Nije teško uočiti najveće hitove svih vremena. Iako su mnogi muzičari napravili karijere zahvaljujući najvećim hitovima, pjesme koje su na kraju definisale njihovu ostavštinu obično su objavljene kao singlovi nižeg nivoa u vrijeme izlaska samog albuma. Dok su pojedinačni hitovi izvođača kao što su Oasis i The Beatles zaista izvrsni, takvi su imali nekoliko loših poduhvata, što se tiče sporednih pjesama.
Prilikom odabira najboljeg materijala za album, `b-side` je uglavnom rezervisan pojam za pjesme nižeg nivoa, one koje ne ispunjavaju standarde određenog albuma. Iako se određene B-sides pjesme (pjesme drugog nivoa) uglavnom smatraju čudnima, rijetke su prilike u kojima takve sporedne pjesme mogu pobijediti vodeći singl.
S druge strane, ovakve pjesme daju prostora muzičarima da eksperimentišu, proizvode novi zvuk, ono što ne liči na njihovu standardnu muziku, te da proširuju svoju publiku i oprobavaju nove žanrove i poduhvate.
Iako sporedne pjesme nijesu cijenjene u trenutku objavljivanja, te se smatraju čudnim i bespotrebnim, kasnije, one su te koje najbolje definišu stvaralaštvo muzičara i njihovu ostavštinu.
U ovom članku, “faroutmagazine” je skupio deset potcijenjenih `b-side` pjesama svih vremena.
10. “Soul to Squeeze” – Red Hot Chili Peppers
Nijedan obožavalac Red Hot Chili Peppers benda ne može se žaliti ni na jedan album ove grupe. Iako nemaju puno sporednih pjesama koje bi bile neuobičajene za njihov stil i žanr, albumi ovog benda imaju dovoljno pjesama da pokriju to. Takođe, njihove duge ploče traju i po sat vremena. Kada su izdali svoje remek-djelo “Blood Sugar Sex Magik”, dobili su poziv da maknu jednu od njihovih srceparajućih balada.
Kasnije, Entoni Kidis je počeo da piše nježniju muziku za album 1990.godine. Dok je pjesma “Under the Bridge” označila prekretnicu za bend, odlučili su da nema smisla imati dvije slične sporije pjesme u jednom albumu. Zbog toga su umjesto albuma, stavili pjesmu “Soul to Squeeze” kao glavnu muzičku pratnju filma “Coneheads”.
9. “My December” – Linkin Park
Uvijek je potpisivanje ugovora izdavačke kuće i nu-metal benda pitanje kocke. Iako je žanr bio među najpopualrnijima u to vrijeme, dovođenje Linkin Parka u Warner Bros bio je veliki korak u industriji muzike. Iako je bend ostvario ogromni uspjeh sa debitantskim albumom “Hybrid Theory”, njihov probelmatični pristup produkciji značio je da je jedna od njihovih najsporijih pjesama morala biti izostavljena.
“My December” je jedna od najneprimjetnijih pjesama benda. Uz delikatne zvukove zvona Džoa Hana, Čester Benington zauzima centralno mjesto, pjevajući o usamljenosti koju osjeća u srcu. Produkcija Majka Šinode takođe je netaknuta.
Iako pjesma možda nije odgovarala oštrim zvukovima pjesama kao što je “Papercut”, nema previše nu-metal pjesama koje zadiru u srž tinejdžerskog problema poput ove, pogotovo kada Benington pjeva o odbacivanju svega kako bi imao gdje da pobjegne. Temeljni etos Linkin Parka bio je vokalni tandem, ali “My December” je dobar pogled na to kako bi bend zvučao da je Benington postao glavni frontmen.
8. “Hey Hey What Can I Do” – Led Zeppelin
U velikoj šemi albuma Led Zeppelina, treći istoimeni album benda jedna je od njihovih najiskrivljenijih ploča. Koliko god njihovi okorjeli obožavatelji smatrali da je spisak pjesama grupe nedodirljiv, neobična folkserija Led Zeppelina III isticala se kao jedna od čudnijih nakon objavljivanja, preuzimajući kolosalne rifove njihovih prethodnih albuma i filtrirajući ih kroz akustične gitare i istočnjačke harmonije.
Iako tema pjesme o neiskrenoj ženi nije ništa novo za Zeppelin, način na koji bend izvodi pjesmu daje dojam nečega vanzemaljskog, kao da Plent izlazi iz psihodelične magle tokom pjevanja.
Iako je pjesma možda bila jedna od najneprimjetnijih u to vrijeme, uvela je zvukove koje će kasnije bend koristiti još češće. “Hey Hey What Can I Do” možda nije nečiji prvi odabir za Zeppelinovu baladu, ali postoje dobre šanse da bez nje ne bi bili postavljeni temelji za buduća remek-djela poput “Going to California” i “Over the Brda i daleko”.
7. “Waiting for Tonight” – Tom Peti
Tom Peti uvijek je održavao određeni nivo kvaliteta u svakoj pjesmi koju je napisao. Čak i kad je stvarao klasične albume poput “Damn the Torpedoe”, bilo koja osrednja njegova pjesma može parirati klasicima manjih rok izvođača tog vremena.
Peti je bio ubijeđen da se “Waiting for Tonight” previše razlikuje od zvukova pjesama kao što su “Runnin' Down a Dream” i “Free Fallin”, te je naposljetku izbacio pjesmu iz albuma. Uz prekrasne vokale The Banglesa, pjesma je bez sumnje jedna od Petijevih najboljih balada, jer sadrži istu vrstu drame kakvu biste očekivali od njegovih savremenika kao što su Don Henli ili Brjus Springstin.
Sada Peti zasigurno shvata da je pogriješio što je pjesmu stavio u drugi plan, misleći da bi to pomoglo skratiti dužinu njegovog pravog solo debija. U albumu “Full Moon Fever” nema previše manjih pjesama, te da je Peti umjesto pjesme “Zombie Zoo” stavio “Waiting for Tonight”, obožavatelji bi vjerovatno svjedočili jednom od najboljih albuma koje je ikada napravio.
6. “Suffocate” – Green Day
Početkom 2000-ih izgledalo je da karijera Green Day benda počinje da tone. Nakon što je postao jedan od najvećih pop-pank bendova svih vremena, eksperimentalni period benda sa albumom “Warning” postao je jedna od komercijalno najnižih tačaka njihove karijere. Dok je kompilacija `B-side` pjesama izgledala kao da bend pokušava da nadoknadi izgubljenu zaradu, pjesma “Suffocate” je dobro privukla pažnju obožavalaca benda.
Napisana u vrijeme kada je Bili Džo Armstrong pokušavao da smanji da pije, ova je pjesma uzbudljiv pogled na njegovu psihu. Dok pjesme poput “Hitchin A Ride” od Nimroda mogu imati sličnu lirsku temu koja se proteže kroz cijelu pjesmu, ova pjesma ilustrira pravu prirodu onoga što znači gušiti se u svojim porocima.
Green Day nikada nije bio bend koji je ulagao previše značenja u tekstove pjesama, ali je ovaj zreli pogled na opasnosti zavisnosti bio znak nedolazećeg otrežnjavajućeg zvuka albuma “American Idiot” samo nekoliko mjeseci kasnije.
5. “Yellow Ledbetter” – Pearl Jam
Od prvog dana karijere, Pearl Jam bend je uvijek imao neugodan odnos sa svojom popularnošću. Iako je bend stvorio masivne rifove koji će kasnije biti nacrt za ono što će granž rok postati, potreba Edija Vedera da ostanu privatni dovela ih je do toga da drastično promijene svoj zvuk kako bi bili što je više moguće nekomercijalni. Dok su se neki hitovi poput “Better Man” mogli naći na pločama, emocionalno najsnažnija pjesma benda na kraju je bila `B-side` pjesma “Jeremy”.
Dok je naslovna pjesma o smrti malog djeteta bila već dovoljno otrežnjavajuća, glatki zvukovi gitare Majka Mekridija vode slušatelja u jednu od Vederovih najintenzivnijih vokalnih izvedbi. Pjevajući o čovjeku koji oplakuje svog brata koji je poslat u rat, Veder dolazi do svoje emocionalne granice koju fanovi Pearl Jama nisu vidjeli još od “Blacka”, pitajući se da je li on odgovoran za emocionalni poraz svaki put kada se suoči s nekom vrstom traume.
Uprkos Vederovoj izvedbi, Mekridi bi mogao biti prava zvijezda, svirajući melodične glavne uloge koje su dostojne biti na bilo kojoj ploči Džimija Hendriksa na način na koji prate Vederovu vokalnu melodiju. Pearl Jam im je možda bio najgori neprijatelj pri odabiru singlova, ali postoji dobra šansa da bi “Yellow Ledbetter” mogao biti na vrhu rok pjesama da mu je pružena prava prilika.
4. “Yes It Is” – The Beatles
Tokom posljednjih nekoliko godina, dosta pažnje je pruženo skoro svakoj pjesmi Beatlesa. Čak i ako pjesma nije bila popularna, partnerstvo Džona Lenona i Pola Makartnija je moglo dovesti svaku osrednju pjesmu u pristojan zvuk. No, ako je u karijeri grupe postojalo nešto poput najgore pjesme, u svoje vrijeme to je bila “Yes It Is”.
Napisana kao nastavak pjesme “This Boy", Lenon piše o tome kako je to izaći sa novom djevojkom nakon raskida sa prošlom ljubavlju. Iako se Lenon svim silama trudi da prestane da tuguje, jasno je da još uvijek ima osjećanja duboko u sebi, govoreći da mu se ponos često nađe na putu da je zaboravi.
Dok je Lenon mogao lako izvesti ovu pjesmu sa akustičnom gitarom i svojim glasom, uzvišene harmonije, kao i delikatan rad Džordža Harisona na gitari, donijeli su blagi kantri šmek pjesmi, kao da je Lenon kanalizirao ono što bi The Rolling Stones radio kasnije na svojim ritmičnim baladama. Možda se 99 odsto produkcije Beatlesa odnosilo na gledanje pozitivne strane života, ali s obzirom na vrijeme kad je nastala, pjesma “Yes It Is” vjerovatno je najtužnija koju je bend ikada svirao.
3. “Silver Springs” – Fleetwood Mac
Teško je zamisliti da nešto nedostaje albumu “Rumours” Fleetwood Maca. Ovim albumom bend je stvorio jedno od pravih remek-djela vinila, a svaka pjesma je srceparajuća priča o odnosima koji su se raspali unutar benda.
Dok je radila na završnim miksevima albuma, Niks se razočarala kada je saznala da “Silver Springs” neće biti na konačnoj verziji albuma. Stihovi ove pjesme su možda najfiniji komad poezije koju je ikad napisala, u kojem piše kako se nada da će pobjeći na neko drugo mjesto da ponovno pronađe svoj mir. Zbog dužine pjesme od preko pet minuta, bend bi morao srezati pjesmu kako bi je ubacio u album, te su odlučili da snime “I Don't Want to Know” umjesto nje. Iako je pjesma stavljena po strani, zadržala svoje mjesto u bendovom lajv-albumu “The Dance”, a pored toga, Niks ju je stalno svirala tokom svojih solističkih koncerata.
2. “Marigold” – Nirvana
Gledajući dinamiku Nirvane, nije bilo razloga da neko drugi piše njihove pjesme. Od svitanja benda, način spajanja melodija Kurta Kobejna bio je drugačiji od bilo čijeg drugog na rok sceni, te su se njegove pjesme nalazile na pola puta između pank roka, neskladnog nojsa i The Beatlesa, zavisno od toga koja se pjesma svirala. Iako je Kobejn bio više nego srećan da piše pjesme, Dejvu Grolu je imao sreće da napiše jednu pjesmu.
U pozadini Nirvane, Grol je već radio na svojim pjesmama, čak ih je i objavljivao pod projektom na kaseti pod nazivom LATE. Kad je Kobejn čuo početak pjesme “Marigold”, dovoljno je razmišljao o melodiji da je uključi kao `B-side` pjesmu u sklopu “Heart Shaped Box”. Međutim, nakon što se bend raspao nakon Kobejnove smrti, “Marigold” je postala prvo nadahnuće rok grupe grola “Foo Fighters”.
Iako je Grol znao da mora da se makne iz Nirvanine sjene, kasnije je oživio pjesmu deceniju kasnije u sklopu lažnog albuma “Skin and Bones”, čineći je ključnim mostom između obje strane njegove muzičke karijere.
1. “Talk Tonight” – Oasis
Sredinom 1990-ih, Oasis je radio klasične pjesme brže nego što su ih stizali snimati. Iako je Noel Galager imao svaki dio slagalice u glavi kada je stvarao albume poput “Definitely Maybe”, uvijek se brinuo da svako izdanje bude prepuno sporednih pjesama koje su bile jednako dobre (ako ne i bolje) od glavnog singla. Iako je većina pjesama benda dosta emocionalna kao što je “Wonderwall”, “Talk Tonight” je ona, koja najviše otkriva ličnost Noela.
Napisan za vrijeme pauze od benda nakon katastrofalne svirke u Los Anđelesu, Noel je završio ponovnom vezom sa djevojkom koju je nekoliko nedjelja prije upoznao na putu po imenu Melisa Lim. Nakon što je želio da napusti bend, Noelova stara strast ubjedila ga je da treba da pruži još jednu priliku bendu, tvrdeći da će odbaciti jedan od svojih snova odlaskom.
Uprkos tome što se nikada nisu ponovo povezali, pjesma je napisana kao zahvala Limi što mu je spasila život i vratila ga na put svjetske dominacije. Iako će se Oasis s vremenom raspasti zbog oštrih okolnosti decenijama kasnije, “Talk Tonight” bila je Noelov podsjetnik da je ostvarenje njegovih snova važnije od bilo koje vrste sitnih svađa koje se odvijaju iza zatvorenih vrata.
Bonus video:
