Ponos Nostra je jedan od potprojekata kultnog podgoričkog underground sastava Bezalkoholna Havaria, a nedavno su na Youtube kanalu Funny Gryzell objavili singl “I Bulgari plaču”.
“Bezalkoholna Havaria je izmislila dva nova žanra pod nazivom: Horror Hop i Zabjelska Vektra, dok je u povoju žanr duhovnog repa”, objašnjavaju članovi ove organizacije ne želeći da se ističu po imenima.
Kako kažu, koncept grupe je da na komičan i imaginaran način predstavi podgoričku svakodnevicu, te tvrde da kao i Bezalkoholna Havaria, Ponos Nostra ne robuje ni jednom muzičkom žanru i trendu, a pored toga primjenjuje kreativnu formulu da za istu noć napravi muziku, napiše tekst, snimi spot i uploaduje produkt na youtube servis. Taj proces je svojevrsna parodija na hiperprodukciju u kojoj mnogo ljudi učestvuje u sve snažnije banalizovanje, ne samo muzike, već i svih kreativnih sfera života. O pomenutom singlu članovi ove organizacije pričaju za “Vijesti”...
Riješili ste da u prvoj pjesmi ispričate priču o povezanosti Italije i Crne Gore. Zašto je ova veza bitna za naš narod i koji je momenat bio presudan da istu na ovaj način “opjevate”?
Taj momenat se desio davnog 30. aprila 1895. godine. Naime, napuljski princ je sa svojom tetkom koja je bila od velike važnosti na italijanskom dvoru, u dogovorenom susretu na prvom ikad održanom venecijanskom bijenalu, ugledao stasitu crnogorku princezu Jelenu Petrović Njegoš. Po predanju, vidjevši koliko je samo viša od njega, koliko je stasitija, ljepša, šesna div-đevojka, poput dječaka je uskliknuo i saopštio svojoj tetki: “Ajde što je lijepa i ponosita, nego je i visoka. Popraviće nam lozu. Mi svi skupa izgledamo kao da nas je Gimli pravio”.
Od tog trenutka do danas, liše 13. jula, kojim se bavimo u spotu, Crna Gora sve više tone. Ideja je da se podsjećanjem na taj odnos i vrijeme vratimo sebi, kao malene evropske zemlje koja je marila za sebe i oko sebe. S dostojanstvom i dignitetom.
Video počinje isječkom iz čuvene reklame za jedan od najpopularnijih kafića 90-ih u Podgorici - Picadilly. Jesu li to bila neka bolja vremena od ovih danas ili opet živimo u nekim novim 90-im?
Devedesete su bile period najvećeg ekonomskog napretka Crne Gore. Gorivo je tada koštalo 0,50 DEM, a sada kosta 1,70 EUR. Ako uzmemo u obzir kurs, to je uvećanje od 700%. Naravno, nije potrebno objašnjavati da se rastom cijena energenata uzročno posljedično povećavaju svi ostali životni troškovi. Znači, jedno veliko DA za devedesete. Takođe, tada je više ljudi radilo u privatnom sektoru, pa time nismo morali da plaćamo hranu, gorivo, smještaj, dnevnice, službena auta, svim partijskim uhljebnicima.
S druge strane, istorija je, što smo na svojoj koži mogli da osjetimo nebrojeno puta, jako čudan stvor. Jedan pametan i knjiški čovjek je, šaleći se sa svojim intelektualnim uzorom (neki bi rekli još pametnijim i knjiškijim čovjekom) tvrdio da se sva velika istorijska događanja i persone ponavljaju - u prvoj iteraciji imaju obrise tragedije, da bi po drugi put otkrili svoje farsično lice. Ako pratimo njegovu misao, a rekosmo radi se o pametnom i knjiškom čovjeku, tragediju devedesetih smijenio je njihov farsični nasljednik tj. vrijeme u kojem živimo. Pikadili je pao kao žrtva te tranzicije. Ali glavu gore! Pikadilija više nema - Živio Pikadili!
U videu se pojavljuju i brojni istorijski snimci okupirane Crne Gore od strane Italijana tokom Drugog svjetskog rata. No, i pored svega toga naš narod nikad Italijane nije doživljavao kao neprijatelje. Znači li to da je veza koja je stvorena prije toga bila jača od onoga što se dešavalo sredinom prošlog vijeka na ovim prostorima?
Vjerujem da će vam ovaj odgovor zazvučati nevjerovatno, ali, poslušajte nas i otvorite Sahasraru.
Čovjek koji je finansirao izradu spota je Đuzepe Musolini. Direktni potomak Đuzepea Garibaldija po majci, i Benita Musolinija po ocu. Između Crne Gore i Italije su veze bile prekinute do 2019. godine kada je pušten u rad podmorski kabal. Istini za volju bilo je nekih pokušaja od strane Nikole I Petrovića. Naime, kako je Nikola Tesla porijeklom Crnogorac iz Banjana, Sofronija Bela Eraković, Teslina dadilja je vidjevši neobične crteže odlučila da iste pošalje na Cetinje. Obratila se serdaru Đoku Đurovom Miljaniću koji je materijale ponio kod Knjaza. Gospodar je naredio da se mladi Tesla s porodicom hitno dovede na dvor. Majka Đuka, intuitivna kakva jeste (bila je Rak u horoskopu) usnila je san o džeferdaru Novaka Miloševog kojeg mu je na prevaru oteo Knjaz.
Tada Tesle, preko kumova Kaluđerovića iz Očinića, saznaju za pakleni naum i odlučuju se da pobjegnu za Liku koja je tada bila u sklopu K und K monarhije. Pomoć im pruža Milentije Rašković Strupar, ađutant tada već pokojnog Sima Milutinovića Sarajlije. Da je kralj Nikola vidio malo više sa brda, nego oni koji su ispod njega, potvrđuje i sljedeća teza. Naime, Nikola je tvrdio da đe god koji Crnogorac ode u svijet, doma se vrati kao Crnogorac, ode li u Beograd, vrati se kao Srbin. Tako su tokom putovanja kroz Hercegovinu i centralnu Bosnu i Beograd koji je bio austrugarski, ađutant Strupar i njegovo zavjereničko kolo, uspjelo da na prevaru posrbi Nikoline roditelje, Milutina i Georginu Đuku, i oni nakon toga mijenjaju prezime Draganić u Tesla, što na sanskritu znači, struja (iz Banjana).
Nakon mnogo godina bezuspješne potrage, kralj Nikola vidno razočaran razvojem situacije, odlučuje da svoju ljubimicu Jelenu uda za nasljednika italijanskog trona 1896. godine, računajući da će Franc Jozef I, pobratim Viktora Emanuela pomoći u projektu vraćanja porodice Draganić u Crnu Goru. Na njegovu žalost, nije znao da su oni promjenili prezime u Tesla, i da je Nikola tada već godinama radio i stvarao u SAD-u. Početkom II svjetskog rata Jelena u nadi da će ostvariti očev amanet i pronaći porodicu Draganić nagovara muža da fašistička Italija kao okupaciona zona preuzme Crnu Goru kao postojbinu Draganića, kao i Liku kao mjesto na kojem su posljednji put viđeni. Plan biva poljuljan ustankom u Crnoj Gori 13. jula, a definitivno propada kapitulacijom Italije 1943. Nakon mnogo decenija na vlast dolazi bogougodna Demokratska partija socijalista, koja nakon decenija mukotrpnog rada ispunjava amanet Nikole I i postavlja strujni podmorski kabal 2019. godine na osnovu originalnih crteža mladog Nikole Tesle, koje je otac Benita Garibaldija besplatno ustupio Branimiru Gvozdenoviću na jednom neformalnom sastanku u Milanu. Važno je naglasiti da je strujni kabal provučen istim onim rutama koje su gliseri koristili 90’-ih za prevoz potrepština gore spomente partije.
Đuzepe Musolini je rasprodao svu imovinu, preselio se na Njeguše i projekat “I Bulgari plaču” je pilot projekat koji predstavlja malu grudvu snijega, gurnutu s vrha sniježne planine koja će se u narednom periodu pretvoriti u lavinu crnogorsko-italijanske sinergije i kvantnog skoka u bilateralnim odnosima nakon više od stoljeća trajanja jedne od najvećih istorijskih nepravdi. Slava mu!
Naznačili ste da Jadransko more nije samo vodena međa između nas i Italije, već kulturna, društvena i ekonomska spona. U kojoj od nabrojanih sfera smo ipak najviše povezani s ovom zemljom?
Obje strane Jadrana bile su tokom cijelog trajanja XIX vijeka obilježene širenjem romantičnih nacionalističkih ideja, do te mjere da je susret novoformirane italijanske države s tadašnjom Crnom Gorom trebalo da se desi iskrcavanjem Garibaldija i njegovih dobrovoljaca u Bar odakle bi, vođeni tekovinama Rizorđimenta, crvenokošuljaši sa Crnogorcima i ostalima balkanskim narodima oslobodili cijelo poluostrvo od otomanske vladavine. Do susreta, kako to s romantičnim zanosima već biva, nije došlo… Ali nacionalizam, lišen svoje progresivne dimenzije, ostade postojan kano klisurine na obje bande mora jadranskoga. Da li vam ime Đorđa Meloni zvuči poznato? A što se nas tiče… Pa upalite dnevnik ili bilo koju debatnu emisiju na TV-u… Da ne zaboravimo da su podanici Nikole Petrovića, ono malo što ih je ostalo u Crnoj Gori pošto se od dobra golemoga i tada bježalo preko bare, upravo zahvaljujući italijanskom ekonomskom uticaju, poput pukovnika Aurelijana Buendije koji se sjećao popodneva kada ga je otac poveo da upozna led, po prvi put na svojoj koži osjetili čari kapitalizma. I stigli da se protiv istog pobune! Dok je italijanski krupni kapital gradio prugu Bar - Virpazar, naši su stari na dionici pruge u Barskom polju 1906. godine stupili u štrajk. Kako ide ona priča o Crnogorcima i lancima? Naši su stari očigledno znali, a mi… Zauzeti smo nešto bili posljednjih 30 godina pa ćemo vidjet’… Svakako, naredne dvije decenije su ključne…
Auta, modne marke, ali i u posljednje vrijeme sve prisutnija želja da preuzmemo tron Siciliji koja je poznato mafijaško mjesto ovjekovječeno u brojnim filmovima, su momenti koji najčešće danas povezuju Italiju i Crnu Goru. Kad smo počeli ovu vezu da gledamo tako površno?
Bilo bi isuviše grubo nazvati konzumerizam površnim. Prije bismo rekli da je fetišizam tog tipa u svojoj beskorisnosti u najmanju ruku ljepuškast. Jesu li patike Pacoti banja? A Masimo Duti? Ne treba se igrati s tim stvarima. Naš artistički kolektiv se u par navrata bavio preispitivanjem krajnjih granica fenomena omladinskog konzumerizma kao što se da primijetiti u našoj audio-vizuelnoj studiji pod radnim naslovom “Cepkanje u klubu”.
Postoji li osoba u Crnoj Gori i šire, koja nije čula za Bruklin žvake koje su se kupovale u Bariju. Ima li tog junačkog sina koji nije čuo za farmerice iz Trsta? Feribrod Sveti Stefan kojima su generacije tetaka, ujaka, stričeva i zaovičića odlazili u Bari bježeći sa časova iz srednjih mješovitih škola? Šta je sa čuvenim kafićem Varadero iz Bara? A Cetinjski šaneri, sva moja braća? Čuveni kovač Bogdan Marcano sa sred dvorskog trga koji je bio pripadnik časnog liberalnog saveza. Soletiko, Topo Điđo, Rai Uno, Rai Due, Rai Tre, Kvantro Ćinkve Sei…Sinistra Sinistra Sinistra…Olee… Live, live, live, lai … A Dejan Genije Savićević, a Nebojša Šofranac i Italijani nedjeljom u 15 h dok se čita knjiga iz biologije na kojoj je Nikolas Kejdž.
Što se pak organizovanog kriminala tiče… Ni nama se ne dopada romantizacija mafije. Njena surova realnost je mnogo interesantnija. Ne znam da li ste upućeni, ali ogranizovani kriminal u Italiji nastaje u XIX vijeku u kontekstu neuspjelog pokušaja uspostavljanja državnih institucija koje bi regulisale primarnu akumulaciju kapitala. Rekosmo li Crna Gora, pardon Italija, Crna Gora…
Da li je autotjun koji ste koristili u refrenu spona sa današnjim vremenom, s obzirom na to da se u novom muzičkom talasu sve više koristi?
Auto-tune koji je korišćen u pjesmi, nije nešto što nužno producent preferira kao regularni začin u svojim pjesmama, međutim, u ovom slučaju spontano je dobro iskorišćen kako bi stavio naglasak na parodiranje današnje otrovne “trap-folk” muzike koja je nažalost aktuelna među podgoričkom omladinom. A nama tetka živi u Italiji, pa mi to znamo.
S obzirom na to da ćete snimati po nahođenu i da je više ljudi uključeno u ovaj projekat, koji su to još događaji, veze, priče koje će vam u nekom narednom periodu biti inspirativne?
Za nas je ovaj vid angažovane umjetnosti prije svega ventil i bijeg od tmurne svakodnevice natrpane i pretrpane raznoraznim kvazi političarima, uberdesničarima nastalih prije nekoliko godina, rent-a-ljevičarima, salonskim revolucionarima… Znanje smo, uglavnom, sticali izvan Crne Gore, pa nam jednostavno ambijent koji je nasilno stvoren ne pripada.
Time, ne znamo što je sljedeće za nas, što nas čeka, kakva pjesma ili spot će da uslijede, jer težimo što većoj spontanosti u kreativnom procesu. Jedna stvar je sigurna, a to je da sa nepredvidivim lyrics-ima, fuzijom muzičkih žanrova & video art-om, nećemo ostaviti svoje fanove ravnodušnim. Jer Havarija zavladaće! Nastavak potražite na našem You Tube kanalu.
Bonus video:
