Mjesec rokenrola u Crnoj Gori biće zatvoren Festivalom kulture Zabjelo, koji će narednog vikenda biti održan na stadionu Fudbalskog kluba Zabjelo ‘’Nikola Šćepović’’.
Tokom dvije večeri organizatori su pripremili bogat program za ljubitelje rok muzike, a jedan od glavnih izvođača u samoj završnici festivala biće kultni sarajevski sastav Letu Štuke.
Gotovo da nema događaja i festivala širom Crne Gore, a da Letu Štuke na njemu nijesu nastupile. Kad je glavni grad u pitanju, imali su prilike da sivraju po lokalima, kulturnim institucijama, trgovima, ali i na Stadionu malih sportova, o ovo će biti prvi put da nastupe na pravom fudbalskom stadionu.
“Podgorička publika je dobra. Generalno je publika u Crnoj Gori dobra. Mi smo u Crnoj Gori svirali uzduž i poprijeko, i možda smo i jedini bend koji je svirao u Crnoj Gori skoro u svakom gradu. Nekako smo zbog svega toga postali domaći i sa publikom i sa državom, što je dobro”, kaže na početku razgovora za Vijesti frontmen Štuka Dino Šaran, te otrkiva da će 10. juna na zatvaranju festivala svirati svoje najveće hitove.
“Biće to presjek najprihvaćenijih naših pjesama. Pošto se radi o festivalu, nijesmo jedini izvođači, tako da je uglavnom i vrijeme nastupa skraćeno u odnosu na cjelovečernji koncert. Potrudićemo se da za to vrijeme odsviramo sve pjesme koje publika voli. Volio bih da možemo odsvirati veći koncert i da se sa publikom družimo dva sata, ali zbog mjesta i događaja na kojem sviramo zipovaćemo tu set listu”, ispričao je Šaran te dodao da je vidio line up izvođača koji će nastupiti iste večeri, kao i dan prije.
“Dobar je line up. Bitno je da ubodemo poentu. Mnogo je svijeta odselilo sa ovih prostora, a naročito publike koja je slušala rok i gajila tu urbanu priču. Te publike je najviše otišlo, pa smo zadovoljni sa svima koji dođu jer znamo da nijesu odselili i da su još uvijek tu”, napominje Šaran.
Novije generacije danas slušaju drugačije žanrove, no Štuke ostaju vjerni zvuku po kojem su prepoznatljivi. Posljednji album objavili su 2018. godine, a na pitanje koliko ih dešavanja na današnjoj sceni obeshrabruju, odgovara:
“Nas ništa ne obeshrabruje da radimo. Imamo neki svoj ritam oduvijek. Prosijavam dosta kad pišem pjesme, pa se zato na albumu nađe uvijek ono najbolje što je napisano u periodu između albuma. Bitno mi je da kad objavimo album je on urađen maksimalno u produkcijskom smislu koliko se može. Nema nekog obeshrabrenja, radimo svoje onako kako najbolje znamo. Radimo iskreno i pošteno, a o drugim faktorima ne možemo da mislimo. Ono što je do nas mi završimo”, kaže Šaran i tvrdi da se i mlađa publika polako vraća rok muzici.
“Primijetio sam da ove generacije koje su rođene početkom 2000-tih se polako vraćaju rok muzici. Doduše, uglavnom slušaju taj stari rok, što me je jako iznenadilo, ali valjda se krug polako zatvara. Imali smo 30 godina narodnjaka i turbo folka, sad se vraćamo u neku novu vrstu poimanja rokenrola”, smatra on.
“Nije rok jugoslovneski proizvod, to je svjetski proizvod. Kad već govorimo o kategoriji prizvoda, da bi znao budućnost, moraš znati prošlost. To važi ne samo za muziku, već uopšte za život. Ne možeš se baviti rokom, ako nijesi slušao taj žanr počev od Bitlsa, Stounsa, Led Zeppelina, preko domaćih bendova. Vidim da to klince zanima. Oni to preslušavaju, kupuju ploče, sviraju. Vidim da se sve ponavlja, zato mislim da se krug zatvorio sa ovim nažalost ružnim događajima masovnih ubistava u Srbiji. Nekako je javnost obratila pažnju na televizije koje emituju rijalitije i uopšte šund koji bujicama isplivava. Mislim da tome napokon dolazi kraj, makar ja imam takav osjećaj”, iskren je Šaran.
Žao mu je što su se desili nedavno događaji u Srbiji da bi se pokrenula priča i počelo da se vodi računa o tome šta djeca slušaju, gledaju, kako provode vrijeme.
“Na sve što se žalimo danas, svi smo krivi za to. Većina je i tih 90-tih godina kada su na ovim prostorima počinjeli ratovi imali lične karte, što znači da smo glasali. Htjeli smo to, jer onaj sistem nije valjao. Tito je bio diktator. Evo sad nemamo diktatore i sve je super. Imamo demokratiju, možemo glasati, reći šta hoćemo, svako ima pravo da kaže svoje mišljenje. Ali šta ima od toga što imamo svoje mišljenje, jer recimo ako si enormno bogat nije bitno kako si došao do bogatstva”, kaže Šaran koji u svojim pjesmama javno kritikuje društvene pojave.
“Vjerujem u demokratiju i da mogu da govorim šta hoću. Ako ne mogu ni to onda to nije demokratija, već fašizam, totalna autokratija”, napominje Šaran i dodaje da se čak ni društveno-angažovanim pjesmama teško išta može promijeniti, iako ih oni snimaju još od početka karijere.
“Imamo mi raznih pjesama. Za široki sam spektar promišljanja i osjećaja i tako i pišem. Ne mislim da su naše pjesme angažovane toliko da bi se nešto moglo promijeniti. Pa i Bob Dilan je u jednoj od prvih pjesama po kojoj je postao poznat ‘Blowing in the wind’ rekao da pjesma ne mijenja ništa. Može eventualno poslužiti kao neki soundtrack, za neku istorijsku ili životnu situaciju, ali ne mogu da mijenjaju svijet. Da je tako onda bi pjesnici vladali svijetom. A svijetom vladaju ekonomisti, kriminalci, pravnici. To je drugačija i realna slika”, zaključuje Šaran.
I Bob Dilan je u jednoj od prvih pjesama po kojoj je postao poznat 'Blowing in the wind' rekao da pjesma ne mijenja ništa. Može eventualno poslužiti kao neki soundtrack, za neku istorijsku ili životnu situaciju, ali ne mogu da mijenjaju svijet. Da je tako onda bi pjesnici vladali svijetom. A svijetom vladaju ekonomisti, kriminalci, pravnici
Primijetio sam da se ove generacije koje su rođene početkom 2000-ih polako vraćaju rok muzici. Doduše, uglavnom slušaju taj stari rok, što me je jako iznenadilo, ali valjda se krug polako zatvara. Imali smo 30 godina narodnjaka i turbo folka, sad se vraćamo u neku novu vrstu poimanja rokenrola
Bonus video:
