Crnogorski muzičar Bojan Delić riješio je da iznenadi svoju suprugu, pa joj je posvetio novi singl. Za numeru “Sonja” napisao je muziku i tekst, dok je za aranžman bio zadužen Bole Martinović u čijem je i studiju snimljena. Post produkcija radio je Dejan Antović.
Deliću, koji je poznat po emotivnim pjesmama, nije bio problem da kroz stihove prizna šta osjeća prema Sonji, te se nada da će publika pronaći sebe.
Od posljednje pjesme “Brodolomci” prošlo je dosta vremena. U međuvremenu si snimao neke numere koje su bile posvećene određenim temama, zašto je publika toliko čekala na novi singl?
Vjerujem da se u životu, ali i u karijeri dešava sve onako kako treba i kako mora. Ne bih to previše komentarisao, pjesma “Brodolomci” je dolično prošla. Između sam imao snimanje još jedne pjesme. Trudim se da godišnje objavim makar jedan do dva singla. Čak sam i u godini korone izbacio dvije pjesme, što nije bilo svojstveno mnogima. Imam želju i volju, ali potreban je veliki novac da bi se kvalitetno snimalo. Mi smo imali skoro dvije godine korone, godinu pauze od svirki i to me je dosta stopiralo. Ali sad imamo novu pjesmu, ali i novi elan, snagu i volju, kao i dobar tim saradnika. Očekujem da će se snimati mnogo više.
Od prve pjesme uvijek si jasno govorio o ljubavi, međutim, ova numera nosi ime tvoje supruge. Koliko je bilo teško ogoliti se i priznati šta ti ona znači?
Nije mi bilo teško. Jednostavno, to mi je prirodno došlo. Ovu pjesmu sam pisao neko vrijeme. Stvarno to što sam napisao je iskreno i baš onako kako osjećam. Mada vidim da se i publici dopala, jer me zaustavljaju na ulici, čestitaju, pružaju ruku. Jasno mi je zašto je to tako, ovo je stepenica više u javnom priznanju, ali meni je to prirodno i velika čast. Hvala svima na podršci, vidim da pjesma lijepo prolazi, nadam se da će imati dug život. Želio sam da na taj način Sonji čestitam rođendan, zato je i objavljena baš tog 15. juna. Htio sam da sve to bude na romantičan i emotivan način, jer sam u suštini takav i želim da ostanem takav do kraja života.
Kako se Sonji dopala pjesma i kakve su prve reakcije?
Reakcije su bile najljepše moguće, pale su i suze radosnice. Ovu pjesmu je baš emotivno doživjela, kod nje je izazvala radost i zadovoljstvo, reagovala je baš onako kako bih samo poželio da reaguje. Međutim pjesma je imala cijeli tok, prvo na gitari, pa je snimljen demo, tako da je čula u više verzija i svaki put bi te emocije i radosta nanovo pokazala.
Nekako vlada misljenje da muškarci ne treba da javno pokazuju emocije i da ih to čini slabijima. Šta ti misliš o tome?
Mislim da je to malo izvikano mišljenje, te da muškarci i te kako pokazuju svoje emocije prema svojim ljepšim polovinama. Bio sam svjedok u dosta situacija gdje moji prijatelji i poznanici, čak i oni koje ne poznajem, me zovu da otpjevam nešto za njihove nježnije polovine ili da im posvetim video, a najčešće se to odnosi na pjesmu “Zajedno do kraja”, te da im na taj način izjavljuju ljubav. Mislim da ta teza ne stoji. Kao što je zlo glasnije do dobrog, tako je možemo smatrati da su i oni koji imaju mišljenje da muškarac nije muškarac ako pokazuje emocije glasniji. Ljubav i dobrota su tiše u odnosu na zlo i loše emocije. Međutim, te loše emocije nikako nijesu jače.
Pjesma je rađena u mediteranskom pop maniru, po kojem si poznat. Danas je izvorni pop izgubio oblik, često se miješa sa drugim žanrovima. Koliko ti to, kao nekome ko sve ove godine nije mijenjao zvuk i tražio se kroz popularne pravce, smeta?
U svemu imam odgovor da se sve dešava kako život nosi. Ne postavljam pitanje “zašto”, već samo gledam kako da prolazim kroz život. Tako da isto je tako i sa muzikom. Dešavaju se neke velike promjene, posebno u muzici koju izvodim ja i posebno u Crnoj Gori. Međutim, trudim se da pjevam i snimam ono što se meni pjeva i snima. To je baš ovaj stil mediteranski pop koji volim, godi mi, godi ljudima. Međutim ako mediji forsiraju neku drugu muziku ona postaje popularna i to je tako. Bilo je poteškoća, ima ih jer se muzika mijenja, pa se i mi moramo prilagođavati na živim svirkama, ali ja ću do kraja ostati dosljedan zvuku koji volim. Nijesam neko ko isključivo nije za minimalne promjene ako mogu da se dese i uklope, ali ipak ništa drastično. Želim da dok postojim na muzičkoj sceni pjevam i pišem pjesme iza kojih ću stati cijelim svojim bićem i koje će ostati kad me ne bude. Želim da se ne postidim pjesama koje snimam. Do sada sam stvarno zadovoljan sa svime što sam snimio.
Ova pjesma mogla bi da se nađe na vjenčanjima, za prvi ples baš zbog emocije koju nosi. Kad si je stvarao, jesi li razmišljao o tome?
Nadam se da može biti. Međutim nekako se po tom pitanju izdvojila baš pjesma “Zajedno do kraja” koja se pušta na vjenčanjima i pozivaju me ljudi da otpjevam za prvi ples i to širom bivše Jugoslavije. Nju sam baš pisao namjenski za te neke stvari i uspio sam u tome, definitivno. Ne prođe puno dana, a da mi neko ne pošalje snimak sa svadbe gdje plešu uz “Zajedno do kraja”. Pjesma “Sonja” može biti i za tu priliku u koliko se mlada tako zove. Meni je to baš lijepo ime, tako da ne sumnjam da će se u budućnosti, iako zvuči malo prepotentno, možda više djevojčica zvati tim imenom. Stvarno sam ponosan na tu pjesmu, neka pliva, naći će svoje mjesto kao i sve ostale, možda i na nekom prvom plesu.
Posto danas svaka pjesma da bi lakše došla do publike mora imati spot, imaš li u planu da ga snimiš i hoće li se u njemu pojaviti Sonja jer već ima iskustva, bila je u jednom tvom spotu?
Razmišljao sam o tome svo vrijeme dok sam stvarao ovu pjesmu. Mislim da ću za nju snimiti spot, ali da li će se pojaviti Sonja u njemu, to ne znam. Svakako od mene ima prostora koliko hoće, ali ispoštovaću ono što ona želi. Znajući je, mislim da je odgovor na ovo pitanja ‘Ne’. Jasno mi je da su zbog publike potrebni spotovi, ali stvaraju se neka nova pravila, pa više ni to nije baš sasvim tačno. Svakako je bolje da ima video, vidjećemo šta vrijeme nosi, u svakom slučaju imam u planu i spot u narednom periodu.
Puna kuća muzike
Pošto si kantautor, mnoge autore je rođenje djece podstaklo da pišu pjesme za njih. Jesi li i ti imao tu ideju i šta pjevas sa svojom djecom?
Jesam, imao sam i ponude da pišem pjesme za djecu i to od dosta njih, čak i da radim sa djecom, ali nijesam nešto to osjetio da trebam da radim. Imam neke tekstiće koje sam pisao kad se Luka rodio, koji su zanimljivi, ali nijesam nešto ušao u tu priču. Ne osjećam da to mogu trenutno da radim kako treba, mada možda nekad budem se upusti u tu avanturu. Sa svojom djecom na gitari ili klavijaturi sviram često, posebno sa Teom koja ide u Muzičku školu i koja voli da svira ili pjeva. Nekad nas dvoje u kućnoj varijanti nastupamo zajedno- tata svira, ona pjeva ono što ona poželi. Nekad pjevamo moje pjesme, nekad su neki strani hitovi, nekad neke stvari koje ona voli. U svakom slučaju nam je zabavno, puna je kuća muzike. Neka radi što bude htjela, ali vidim da je talentovana. I Luka nekad zapjeva i on super zazvuči, ali ih ne forsiram.
Bonus video:
