Autentičnošću i originalnošću srpski muzičar Nenad Marić koji karijeru već decenijama gradi pod imenom Kralj Čačka uspio je da skrene pažnju na sebe. Njegova muzika spaja različite žanrove, od repa do rocka i folka, stvarajući jedinstveni zvuk koji odražava bogatu kulturnu baštinu i životno iskustvo.
Iako se muzikom bavi od početka vijeka, ušao je na velika vrata scene 2016. godine
Sve je krenulo iz malih klubova, na početku karijere Nenad Marić je nastupao sam, dok danas nakon više od dvije decenije sve češće je dio velikih festivala, na kojima ga prati čitav bend. Ova godine bio je na mnogim velikim manifestacijama, među kojima je i OK Fest na Tjentištu. Njegovim koncertom zvanično je i počelo ovogodišnje izdanje festivala.
Ne krije da repertoar nije isti kad svira po klubovima i na velikim binama.
“Od ovih pjesama koje imam, takve su kakve su, trudim se da ih prilagodim za festivalske nastupe. E sad, koliko to napolju izlazi i kako publika rezonuje, to ne znam. U zatvorenim prostorima to bude svakako lakše. Tu vrijeme radi za muziku. Tad u stvari vrijeme postaje muzika ili ta tišina postaje muzika. Na festivalima gdje je drugačiji sadržaj, gdje je mnogo veći i prostor i ozvučenje, gdje se zvuk rasipa drugačlije treba i da se svira”, kaže u razgovoru za Vijesti Kralj Čačka.
Njegovo stvaralaštvo kad je muzika u pitanju oslanja se na mnoge žanrove od kojih se najviše prepoznaju džez i bluz, a upravo je po zvuku i karakterističan, jer na prostorima Balkana nema puno izvođača koji njeguju išta slično.
“Nikad se nijesam pokajao zbog zvuka koji njegujem godinama. To je nešto što baštinim, to je tradicija, nisam je ja izmislio. Međutim, baš u ovom zvuku vidim veću lepezu za izraziti se, mnogo je širi i dublji. Ne bih radio da mi muzika koju stvaram ne znači i u tom nekom smislu. Meni to prija, blisko mi je, nema nazad”, dodaje Kralj Čačka.
Do sada je u Crnoj Gori uglavnom svirao po klubovima, no dobro pamti i koncert koji je prije nekoliko godina imao u Velikoj sali KIC-a Budo Tomović.
“U Podgorici u KIC-u je bilo lijepo. A što se koncerata uopšte tiče, tu bude svašta, pogotovo kad dođe publika koja zna i voli ono što radim. Budu vrlo često i neke katarze, osjeti se to”, pohvalio se on.
Bluz muzika nastala je tokom 19. vijeka i spoj je različitih muzičkih tradicija, uključujući afričke ritmove, duhovnu muziku, radničke pjesme, vojničke marševe i evropske harmonijske strukture. Afroamerički robovi i potomci robova doprinijeli su stvaranju bluza u ruralnim djelovima Amerike, prije svega u djelovima južnih država poput Misisipija, Luizijane, Teksasa i drugih.
Tokom 20. vijeka, bluz je postao osnovni utemeljivač mnogih drugih muzičkih žanrova, uključujući rokenrol, soul, džez, kao i moderne forme pop i rok muzike. Ovaj žanr često se smatra buntovničkim, a krzo svoje stvaralašto i Nenad Marić govori o tome što ga muči. O tome kako se teške teme u njegovim pjesmama uklapaju uz melodije, kaže:
“Meni to sve odlično zvuči. Zapravo, malo štrčim čak i u tom smislu. Pjesme većina uglavnom shvata da su za zabavu. Međutim, ja ih ne doživljavam toliko površno. Kad pišem, za mene jedna pjesma treba da ima dublje slojeve. Za mene je ona kao lijek”, naglasio je Kralj Čačka koji je po struci slikar i imao je nekoliko samostalnih izložbi. Na pitanje smeta li mu kao umjetniku što se ljudi iz kulture doživljavaju kao zabavljači, odgovara:
“Ne znam koliko uopšte mi i doživljavamo ljude iz kulture. Mi smo kulturu zapostavili, postala nam je nebitna. Kultura je, nažalost postala prijetnja. Ona u stvari osvješćuje čovjeka. Ona kad ode u zabavu nije više kultura. Kultura je igra, a zabava je zabava i nemam ništa loše protiv nje, to je lijepa stvar. Ali za kulturu se više vezuje riječ igra i kreativnost”, napominje on koji je kad je muzika u pitanju dobro pliva i kad je kultura, ali i zabava u pitanju.
“Objesiće me zbog toga. Teško jeste, ali nije to namjera”, dodaje muzičar koji su svojim pjesmama kritikujete razne društvene pojave jer smatra da je veoma bitno reći otvoreno sve što nam smeta.
“Ne mogu da budem ravnodušan na to. Smatram da je dići glas protiv onoga što nam smeta zdravo. To je nekakav ono što su nekad zvali švedska bol. Mislim da svaki normalan čovjek mora da osjeća. Nažalost, navala narcisa i ljudi bez empatije - samo ja i sebičnost, vodi u taj pravac u kojem idemo. Jurišaju ta kola i mislim da ni na šta dobro to neće da izađe”, kaže umjetnik koji ne izražava svoj bunt samo kroz muziku, već i kroz svoje likovne radove.
“Naravno da se i u mojim slikama vidi bunt. Život sam po sebi je bunt. To je borba za život u onom suštinskom, dubljem smislu”, zaključuje Kralj Čačka.
Bonus video:
