Tokom ‘60-ih godina prošlog vijeka, zahvaljujući Bob Marliju, rege muzika je počela da se širi i pridobija publiku širom svijeta. Ovaj originalni zvuk kombinovao je elemente rege ritma, roka, soula i folka, a pjesme koje su pripadale ovom pravcu su često nosile poruke o socijalnoj pravdi, ljubavi i jedinstvu, što je postalo karakteristično za rege muziku. Već sredinom ‘80-ih, ovaj pravac stiže i na prostore Balkana, a pioniri ovog žanra kod nas je srpski Del Arno bend.
Za sve ove decenije Del Arno je ostavio značajan trag na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije, a njihova pozitivna energija, interakcija s publikom i strastveni izvođački stil i nakon toliko godina čine svaki koncert nezaboravnim iskustvom. U to će se uvjeriti i svi koji dođu na njihov koncert večeras u Ribnici, a koji će biti održan u sklopu manifestacije Podgoričko kulturno ljeto.
Interakcija s publikom neće nedostajati, jer Del Arno vole sve generacije, a posebna im je satisfakcija kad mlađe generacije pjevaju pjesme koje su nastale mnogo prije nego što su rođeni.
“To mi stvara veliko zadovoljstvo. Nedavno smo bili u Kraljevu i prišla mi je grupa djece od 14, 15 godina. Pitanje je da li su i njihovi roditelji bili rođeni kad smo počinjali, a kamo li oni. Zaista je to lijepo”, pohvalio se na početku razgovora za “Vijesti” osnivač i frontmen Del Arno benda Jovan Matić.
Ipak, priznaje, najviše voli kad na njihov koncert dođu “slučajni prolaznici”, čuju njihov koncert, ostanu do kraja i budu osvojeni.
“To znači da imamo i te kako razloga da se bavimo ovim poslom. Misija nikad nije gotova, pogotovo ne ona koju mi sprovodimo iako sve ovo vrijeme koliko smo na sceni znamo da nećemo biti miljenici velikog sistema. Kada radite na tome da upućujete ljude da budu dobri jedni prema drugima, dakle sve suprotno od sistema koji nas okružuju, ne možete da očekujete da ćete biti na naslovnim stranicama i da će samo o vama da pričaju. Ali, zato ćete biti svjedok nježnih i dobrih događaja ovako niz svoj put. Jednom kada tu odluku donesete svjesno i kad znate gdje vam je mjesto, mnogo vam je lakše da s ljudima komunicirate. Kad mi sviramo, niti policija ima posla, niti redari, sve je mirno, djeca su u prvom redu, roditelji pozadi, sve ide svojim tokom, možemo svi da razgovaramo, ja mogu kroz te ljude da prolazim, ne trebaju mi bodigardi. To je osvježavajuće. Ne zanimam tabloide, a to je fenomenalno. Neko se trudi da bude na naslovnoj strani tabloida, a meni je divno što ih ne zanimam, ali mi je još divnije što zanimamo obične, normalne i svjesne ljude. E, to je već nešto”, s ponosom ističe Matić.
Uvijek je poruka rege muzike bila mir i ljubav, koju je najprije širio Bob Marli. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, sve više muzičara i bendova počelo je da eksperimentiše sa rege zvukom, prilagođavajući ga svojim regionalnim i kulturnim uticajima. Ovo je doprinijelo širenjem rege muzike koja je imala uticaj na mnoge druge muzičke žanrove, uključujući pop, rok, hip-hop i elektronsku muziku. Elementi rege ritma, bas linija i duhovne poruke mogu se čuti u mnogim pjesmama drugih muzičkih izvođača širom svijeta, no kod nas je i pored višedecenijske uspješne karijere Del Arna, ovaj žanr još uvijek svrstavan među alternativne.
“Nikad ta klasifikacija rege muzike neće prestati. Uzrok leži u onome što sam pričao malo prije. Ne možete vi da očekujete, ajde da to slikovito opišem, koka-kola vrsta ljudi da vas podržava kad vi pjevate protiv koka-kole. Jednostavno. Zato nas još uvijek prati priča kako je to što radimo alternativno. Mogu da vam kažem da je to savršeno netačno. Na posljednjim koncertima smo imali situaciju gdje je manje od polovine ljudi koji su došli bili naši fanovi, ostali su se tu zatekli, ostali do kraja, oduševili i postali naši fanovi. Meni je mnogo bitnije da to funkcioniše kako treba, od opaske da li je rege glavni ili ne glavni. Što se mene tiče, samo neka pričaju da je alternativni, nema nikakvih problema”, tvrdi Matić.
No, ne svrstava se samo rege muzika među alternativne žanrove, već i mnogi drugi kvalitetni muzički pravci.
“Tako je i u svijetu. Ovi drugi se izuzetno plaše naše normalnosti. Ne mog benda, već normalnih ljudi. Mi ipak svi zajedno sa svojom publikom činimo skupinu normalnih ljudi, ljudi koji žele da žive taj život - mir, ljubav, život, razumijevanje. Imam utisak da ovi iznad ne žele takvo društvo, žele samo društvo podijeljeno, samo društvo koje živi u strahu i sukobu. Normalno je da smo onda mi za njih alternativni. Ali ponosan sam što smo dio normalne alternative”, kaže Matić koji se prisjetio i koliko je bilo teško na početku dok je gradio priču koju i dan danas priča Del Arno bend:
“Na početku je to bilo tehnički zahtjevnije jer smo prvo morali sebe da propitamo da li smo u stanju da sviramo taj zvuk. Da ga sviramo na relevantan način. Da ne budemo simpatičan bijeli rege, već baš pravi rege. Cio taj prvi dio naše karijere je obilježilo to uspostavljanje zvuka. Tad baš nijesmo imali poteškoća, drugi su nas uvijek gledali kao bezopasne - em nas ima puno, em sviramo rege. Međutim, upravo marljivi rad da se taj gruv usvoji nas je odmah učinio bendom. Mi nismo od onih bendova kojima je prvi album onako, pa su se vremenom usvirali. Mi smo odmah svirali i to što smo odmah svirali je zapaženo, a tada su počele i priče ‘ali dobro to je ipak alternativa’”, prisjeća se Matić, te objašnjava razliku između crnačke i bjelačke rege muzike:
“Postojala je u to doba kad smo počinjali. U međuvremenu su ljudi naučili da sviraju sve. Danas svi sve sviraju, ali 1986. kad smo mi počinjali, vladalo je iskreno uvjerenje da bijelci ne mogu da sviraju crnu muziku, a da to bude crnački. Nek se ne ljute ljudi od boje. Zaista su u to ljudi vjerovali, bez šale. To više ne važi i u to više niko ne vjeruje jer svi sviraju sve i svi sviraju kako treba sve. U tom vremenu kad su mislili da to ne može, iz tog vremena datira bijeli i crni rege. Bijeli rege znači da ide umpa, cumpa ali nije isto kao kad ga sviraju Slaj Robi ili Braća Baret ili ovi sa Jamajke. Liči, ali nije to”, priča Matić.
Upravo je rege muzika povezivana sa marihuanom i konzumacijom iste. Često se priča i o legalizaciji marihuane, no ovome se najviše protive političari, iako to nije najveći problem na ovim prostorima.
“Mislim da je najveći problem što se stvara mitologija koja je potpuno neprimjerena. Mi kao društvo, mislim na komplet bivše republike Jugoslavije sem Slovenije gdje je ta stvar popustila, bio sam u februaru i imao prilike u to da se lično uvjerim, mi stvaramo jednu mitologiju koja je potpuno naopaka. Naš najveći problem nipošto i nikako i nikada nijesu bili ljudi koji konzumiraju travu, da se razumijemo. Imamo mnogo veći problem s ljudima koji se kockaju i svaki čestiti i pošteni ljekar će vam reći da je ta vrsta adikcije gora od heroinske. Onda imamo teške droge, pa alkohol. Nikada nijesam pročitao u novinama da je neko popušio džoint, pa prebio ženu, a trubimo o femicidima silno. Zato stavite prst na čelo. Nećemo ni da idemo u drugu krajnost - trava ne liječi, to je sigurno, ali u mnogim slučajevima ona može da pomogne u teškim bolestima, da olakša patnje onih koji su u terminalnim fazama ozbiljnih bolesti. To je razlog zašto je ta biljka u nebrojanom broju država ili dekriminalizovana ili legalizovana, što je dobro - dobro je zato što niko nije kriminalac ko želi i treba da ima slobodu da misli da mu je bolje džoint nego čaša piva, da ima mogućnost da posadi svoje tri sjemenke i da pusti državu na miru. Ali nekako ne plaća porez, a od kriminala ima koristi. To je vrlo nezgodno jer se toj cijeloj temi ne pristupa na hladnokrvan i racionalan način. To se odmah kvalifikuje - to je droga. Ma, to su besmislice. Naravno da ima onih koji prođu sve etape, to je tačno, ali ću vam reći još jednu stvar - ako pojedete kilogram šećera, umrijećete sigurno, a šećer nije droga”, zaključuje Matić.
Bonus video:
