Na svijetu su dostupne stotine hiljada fotografija Boba Marlija. Na većini njih prikazan je na sceni kako pjeva strastvenim intenzitetom. Neki pokazuju kako se opušta, a kamera snima njegovu prirodnu auru. Ali čak i povremena potraga za njegovom slikom, piše Magazin Farout, povezaće vas sa jednom od Marlijevih drugih glavnih strasti u njegovom životu - fudbalom.
Postoji dosta fotografija na kojima Marli dribla, vodi loptu, puca i provlači loptu kroz noge protivcnicima. Bilo da je kod kuće, na putu ili čak iza kulisa koncerta, Marli se češće viđao sa fudbalskom loptom nego sa gitarom. On je rekao autsajderskom novinaru koji je želio da bliže upozna stvarnu osobu koja se krije iza njegove mitske ličnosti: “Ako želite da me bolje upoznate, moraćete da igrate fudbal protiv mene i “The Wailers”.”
”Gledanje njega kako igra fudbal bilo je magično”, rekao je njegov prijatelj i lični fotograf Denis Moris, prenosi Magazin Farout.
”Zapravo ga nikada nisam slikao dok je igrao fudbal, jer sam zapravo samo želio da ga gledam kako igra. To je bila njegova radost i tada je jedino bio opušten, tako da bih u tim trenucima samo spustio kameru.
Marlijeva ličnost bila je usko povezana sa fudbalom. Nadimak “Taff Gong” stekao je zbog agresivnog igranja na terenu, pa je čak u početku pretpostavljao da će fudbal biti njegov način da se izvuče iz oronulog područja Trenč Tauna na Jamajci, gdje je odrastao. Druga strast, muzika, na kraju je to učinila za njega, ali ljubav prema fudbalu i dalje je bila sastavni dio njegove svakodnevice.
”Bio je veoma fokusiran”, prisjetio se Marlijeve vještine kolega muzičar Levi Ruts.
”Sa loptom u nogama trči na vas, a njegov glavni cilj je da vas probije, a zatim da da gol. Bio je majstor i u muzici i u fudbalu”.
”Stavljam muziku ispred fudbala. Da mi je fudbal na prvom mjestu, to bi bilo opasno”, izjavio je Marli 1980.
”Volim muziku, a onda fudbal. Igranje fudbala i pjevanje je opasno jer fudbal postaje veoma nasilan. Pjevam o miru, ljubavi i svemu takvom i, znate, nešto se može dogoditi. Ako vas protivnik faulira jako, to izaziva osjećaj rata u vama.”
Ipak, Bob je pronašao dovoljno vremena da se posveti divnoj igri. To je postalo i oslobađanje i izazov za njega, koji je djelimično ostao u formi zahvaljujući svojim dugotrajnim sesijama na terenu. Kada su autsajderi ušli u njegovu orbitu, fudbal je postao način da “probije led” i da ukloni neželjene.
”Bob je volio fudbal, ili soker, kako ga svijet naziva”, rekao je njegov bliski prijatelj Nevil Garik 2017.
”Svidjelo mu se do te mjere da bi, da je bio dobar kao Alan Skill Kol, njegov bivši menadžer turneje, za koga i dalje smatram da je najbolji fudbaler Jamajke, vjerovatno bi više volio fudbal od muzike.
Neki engleski promoteri brzo su pristali na utakmicu protiv Marlija, vjerujući da su bolje upoznati sa igrom od njega.
”Pokušavam da mu oduzmem loptu, neuspješno”, prisjetio se Trevor Viat, distributer “Island Recordsa” u Velikoj Britaniji.
Marli je stekao reputaciju luckastog igrača i nije se plašio da nekoga napravi “budalom” na terenu.
”Iako Bob nije bio krupan i jak čovjek, bio je vrlo agresivan”, tvrdio je Garik.
”Kada je napadao, bio je snažan. Dok je udarao nogama i pokušavao da postigne gol, snažno je udarao. Izgubili smo puno lopti zbog Bobove moćne noge”.
Nažalost, Bobu je pronađen kancerogeni tumor ispod velikog nožnog prsta. Bol od kancerogenog tumora počeo je da utiče na njegove fudbalske sposobnosti, iako je Marli nastavio da igra i ostaje aktivan uprkos dijagnozi. Njegovo oklijevanje da amputira nožni prst često je bilo povezano sa njegovim vjerskim uvjerenjima, ali takođe je vjerovatno da nije želio da odustane od igranja fudbala. Rak se na kraju proširio po cijelom tijelu, oduzevši mu život 1981. godine.
Do samog kraja, Marli je nastavio da igra fudbal koliko god je mogao.
Bonus video:
