Rokenrol nikad nije bio odvojen od filmske scene. Oduvijek je postojala stara šala da su se rok zvijezde pretvarale da su filmske zvijezde i sasvim je prirodno da su rok divovi poput Elvisa Prislija i The Beatlesa snimili filmove o svojim ekscentričnim životima. Iako bi neki umjetnici željeli da se okuse u glumi, legendarne grupe poput Aerosmitha i Nirvane ostvarile su ogromno čudo kada su svoj glavni talenat pokazali na velikoj sceni.
Bilo da se radi o indie-filmovima ili kinematografskim blockbusterima, neki od najvećih izvođača na svijetu stvorili su muziku koja je u potpunosti bila u duhu scene. Iako bi bilo lako ubaciti samo klasičnu muziku na bilo koji od projekata, postalo je mnogo zanimljivije kada su se zvukovi orkestra zamijenili bukom gitare i vrištećim vokalima.
Najbolji primjeri rok pjesama korišćenih u filmovima nastali su kada je muzika drastično promijenila funkciju scene. Moćna neskladnost između muzike i onoga što se događa na ekranu nadopunjuju se na čudan, ali briljantan način.
Iako dotične pjesme nisu bile napisane za određene filmove, njihova jedinstvena mješavina emocionalne snage i dramatičnog instrumentalnog dijela sprovela ih je u filmski svijet. Zlatno filmsko pravilo moglo bi biti “pokaži bez riječi”, ali ponekad je bolje kada imaš dobru melodiju koja će gledaoce uputiti u pravom smjeru.
Ovo je Top 10 rok pjesama iz filmova
”I Don’t Want to Miss a Thing” - film Majkla Beja Armageddon (1998)
Prilikom odabira glumaca za njegov ozloglašeni film o naftnim rudarima koji spašavaju svijet odlaskom u svemir, Liv Tajler je angažovala za muziku filma svog oca koji je radio sa kantautorkom Dijanom Voren za “I Don’t Want to Miss a Thing”.
Melodija je savršena za Livin karakter koja se zaljubljuje u AJ-a, lika Bena Afleka, prije nego što vidi Zemlju, možda posljednji put. Doduše, kada se sva zvona i zvižduci uklone, ovo je jedan od najdirljivijih trenutaka benda koji je na glasu kao živa legenda klasičnog roka.
”Tiny Dancer” - Kameron Krouov film Almost Famous (2000)
Kameron Krou je oduvijek bio rok verzija režisera. Iako je možda dao svijetu neke od najlegendarnijih romantičnih komedija 90-ih, poput “Jerry Maguire” i “Say Anything”, “Almost Famous” bio je njegov pravi ljubavni rad, u kom je zabilježio vrijeme kada je radio kao tekstopisac za Roling Stoun. Život reportera možda nije bio previše glamurozan, ali u sekvenci sa Eltonom Džonom za “Tiny Dancer” naučio je da cijeni male trenutke.
U sekvenci koja bi mogla biti najpoetičnija u filmu. Krouvov dvojnik/kaskader govori Kejt Hadson da mora da ide kući, kada ona odgovara: “Ti si već kući”. Koliko god ovaj klinac želio da se vrati svom životu u predgrađu, ovo je trenutak u kojem konačno počinje da pronalazi zajednicu kojoj pripada.
”Something in the Way” - u filmu Meta Rivza The Batman (2022)
U Betmenu, Brus Vejn se stalno bori protiv kriminalaca. Međutim, ispod toga se krije jedan usamljen čovjek. Stoga, Met Rivz je bio genijalan u odabiru soundtraka za Betmana.
Osim minimalističke muzike u filmu, Nirvanina numera “Something In the Way” je savršen odabir pjesme kako bi se stavila tačka na priču Brusa Vejna koji je daleko stigao. Momenat kada Vejn bježi u The Batcave (Betmenovu pećinu) gdje šišmiši slobodno lete na razne strane, savršeno je usklađen sa pjesmom Kurta Kobejna koji pjeva: “životinje koje sam uhvatio u zamku postale su moji ljubimci”. Ova verzija karaktera Brusa je izgubljena, ali kraj filma izokreće značenje Kobejnovih riječi.
”The Chain” - Guardians of the Galaxy Vol. 2 (Džejms Gan, 2017)
Ko god da je odlučio da iskoristi klasični rok u franšizi “Guardians of The Galaxy” bio je ludi genije. Gledanje StarLordove borbe sa vanzemaljcima uz treštavu muziku čini svaku akcijsku scenu još impresivnijom. Iako je “Hooked on a Feeling” možda bio prvi kultni trenutak franšize, pravu emocionalnu nagradu sačuvali su za drugi film.
Nakon što se ponovno ujedinio sa svojim “bogom” ocem, Egom, Kvil shvata mračnu stranu svoje loze i odlučuje da ostavi patrijarha iza sebe. Iako Ego odlučuje da iskorišćava Kvila do kraja života, gledanje svojih prijatelja kako umalo umiru daje mu snagu da nastavi dalje, nakon čega počinje pjesma “The Chain” Flitvud Meka.
Kvil bori se protiv oca sa svom snagom, a svaki njegov udarac je naizgled usaglašen sa stihovima masivnog hita Mika Flitvuda. Iako možda nema direktne veze sa rokom 70-ih, “The Guardians” imaju više zajedničkih crta sa Mekom. Možda su moćni odvojeno, ali su nezaustavljivi kada se spoje.
”Perfect Day” -Trainspotting (Deni Bojl, 1996)
Jedno uobičajeno gledanje Trainspottinga je dovoljno da izgubite živce. Ova adaptacija kultne knjige Irvina Velša ilustruje ozloglašenu stranu Engleske i narkomane, što predstavlja neke od najpopularnijih dešavanja 90-ih. Iako pjesma “Lust For Life” Igija Popa predstavlja dobru pozadinu za priču svakog narkomana, “Perfect Day” Loua Rida natjera svakog gledaoca da pusti suzu.
Kada je Rid izvorno napisao blagu rok melodiju, činilo se da je priča o ležernim guštarenjima svakog dana, o ispijanju sangrije u parku i susretu sa svojom ljubavlju. U kontekstu filma, ljubavnik je heroin, a melodija pjesme uvodi nas u priču Juana Mekgregora koji se skoro dovodi do stanja predoziranja.
Kroz refren i završne stihove, Ridove riječi o tome da se još uvijek drži i da ga njegova ljubav tjera da misli da je dobar lik pokazuju gledaocima da je Mekgregor ipak u još tragičnijem stanju od očekivanog.
”Born To Be Wild” - Easy Rider (Denis Hoper, 1969)
Ranih 60-ih, režiseri su tek počeli da koriste rok muziku u svojim filmovima. Još uvijek nije bilo jasno da li je to samo prolazna moda ili nešto više od toga.
Prilikom odabira muzike za film, izvorna ideja za uvodnu sekvencu bila je da bude neka mekša melodija koja bi pratila vožnju Pitera Fonda i Denisa Hopera na motorima. Međutim, bend Steppenwolf je ponudio svoju takozvanu odu cesti ‘Born to Be Wild’, koja se savršeno uklopila u taj scenski momenat, upoznajući svijet sa grubom stranom motociklističkih bandi i unutrašnjom potrebom za životom u divljini.
Nakon toga, korišćenje muzike Steppenwolf u filmovima je postalo više kliše, ali ako je bezbroj filmova koristilo jednu pjesmu kao soundtrack svojih priča, to, najvjerovatnije, pokazuje snagu melodije.
”Gimme Shelter” - The Departed (Martin Skorseze, 2006)
Bez obzira na to što Skorseze ima brzbroj filmova sa pjesmama grupe Rolling Stones, priča se da je u lošem odnosu sa tom grupom.
Kroz zadivljujuću kriminalističku dramu The Departed, Skorseze prikazuje neke od najsurovijih oblika nasilja korišćenih u filmovima i razotkriva dno pokvarenih policajaca u Bostonu. Iako keltska oda Morfijusa bolje predstavlja gledaocima svijet Bostona, ‘Gimme Shelter’ na bolji način sažima ono kakav je zapravo svijet.
”Free Bird” - Kingsmen: The Secret Service (Metju Vogan, 2014)
”Kingsmen: The Secret Service” jedan je od naprednijih akcionih filmova protekle decenije.
Kako bi vladali svijetom, određeni čipovi stavljaju u mozgove ljudi i potiču ih da vrše nasilje jedni nad drugima, kada pritisnu dugme. Dok Heri napušta sastanak baptističke crkve u Vestborou, katedrala se pretvara u ratnu zonu, uz odgovarajuću zvučnu potporu pjesme grupe Lenerd Skinerd ‘Free Bird’.
Izvedena u jednom dugom kadru, pjesma je ubačena za cijelu generaciju, a Firt pronalazi nove i zanimljive načine za ubijanje ljudi. Vizuelni izgled filma možda izgleda kao dio grafičke video igre, ali činjenica da je sve snimljeno u jednom kadru omogućava publici da ocijeni adrenalinski nalet jednog od kraljeva južnjačkog roka.
”Bohemian Rhapsody” - Wayne’s World (Penelopi Sfiris, 1992)
S vremena na vrijeme neki film, reklama ili drugo medijsko izdanje prihvati neki od djelova grupe Queen kako bi podsjetili gledaoce koliko je njihova muzika zapravo briljantna. Iako “Don’t Stop Me Now” i “We Will Rock You” imaju svoje mjesto u medijima, ništa ne može nadmašiti remek-djelo Fredija Merkurija, “Bohemian Rhapsody”.
Dok je radio na muzici za film “Wayne’s World”, Majku Majersu je bilo rečeno da će iskoristiti posebnu pjesmu za scenu zastoja automobila, insistirali su na korišćenju “Bohemian Rhapsody” za konačni proizvod. Na snimanju, svako ko se nalazio u vozilima morao je da otpjeva svoj dio prije nego što Brajan Mej zaigra na rifu svoje gitare.
”The End“ – Apokalipsa danas (Frensis Ford Kopola, 1979)
Kolektivno sjećanje svih filmskih gledalaca na Vijetnamski rat obično je praćeno klasičnim rokom. Prolazeći kroz neke od najvećih ratnih filmova svih vremena, scene vojnika izgubljenih u džungli koji se bore da prežive oduijvek su bili zvučni zapisi klasika kao što su „Fortunate Son” od Creedence Clearwater Revivala ili „All Along the Watchtower” Džimija Hendriksa. Jednom kada se glamur skine, rat je pakao, a Frensis Ford Kopola je imao savršenu pozadinu kada je pravio Apokalipsu danas.
Dok gledaoci posmatraju scene sa sumporom u vazduhu, u pozadini se čuju tihi zvuci The Doorsa dok Džim Morison govori o tome da je konačno došao do kraja puta. Iako bi upečatljive slike džungle i močvara koje uništavaju bombe bile dovoljne, pravi fokus je na liku Martina Šina, koji sluša melodiju u jednoj od kabina i polako počinje da gubi razum, praveći različite poze prije nego što konačno podlegne ludilu koje dolazi kada se vidi gubitak čovječanstva.
Bonus video:
