Kao sertifikovani "Fifth Beatle"( osoba koja je bila član Bitlsa ili imala bliski kontakt sa članovima grupe), može se sa sigurnošću reći da je Džordž Martin sarađivao s nekim od najvećih umova pop muzike. Ipak, on je primijetio da postoji samo jedna osoba koja se ubraja među rijetke genijalce i izjavio je: "Ako moram odabrati jednu osobu koju smatram živim genijem pop muzike, odabrao bih Brajana Vilsona".
Sa The Beach Boys, Vilson je zauvijek promijenio muziku. Stvorio je barokni stil rok 'n' rol muzike koji je bio lako slušljiv i potpuno originalan. On je za pop muziku bio ono što su braća Rajt bila za dugo putovanje avionom. Ipak, njegova revolucija nije bila planska. Njegov pristup možda je promijenio nauku pop muzike, sa stereo zvukom na čelu, ali punjenje svoje kuće pijeskom kako bi postigao kreativni tok misli je definitivno boemski.
Ovaj slobodoumni način rada ukazuje na to koliko muzika znači Vilsonu. U mladosti je patio od agorafobije, što je značilo da mu je stvaranje muzike s braćom bilo jedini bijeg. Sada, nakon više od pola vijeka karijere, on i dalje najlaganije zvuči i jedan od najutjecajnijih muzičara ikada.
Da bismo pokazali genijalnost o kojoj govori Džordž Martin, zaronili smo u mnoštvo pjesama koje je Vilson stvorio iz ništavila tokom godina, koje pokazuju njegovu umjetničku izvrsnost. Od pionirskih načina u "God Only Knows" do čudne energije vanjskog svijeta u pjesmama poput "I Just Wasn't Made For These Times", koje ukazuju na njegovu čudnu opsesivnost, ovih deset pjesama dokazuju da je Vilson jedan od najboljih svijetlih umova, bez obzira na mišljenja pojedinih osoba u posljednje vrijeme, navodi "Far Aut" magazin, koji je sastavio listu.
"Barbara Ann"
"Gospode, kakav sluh", jednom je izjavio Bob Dilan o Vilsonu. "On je sve svoje pjesme snimao sa četiri trake, ali danas ne biste mogli snimiti njegove pjesme ni da imate stotinu traka". Slojeviti vokali u pjesmi "Barbara Ann" su svjedočanstvo o ovoj sjajnoj izjavi. Vilson ima urođeni osjećaj za melodiju koji je doslovno neuporediv u muzici.
Iz druge perspektive, ova pjesma može izgledati kičasto, ali zahvaljujući svojem zaraznom ritmu, ona izaziva nešto što je ugrađeno u ljudski DNK, rezultirajući živahnošću i osmijehom. Prije svih inovacija na albumu Pet Sounds, pjesme poput "Barbara Ann" postavile su temelje za melodičnost. Nema puno toga u njoj, ali sastavni dijelovi su potpuno nezaboravni, to je znak genija.
"This Whole World"
Ron Vud je jednom iznio prilično iznenađujuće mišljenje da je Vilsonov način pisanja pjesama veoma u stilu bluz muzike. Dok većina ljudi smatra da je jedini bluz koji se može povezati sa The Beach Boys onaj azurni ili kristalno čisti koji se vidi u reklamama putovanja, postoje trenuci kada se čini da je Vudov stav tačan.
"This Whole World" je mnogo više klasičan i ukorijenjen osjećaj nego većina drugih pjesama. Bluz gitara se brzo može izgubiti u slojevima, ali suština pjesme je zaista prilično rokerska. Ovaj stil daje svježinu u njihovom katalogu pjesama. Iznad svega, ovo pokazuje da Vilson nije samo imao sluh za melodiju, već i za otkrivanje muzikologije koja je funkcionisala kod drugih umjetnika.
"Sloop John B"
Još jednom, taj sluh dolazi do izražaja. Možda nije najrafiniranije djelo koje postoji, ali to je znak Vilsonovog razumijevanja melodije da je tako vješt u oblikovanju struktura koje mogu biti pjevane na tribinama sportskih stadiona širom svijeta. Iako se navijačke pjesme možda ne smatraju lijepima, činjenica da je Vilsonova melodija prevazišla samu sebe i ušla u širi kulturni krug sam po sebi je dostignuće slično vječnim melodija Mozarta.
Neil Jang je tvrdio: "On je poput Mozarta, Šopena ili Betovena. Ova muzika će živjeti zauvijek." Činjenica da ova melodija ima život izvan samog sebe, poput zvižduka dok radite, može biti rani dokaz toga. U pretrpanom svijetu pop muzike, sposobnost da smislite jednostavnu melodiju sa nekoliko akorda koju niko drugi nije prije smislio pravi je znak majstorstva i izuma."
"California Girls"
Iako Vilsonova inovacija dominira u raspravama o njegovom vrjednovanju, možda je ono što je najvažnije kada je riječ o njegovom geniju način na koji je ta inovacija postignuta, uvijek je pokušavao uhvatiti sunčanu atmosferu. "Pa, moje dvije omiljene pjesme The Beach Boys su 'California Girls' i 'Surfer Girl'", jednom je rekao Vilson. "To je moj lični ukus u našoj muzici".
Pjesme poput 'California Girls' odmah padaju na pamet kada pomislite na sunčevu svjetlost u zvučnom obliku koji The Beach Boys nude. To je jednostavno muzička medicina; tonalitet je natopljen vitaminom D, promjene tona su vesela promjena oblaka, a harmonije su sila koju treba vidjeti. Možda to nije revolucionarno, ali je čarobno.
"The Little Girl I Once Knew"
Ono što takođe treba razumjeti o Vilsonu je da je ušao u svijet pisanja pjesama kada je pop kultura tek stvorila horizont, a rock 'n' roll muzika bila na svojoj najjednostavnijoj razini. Većina pjesama na top listama trajala je samo dva minuta, i unutar tog vremena, išle su samo strofa-refren ponavljanje s možda jednom mjernom pauzom. Vilson, međutim, na neki način zadržava taj osjećaj osnovne zabave dok istovremeno redefiniše opseg aranžmana unutar tog brzog prozora.
To se vidi ni manje ni više nego u izjavi Džona Lenona koji je oduševljeno izjavio: "'The Little Girl I Once Knew' je vrhunska pjesma! Pojačajte, pojačajte. To mora biti hit. To je najbolji snimak koji sam čuo nedeljama. Fantastičan je. Nadam se da će biti hit. To je Brajan Vilson. On koristi glasove kao instrumente. Čekate da se pojave sjajni prekidi. Sjajan aranžman."
"Good Vibrations"
"Good Vibrations" je jedna od klasičnih Vilsonovih pjesama koju možete jednostavno cijeniti kao energičnu melodiju, ali ako se zagrebe u muzikologiju, bićete zbunjeni. Dokaz za to dolazi iz mišljenja drugih velikana. Kao što je Art Garfunkel rekao: „Kada sam prvi put čuo 'Good Vibrations' na radiju, odmah sam nazvao Pola Sajmona i rekao sam 'Mislim da sam upravo čuo najveći, najkreativniji snimak od svih'“.
Nastavio je: „Brajan nam je pokazao sve beskrajne mogućnosti u tome što je snimljeno i kako se može složiti i kombinovati ili oduzeti da se stvori nešto što svakako potiče iz njegovih kalifornijskih korijena, što meni uvijek predstavlja obećanje i slatkoću Amerike. S radošću, postao je naš Mocart rock 'n' rolla."
"Sail on, Sailor"
Suprotno onome što su neki možda nedavno izrazili, činjenica da je Vilson bio otvoren za saradnju ne ukazuje na to da "nije sve to uradio sam", već pokazuje jednu od svojih najvećih osobina kao umjetnika, jer nije bio ograničen sopstvenim osjećajem individualizma i bio je uzbuđen što sarađuje. U periodu ličnog stresa, on se snažno oslanjao na Van Dajka Parksa da napiše ovu pjesmu, koji je kasnije rekao: "hajde da napišemo melodiju". Ograničena je u suprotnom trijumfalnom smislu.
A ovaj trijumf je dokaz kako je Vilson magično radio sa drugima, kako objašnjava veliki Leon Rasel: "Vilson mi je obično govorio šta da sviram. U studiju je bilo vjerovatno 15 do 20 momaka. Počeo je sa prvim momkom; pjevao je njihov dio dok nisu pohvatali konce, zatim su drugi momci pjevali svoj dio. Sve sam to naučio napamet. I odjednom je cijela ova grupa uspjela da svira to s*anje. Mislim, Brajan je takav. Kad želite da razgovarate o geniju, ne znam nikoga poput njega. Nevjerovatan je."
"I Just Wasn’t Made For These Times"
Objavljena kao dio albuma "Pet Sounds" 1966. godine, "I Just Wasn't Made For These Times" je argumentirano jedna od najboljih, ali najmanje prepoznatih Vilsonovih pjesama. To je pjesma koja je razotkrila Vilsonovu sliku o sebi publici koja ga je očekivala, u djelu postmodernističke vještine koju su mnogi kasnije kopirali. Mnogo se govorilo o mentalnom stanju Vilsona pri kraju šezdesetih godina, ali uvijek je bio svjestan sebe u studiju i iskren u svom pristupu.
"Osjećao sam se kao da ne pripadam, da su moje ideje bile ispred vremena. Ali lijepo je znati koliko ljudi vole i poštuju ono što sam tada radio, i sada sam na boljem mjestu nego kad sam bio mlađi", rekao je on. Zaista, Vilson je bio daleko ispred svog vremena, kako muzički, tako i psihološki, pjevač se uvijek ponašao kao odrasla osoba. Ovdje postoji zrelost koja se istakla kroz vrijeme, tražeći od svojih kolega da budu iskreniji u svojem pisanju pop muzike.
"Surf's Up"
Lenard Burnstajn je čovjek koji se s pravom smatra muzičkim genijem, ali čak je i on smatrao da je Vilson ispred svog vremena. "Postoji nova pjesma, prekompleksna da bi se sve shvatilo već prvi put", komentarisao je Burnstajn. "Ona može proizaći samo iz fermenta koji karakteriše današnju pop muzičku scenu. Brajan Vilson, vođa slavnih Beach Boysa i jedan od najvažnijih muzičara današnjice, izvodi svoju pjesmu 'Surf's Up'."
Dodaje: "Poetska, prelijepa čak i u svojoj nejasnoći, 'Surf's Up' je jedan aspekt novih događanja u današnjoj pop muzici. Kao takva, ona je simbol promjene koju mnogi od ovih mladih muzičara vide u našoj budućnosti."
"God Only Knows"
Da je Vilson samo napisao 'God Only Knows' i ništa više, i dalje bi bio jedan od jedinih genija pop muzike. Klasik The Beach Boysa, 'God Only Knows', predstavlja prekretnicu u pop muzici, a za objašnjenje toga trebalo bi mnogo više prostora nego što ovaj tekst omogućuje. Postoji razdoblje prije 'God Only Knows' i razdoblje poslije 'God Only Knows', pri čemu ovo remek-djelo označava trenutak kada je pop muzika postala barokna i čvrsto stala na ramena svega što je bilo prije kako bi pogledala naprijed i predvidjela svijetlu budućnost na plaži.
Bob Dilan možda je naredio da u tekstovima ima više izražaja nego što su mnogi imali do tog trenutka, ali sada se mogla istraživati i melodija u muzici, što bi moglo signalizirati zvučnu dubinu i razvoj poput pjesme bez granica definisanog tona, a ipak s najljepšom melodijom. Ukratko, 'God Only Knows' je pjesma koja je oblikovala drugu polovinu 20. vijeka i dalje. I svi možemo biti zahvalni na tome jer je to vrsta prekrasne utopije u kojoj neprevaziđena ljepota uživa u napretku i pokreće nas sve istom jednostavnom ljupkošću kao sunčani dan.
Bonus video:
