Još od prvih pjesama koje je krajem ‘80-ih i početkom ‘90-ih pisao za Hladno pivo, Mile Kekin volio je da kroz stihove priča o svemu što ga muči. Bilo da je u pitanju ljubav, ili neki drugi problem, otvoreno je kritikovao, savjetovao, govorio čak i o aktivizmu.
I danas na koncertima voli da pjeva stihove “Imam majicu s porukom čvrstom, imam majicu sa srednjim prstom, na njoj piše ‘Fuck the System’, kupio sam dvije iste”, i uvijek posebno najavljuje singl “Mojoj majici” sa albuma “Dani zatvorenih vrata”. Onda se 2020. godine sa suprugom Ivanom pridružio okupljenima oko platforme “Možemo!” u nadi da njihov zajednički aktivizam može podstaći pozitivne promjene u hrvatskom društvu.
Dozvolio im je da u predizbornoj kampanji pjevaju njegove stihove “Izađimo iz kružnog toka, borba će bit žestoka, sanjala sam sve se budi, a oko mene sretni ljudi!”, te su na parlamentarnim izborima osvojili sedam odsto glasova, da bi godinu kasnije preuzeli vlast u Zagrebu.
“Ušao sam u politiku jer sam želio da podržim jednu opciju za koju mislim da je dobra i koja se pokazala kao dobra. A to je platforma “Možemo”. U pitanju su ljudi koje sam poznavao i prije nego što su počeli da se bave politikom, koji su pošteni, iskreni i htjeli bi nešto promijeniti. Naravno da ne mogu tako brzo nastupiti promjene jer nažalost, u Hrvatskoj je na vlasti kriminalna organizacija koja se zove HDZ. Ali nadamo se, da će se, malo po malo, to promijeniti”, ispričao je u razgovoru za “Vijesti” Kekin.
No, na Balkanu se političke promjene ne dešavaju često. Čak i kad dođe do njih, sistem po kojem vlast funkcioniše uglavnom ostane isti. To je i razlog što se glasači često odlučuju za apstinenciju.
“Mislim da u trenutku kada svi mi prihvatimo da se ništa ne može promijeniti, to onda znači da se onda zaista nikad ništa neće promijeniti. Vladajućim strankama svuda je u interesu da ljude uvjere da se ništa ne može promijeniti i da su svi isti. Zato što će onda njihovi klijenti uvijek za njih glasati, dok ovi drugi neće izaći na izbore. Tako nastaje stanje vječnosti. Mi živimo u tom stanju vječnosti pod izgovorom da smo fejk demokratija. To stanje vječnosti nije dobro za psihu, jer kad živiš u tom stanju konstantno si u nekom vakuumu. Koliko god da vrištiš, pričaš, donosiš nove argumente, to nikome ne znači ništa jer živiš u vakuumu gdje to ne dopire ni do koga. Zato je to stanje vječnosti opasno za jedno društvo. Svi moramo vrištati, derati se i vjerovati da postoji neko ko će nas možda isto razočarati. I to je ok. Slobodno zaokružite nekog drugog ko će vas isto razočarati. Bolje i to, nego da se predate i reći - ‘ah neću uopšte izaći na izborne i glasati jer su i onako svi isti’”, savjetuje Kekin.
Obećava da će kroz stihove i nove pjesme nastaviti da kritikuje sve što treba promijeniti, i da je svjestan da se to nekima neće dopasti.
“Ne mogu razdvojiti Mileta pjesnika od Mileta koji ima svoje preference u jelu, politici, seksu, sportu. To sam sve ja. Meni ta ideja da bih trebalo da se odreknemći svog političkog bića da bih bio svima prihvatljiv i da bi mi više ljudi dolazilo na koncerte je jeziva. Ti savjeti da se ne bavim politikom da ne bih uvrijedio lijevu, desnu, neku opciju, populističku, to mi je neprihvatljivo. Ne, ja ću i dalje pričati to što pričam kroz pjesme pa po cijenu toga da dalje nastupam u svojoj dnevnoj sobi pred najdražim prijateljima. Ne prihvatam taj narativ da moraš biti bezukusan da bi bio svima prihvatljiv. Političko sam biće, kao što sam seksualno biće, kao što sam porodično biće. To je moja kompletnost koju predstavljam i na bini”, smatra muzičar.
Njegov matični bend Hladno pivo bio je aktivan 35 godina, a onda su 2022. odradili oproštajnu turneju “Posljednja tura Hladnog piva”. Ona je označila i početak solo karijere Mileta Kekina. Najavni singl “Mala” objavio je u novembru prošle godine, a solo album “Nježno đonom” izašao je u maju ove godine. Zvuk se nije promijenio, kao ni izraz po kojem je ovaj muzičar poznat budući da je autor većine pjesama nekadašnjeg benda.
“Po koncertima koje sam imao, rekao bih da se publici sviđa moj solo materijal i ono što sada radim. Nisam se odrekao svega što sam ranije napravio. Autor sam svih tekstova Hladnog piva. Moram priznati da je i ostatak benda Hladno pivo doprinio zvuku tih ploča proteklih 35 godina. Sad imam drugu priču, ali je zvuk ostao isti. I dalje izvodim pjesme koje sam napisao. Nije mi se puno promijenila situacija, osim što se više ne zovem Hlado pivo već Mile Kekin, dok momci iz Hladnog piva sad imaju svoj bend i nastaviće da sviraju pjesme koje smo zajedno stvarali. Ne želim da im uskratim da izvode te pjesme. Meni je drago da se te pjesme sivraju i da ljudi iste slušaju. Oni će svirati starije albume, ja ću ovo malo novije”, obećava Kekin.
To što više nije dio benda, ne znači da je potpuno stavljena tačka na ovaj projekat. Kako se za jubileje bendovi ponovo okupljaju, Mile ostavlja ovu opciju otvorenu:
“Nemoj nas sad okupljati, tek smo se raspali. Sad prvo mora proći pet, šest godina boli i patnje i tek nakon toga se možda ponovo okupimo (smijeh). Vidjećemo šta će biti. Zasada toliko uživam. Tek sam prije tri mjeseca objavio solo album i baš uživam u trenutku sviranja sa svojim momcima. Želim da nastavim da promovišem nove pjesme”.
Hladno pivo bilo je među najtraženijim koncertnim sastavima, a ništa lošije nije krenula Kekinu solo karijera. Raspored je popunjen, a Mile se i dalje ne štedi na bini te mu ekstremne vrućine, ali ni kiša ni danas poslije više od tri decenije na sceni ne predstavljaju problem. Uvijek je raspoložen i spreman da na zahtjev publike produži druženje sa njima.
“Uživam u tome. I to nije znak nikakve moje plemenitosti. To je znak moje sebičnosti. Volim sebi da ugodim, volim da sam na bini, da sviram. Volim vidjeti ispred sebe radosne ljude koji dijele taj užitak u kolektivnom pjevanju i slavljenju života. To je zapravo praistorijska sreća. Ljudi od kako su se počeli družiti i prestali biti lovci, već su obrađivali zemlju voljeli su da se sastaju i nešto skupa slave. Moji koncerti su praiskonski iskaz sreće i slavljenja zajednice”, priznaje Kekin.
Tvrđi zvuk je nezamisliv bez piva, te se na Kekinovim koncertima često mogu vidjeti čaše u zrak kad fanove “pogodi pjesma”. Nekad čaše završe na bini, a Kekin to opisuje kao dio “rokenrol kulture”.
“Smeta mi jedino kad ljudi bacaju čaše sa pivom po električnim instrumentima jer oni su osjetljivi. Ipak je u pitanju struja i to zna da zakaže, pa ne možeš da sviraš dalje. Inače, mene i ako čaša piva pogodi u glavu nemam velikih problema. Ljudi slave, bacaju svašta u vazduh. Dok nema agresije, a moram priznati da dugo nijesam doživio neku agresiju na svom koncertu, sve je prihvatljivo”, priča Kekin, te otkriva kako se osjeća dok ispred sebe na svom koncertu vidi “šutku”:
“To je super. Kome se šutka, to je dobro. Samo neka se uvijek osvrnu oko sebe i pripaze na slabije. Ima žena koje baš tada žele da se naguraju tu sa muškarcima i budu u prvim redovima” savjetuje on.
Bonus video:
