Crnogorski umjetnik Jovan Aleksić nedavno je predstavio svoj muzički esej "Terapija". U pitanju je djelo za koje je sam radio sve - muziku, tekst, aranžman, produkciju te istim još jednom dokazao svoj neosporan talenat. Terapija je prezentovana u Novom Sadu, a sa ovim kompleksnim djelom Jovan je bio jedan od učesnika konkursa "Dolazimo" koji je raspisala Mreža kulturnih stranica.
"Muzički esej 'Terapija', kroz svojih šest poglavlja, obrađuje teme usko povezane sa pronalaženjem sopstvenog identiteta. Kroz prizmu kreativnog bića - čovjeka, odnosno umjetnika - djelo obrađuje niz stvaralačkih, emotivnih i, nadasve, životnih izazova, koje svako od nas prolazi u formativnim aspektima i periodima života", ispričao je Vijestima Aleksić, te dodao da je na djelu radio više mjeseci.
"Tačnije, od početka 2023. godine, do nekoliko sedmica pred izvedbu u okviru performansa, kada su krenule i izvođačke probe. Izazove sam sretao na stvaralačkom putu, mada najviše unutar sebe - s obzirom na to da sam se bavio izuzetno ličnim temama, u obzir su dolazila veoma česta preispitivanja i donošenja krucijalnih odluka, kako stvaralačkih, tako i životnih. Ipak, sama egzekucija, odnosno prenošenje misli na papir i u zvuk, je bila poput erupcije vulkana, punog misli i emocija željnih da puste svoja krila", objašnjava Aleksić koji je sa ovim projektom učestvovao i na konkursu Dolazimo.
"Konkurs Dolazimo, raspisan od strane Mreže kulturnih stanica - sa fokusom na Omladinsku kulturnu stanicu OPENS - i grada Novog Sada, bio je otvoren za i usmjeren ka svim mladim, neafirmisanim umjetnicima na novosadskoj umjetničkoj sceni. Ovogodišnja edicija je bila i premijerna, a odabrano je deset pobjednika, odnosno projekata, na osnovu različitih umjetničkih, logističkih i humanističkih kriterijuma", prisjeća se on te dodaje da je njegov rad bio odabran kao jedan od najboljih i nagrađen novčano.
"Dobio sam i mogućnost da iskoristim resurse Mreže i realizujem projekat u jednom od njihovih prostora. Sve zamišljeno se i odvilo uspješno, 1. oktobra u Omladinskoj kulturnoj stanici OPENS, gdje sam 'Terapiju' izveo u okviru jednočasovnog muzičko-scenskog performansa", dodaje.
Jovanova "Terapija" je višestavačno djelo za koje je koristio savremene muzičke oblike kojima je želio da napravi paralelu sa formom eseja u prozi. Sadrži šest kompozicija od kojih su tri instrumentalne i tri vokalne kao muzičke numere.
"Radeći na djelu u svoja četiri zida, trudio sam se da zaliječim sopstvene rane. Želio sam da nađem pravi put ka faveli sreće. Na tom putu, naučio sam da od iskrenosti prema sebi i životnoj situaciji ne treba prezati, kao i da nesavršenosti svoje prošlosti treba uvažiti i ponosno nastaviti dalje. Shvatio sam da dom ne predstavlja mjesto, vrijeme i ljudi - iako doprinose tome da se bolje osjećamo i prolazimo kroz određene životne momente - već isključivo naša duša i tijelo koje duhovno hranimo. Na samom kraju, spoznao sam koliko je sloboda kreativnog, ljudskog bića sveta i beskonačna, te odlučio da otvorim novo poglavlje - trijumfujem nad prošlošću i ponovo postanem tabula rasa, spreman za nove životne okršaje", otkriva Aleksić i kaže da kad se desio performans i ljudi su imali priliku da čuju i osjete ono što je i sam nosio na duši.
"'Terapija' je postala put za iscjeljenje svih nas. Mentalni i emotivni izazovi su bitke kroz koje svako ljudsko biće prolazi, a umjetnost lijek za kojim se poteže - nažalost, najčešće kao bijeg od realnosti i utonuće u sopstvene nepogode. Iako je i to neophodno da se desi u našim životima, ne treba posustajati pred samim sobom. Naime, umjetnost treba da bude refleksija ljudske duše, a ne apsolutna zona komfora. Umjetnost treba da bude ogledalo realističnije od onog fizičkog, koje će pomoći da nastavimo krupnim koracima dalje. 'Terapija' je u toj prizmi i stvorena", smatra Aleksić čije djelo slušalac mora da protumači i produbi. Pošto je muzika umjetnost koja najlakše budi emociju, na pitanje smatra li da ima pogrešnih tumačenja ovog djela, odgovara:
"Iako sam stvaralac, nemam pravo na to da diktiram način na koji će se djelo osjetiti i doživjeti. Umjetnost treba da dira u intuiciju i asocijativnost, kako bi svako od nas mogao da se unikatno zbliži s određenim djelom. Razlozi zbog kojih su određena umjetnička djela "osuđena" na vječnost potiču upravo od svjedoka tim istim djelima, zahvaljujući kojima iz stvaralaštva jednog autora - jednog života među milijardama - možemo izvući na hiljade, ako ne i milione, milijarde zasebnih i posebnih životnih priča. U tome je bogatstvo, ne samo umjetnosti, već i života", ističe on.
Ne krije da je stvaranje ovakvog djela kompleksno, motivišuće, edukativno i katarzično. No, trudiće se da svoj umjetnički izraz gradi i kroz druge žanrove.
"Ipak, dozvoliću sebi da istražim i isprobam sve, bez straha od greške, i na tom putu stvarati svoju umjetničku priču. Ko zna - jednog dana mogu realizovati singl, sljedećeg napisati djelo za klavir, onog tamo dobiti ideju za mjuzikl... Puno se toga odvija u mojoj glavi, stoga ću dati sve od sebe da to sortiram na racionalan i kvalitetan način, tako da i auditorijum koji prati moj rad uživa zajedno sa mnom na rolerkosteru muzike", obećava Aleksić.
Studijska realizacija prioritet
Tokom ljeta objavljena je i DJ kompilacija, a na jednoj pjesmi upravo je gost bio Aleksić. Kao neko ko je javnosti poznat sa raznih dječijih festivala i muzičkih takmičenja otkriva šta sa njegovom muzičkom karijerom označava ili je "Terapija" prekretnicu u istoj:
"U saradnji sa dobrim kolegom i prijateljem Veskom Lazovićem, poznatijim pod di-džej i producentskim pseudonimom Pim Secle, realizovao sam muzičku numeru pod nazivom "Dodir", u čijem je stvaranju učestvovao i Pelzensers - takođe poznato lice na crnogorskoj sceni elektronske muzike. Numera se našla na kompilaciji Veskove nezavisne produkcijske kuće Save for after midnight, a za mene je predstavljala povratak diskografskom radu, odnosno ponovno predstavljanje širem auditorijumu - sada već kao zrelijeg umjetnika. Nakon višemjesečne pauze desilo se premijerno izvođenje 'Terapije', u okviru koje sam i premijerno predstavio sebe kao autora i producenta. Trenutni prioritet je studijska realizacija ovog djela, kao i usavršavanje performansa za potencijalna ponovna izvođenja. Jedno od njih će, definitivno, biti u rodnoj Podgorici".
Bonus video:
