Grupa koja je nadživjela zemlju po kojoj je dobila ime, braća koja se “rađaju i odrastaju zajedno sa novom Jugoslavijom”, koja svjedoče o tome “šta znači biti zajedno u bendu, ostati zajedno, boriti se i izboriti i šta znači biti dio istorije”.
U film o njima stalo je “80 godina života, 60 i nešto godina sviranja rokenrola, 50 i nešto godina grupe i 45 godina jedne bivše zemlje. Tokom sedam godina snimanja filma cijela planeta se promijenila, ali Žika Jelić na koncertu kaže: ‘I dalje bez promjena u Yu grupi’...”, stoji, između ostalog, u opisu dokumentarnog filma Darka Lungulova “Yu grupa - trenutak sna”. Teško se ovdje može šta dodati. Ili promijeniti. Teško se šta novo može reći o “mirnom” bendu s najdužim stažom na ovom nemirnom balkanskom prostoru, o grupi koja je rođena na Dan republike zemlje koje više nema. Ali, o njima treba stalno pisati, jer oni treba da budu putokaz onima koji traže mjesto na često oblačnom muzičkom nebu, ali i svima šta znači porodica, ljubav, trajanje. Zbog toga je možda film mogao i da se zove “Yu grupa - trenutak vječnosti”.
I nakon pet decenija populanost im raste
“Uopšte nijesam razmišljao o tome koliko ćemo trajati. Nijesam ni razmišljao o tome čime ću da se bavim, od čega ću da živim, šta ću da radim. Samo sam znao da se neću baviti time što sam završio, a završio sam Srednju saobraćajnu školu. U mojoj školi jedini predmet za koji mogu da kažem da me zanimao je fiskultura, jer sam se u to vrijeme intenzivno bavio sportom, tako da je trebalo da pohađam Srednju fiskulturnu da bih kasnije išao na DIF, koji je u to vrijeme bio popularan. Još jedan predmet me u školi interesovao, a odnosio se na mehaniku, motoristiku. Mogao sam da budem dobar moto-mehaničar”, s osmijehom za “Vijesti” priča Žika Jelić, najstariji član skoro porodičnog benda (Saša Radojević Žule je dio porodične, muzičke priče).
Iako ima 81 godinu, ne dozvoljava da ga vrijeme pregazi. “Gazi” on i godine i kilometre jednako dobro i lako kao i dva mlađa člana benda - njegov bratanić Petar i bubnjar Žule i ne dozvoljava da ga bilo ko oslovljava sa “šefe”, jer u grupi koja odiše harmonijom i zajedništvom šefova ne može biti.
“Ne postavljam se kao glavni, jer ja sam samo ravnopravni član Yu grupe. Naučio sam da slušam njih, oni mene, i mislim da tako mnogo bolje funkcionišemo. Mala grupa ljudi bolje funkcioniše ako svi mogu da otvoreno pričaju o svemu i naš dogovor uvijek vodi ka jednom cilju - da se u nekom momentu Yu grupa pokaže kako treba. Svjestan sam da imam dosta godina, ali valjda što sam uvijek okružen mlađim ljudima i ja se osjećam mlađim. A možda i moj fizički izgled ne pokazuje koliko imam godina. Baveći se muzikom došao sam do ovih godina kada mogu da kažem da sam mnogo lijepo proživio sve ove godine baveći se rokenrolom i da sam jako zadovoljan”, kaže Žika, a s njim je, rame uz rame, ili gitara uz gitaru, njegov pet godina mlađi brat Dragi.
Nijesu Jelići, kada su 1970. godine stvarali bend, mislili da će toliko dugo da traju. U tim godinama se i ne razmišlja o trajanju. Još manje o vječnosti.
“Nikad nijesam razmišljao da to može da traje ili da to možemo da unovčimo, da doživim penziju ili tome slično. Mi smo svirali jer nam je lijepo, to naše zadovoljstvo smo uspijevali da prenosimo na publiku koja nas je slušala. Nikada nijesmo razmišljali da ćemo ovoliko da dobacimo, da ćemo toliko značiti mnogim ljudima. Mislim da tek u ovim godinama doživljavamo ono što se zove nevjerovatna popularnost. Ne vidim zašto je to tako, ali opet mogu da razumijem”, kaže Dragi.
I Žika s osmjehom kaže da im popularnost raste, ma kako to čudno zvučalo.
“Naša popularnost raste iz dana u dan. Mislim da je to zbog toga što smo vrlo aktivni, što se rado odazovemo svakom pozivu, a naše živo izvođenje se daleko razlikuje od onoga što je zapisano na nosačima zvuka. Daleko je ubjedljivije, upečatljivije, i taj dobar glas se prenosi, a pogotovo sad zahvaljujući društvenim mrežama”, smatra Žika.
Džentlmeni koji ne odustaju od rokerskog fazona
Uz popularnost i trajanje idu i zaslužene nagrade i priznanja.
“Priznanja su uvijek dobrodošla jer na neki način podržavaju ono što radimo, a i stimulišu nas da nije vrijeme da se ostavimo ovog posla koji najbolje znamo da radimo. Onog trenutka kada zdravstvena situacija bude takva da onemogući rad Žikin ili moj, mi ćemo pokušati da se remontujemo, restartujemo i uz Božju pomoć i volju mi ćemo nastaviti dalje da radimo”, kaže Dragi koji je muzičku karijeru započeo 1961. godine kada je sa Žikom i trećim bratom, Radom, osnovao grupu “Albatros”.
Rade je ubrzo napustio bend, jer muzika nije bila ono čime je želio da se bavi. Sudbina ili geni uradili su svoje, pa je 1993. godine mjesto u grupi koje je bilo namijenjeno njemu, zauzeo njegov sin Petar.
“Sad sam neuporedivo svjesniji svega što radim. Kada smo osnovali grupu, nosila me samo energija, a sada i energija i ljubav i emocije”, kaže Dragi.
Žika dodaje da su još kao dječaci bili u rokerskom fazonu i da taj fazon “furaju” duže od šest decenija.
“Drago mi je da sam odabrao nešto što me prati cio život, a i ja to pratim. Odlično se rokenrol i ja slažemo i ta ‘žica’ traje do danas. I kao tinejdžer i danas sam u istom rokerskom fazonu. Sada samo racionalnije koristim svoje vrijeme, i kada su muzika i slobodno vrijeme u pitanju. Kada je čovjek mlad, ne razmišlja puno o mnogo čemu, pa ni o tome da mnoge stvari mogu da se izbjegnu, skrate ili da se urade sasvim drugačije. To sa godinama dolazi i to je ono što zovu mudrost, mada ja smatram da to nije mudrost, nego neka vrsta iskustva. Kada čovjek prođe kroz raznorazne faze onda mu, u mojim godinama, apsolutno ništa nije teško”, smatra Žika koji je sa Dragijem šezdesetih godina prošlog vijeka veliki uspjeh imao na beogradskoj rok sceni predvodeći grupu “Džentlmeni”.
Njih dvojica su taman u skladu sa nazivom pomenute grupe - pravi džentlmeni.
Kasnije se “rodila” Yu grupa koja je do “krštenja”, 29. novembra 1970. godine, na predlog Kornelija Kovača nastupala pod radnim nazivom “Idejni posed”. Nazivu Yu grupe kumovao je Miroslav Stanivuk u zemunskom klubu “Sinagoga”.
“Rokenrol škola me naučila onome što sam već znao odranije baveći se sportom, da čovjek ako želi nešto on može to da ostvari, ali mora mnogo da bude posvećen tome, mora mnogo da radi, mnogo vremena da provede na intezivnim svakodnevnim probama. I dan-danas to ne izostaje. Pred svaki važniji koncert, ako već nijesmo svirali prije njega jedno nedelju dana, obavezno imamo jednu do dvije probe”, dao je Žika recept za opstanak na sceni.
Porodični bend olakšavajuća okolnost za uspjeh
Braća smatraju da je olakšavajuća okolnost to što je bend skoro kompletno porodični.
“Lako se dogovaramo o svemu. Nijesmo dolazili u takvu situaciju, niti želimo a i ne znamo, da bi neko nekog uvrijedio ili bio ljut. Istog momenta moraju da se riješe problemi ako postoje i da pomognemo jedan drugome jer svako se u jednom datom trenutku zaigra, prevari”, kaže Dragi.
I Žika je ponosan na to kako bend dobro funkcioniše i kako se svi odlično slažu.
“Tu je umiješana genetika, a i naše vaspitanje i naša priroda. Nijesmo svađalački rasploženi, ne ljutimo se na svaku sitnicu, ne obraćamo mnogo pažnju na neke kritike kao što to drugi rade. Jednostavno, jedan drugom tolerišemo do te mjere da znamo da jako dobro funkcionišemo i da ćemo tako da ostanemo do kraja”, siguran je Žika.
Iako je teško živjeti rokenrol, Žika ističe da rokenrol ima svoje mjesto za koje se davno izborio.
“Ljudi se dovijaju na raznorazne načine, od onoga da pjeva neko drugi umjesto njih, pa izvode kompozicije predstavljajući se kao da oni pjevaju ili sviraju. Ja ih zovem lagani prevaranti koji ne škode, ne utiču na mnoge ljude u smislu da im nešto loše rade, nego jednostavno manipulišu publikom. Primjetio sam sve više zgodnih djevojaka koje se svlače u nekakve kupaće kostime ne bi li pokazale svoje vitko lijepo tijelo. To mi odmah pokazuje da se tu nešto krije iza toga, da možda slabo pjeva. Mislim da to sve nije potrebno. Rokenrol ima svoje mjesto. On se davno izborio za svoje mjesto, a mnogi muzički pravci koji uopšte ne zaslužuju da budu toliko na cijeni i u tolikom broju prihvaćeni od strane publike su isplivali. Ali rokenrol se odupire sve više i više, a zahvaljujući i mladim bendovima koji dolaze i kojih ima. Samo da im se ustupi malo više prostora kad su mediji u pitanju i biće sve ok”, smatra Žika.
Iako su iza njih brojne pjesme i u svakoj od njih je dio grupe, braća Jelić ipak mogu da izaberu koje ih to numere najbolje opisuju.
“Žao mi je što pojedine pjesme nijesu zaživjele i doprle do ušiju slušalaca. Nažalost, mnogi fenomenalni muzičari i bendovi su propali zahvaljujući lošim muzičkim urednicima koji nijesu mogli da prepoznaju to šta oni rade i kakvu poruku šalju. Volim ‘Bluz’ i ‘More’ jer tu postoji neko emotivno stanje koje me vezuje za neki period raniji”, uz osmijeh kaže Dragi.
“Ima jedna pjesma koju ne izvodimo, a refren je: ‘Ili živiš rokenrol, ili ne znaš šta je to. Šteta što je ne izvodimo. U toj rečenici je opisan kompletan opus Yu grupe, ljudi koji u njoj sviraju i ono čime se bavimo”, kaže Žika.
Bonus video:
