Rep je prva ljubav Poetika, hip-hopera Stefana Strugara koji je muzičku karijeru gradio i kroz rok muziku. Nakon bendova Šin-ei, Fantodrom, Demodemolls vratio se repu te sa Markom Lubardom Randomom pokreuo duo Džej Džej Okoča koji je stekao regionalnu popularnost. Nakon što je objavio nekoliko samostalnih pjesama pod imenom poetik povukao se sa muzičke scene, a sad se u velikom stilu vraća i to sa dvije pjesme na kompilaciji “Domaća rabota” koja je nedavno objavljena.
“U jednom trenutku odlučio sam da se neću nikad više baviti muzikom, ali evo - viša sila je imala druge planove. Hvala Randomu što me iscimao, kao i Knowhere2Run ekipi, mislim da je jako važno ovo što su napravili, događaji poput ove kompilacije obično budu snažan pokretač i nadam se da će biti vjetar u leđa novim generacijama”, kaže u razgovoru za Vijesti Poetik te dodaje da poželi da je i sam tinejdžer koji tek ulazi u ovu priču.
“Možda na neki način i jesam. Znam koliko je važno da na jednom mjestu imaš ljude koji stvaraju kvalitetnu muziku, koji mogu da te snime i upakuju sve to i koji prije svega razumiju to što radiš jer su iz te priče. Moja generacija to nije imala. Posebno me raduje što su na kompilaciji dvije djevojke i navijam da ih bude još više ubuduće. Ušao u studio ponovo sa takvom tremom, potpuno nesiguran mogu li ja to, imam li išta relevantno da kažem, kako će to ispasti... Na kraju nisam imao šta da brinem, to je jednostavno dio mene. Nemam nikakve grandiozne ambicije i planove, put se preda mnom otvara uvijek na neočekivane načine i sve što želim je da uživam u putovanju i da se smijem sebi svaki put kad mislim da znam gdje me vodi”, dodaje reper.
Njegova samostalna pjesma na kompilaciji nosi naziv “Ljubav, navika, panika”. Poetik je poznat kao neko ko kroz svoje pjesme oštro kritikuje dešavanja oko nas. No ovoga puta između ostalog poručuje “da je rep živ”. Na pitanje da li je ikad bilo dileme oko toga, s obzirom na to da gotovo svi u jednoj fazi života upravo slušaju hip-hop, odgovara:
“Nije nikad bilo dileme, rep živi po onoj krilatici koju i koristim u pjesmi: ne može da stane i neće da stane. To je više bila fora, u smislu da je dio rep folklora da se reper hvali svojom veličinom i bitnošću, pa je tako “rep živ dokle god sam ja”. Ali “Ljubav, navika, panika” je više intimna pjesma o tome kako i iz haosa mogu da procvjetaju lijepe stvari, kako kad pregrmiš tešku i tamnu noć, više cijeniš kad te mazi sunce. Ona kaže: da, teško je, apsurdno je često, ali ovaj Sizif bira da svoj kamen gura nasmijan, da se poslužim idejom koju je jedan stranac podijelio sa mnom davno”.
Upravo te višeslojne pjesme sa mnoštvom poruka su karakteristične za hip-hop kulturu. O tome zna li to nekad da zbuni publiku koja najčešće voli da ih “pogodi pjesma” koja ima četiri stiha i refren, Poetik kaže:
“Za mene je nebitno koliko i da li uopšte ima stihova ako pjesma ‘pogađa’. Mislim da je ljepota repa u tome što je toliko univerzalan da je blizak milionima od Njujorka do Manile, a opet uvijek izrazito lokalan, autentičan, vjeran okruženju u kojem nastaje. Meni je uvijek zanimljivo bilo da otkrivam ko su ti ljudi, ta mjesta koja se pominju, šta znači taj sleng... Što se tiče interpretacija, ja sam čuo neke fantastične interpretacije stihova Okoče koje nam nikad ne bi pale na pamet i ne mislim da su one lošije od onih mojih, naprotiv. Na kraju krajeva, vjerujem da je naš odnos prema nekom djelu vrlo često i naš odraz, mi u njemu možemo vidjeti samo ono što je već u nama. Recimo ja sam, kao što ste mogli da primijetite i kao što bi Migo rekao, jedan veliki filozof”, poručuje Poetik koji se ne libi da kroz pjesme kaže šta ga muči.
“Ono što me je uvijek fasciniralo kod muzike i umjetnosti uopšte, bilo da sam stvaralac ili konzument, je to kako možeš da se povežeš sa nekim ko ni ne zna za tvoje postojanje na takav način da imaš osjećaj da se poznajete kao srodne duše. Takve konekcije ne može biti bez nekog nivoa ogoljenosti, svjesne ili nesvjesne. Jer se svi mi nespretno krećemo kroz život, padamo, razbijamo koljena, ustajemo, samo se pravimo da smo spretni i da znamo šta radimo”, ističe sagovornik Vijesti.
Kompilacija Domaća rabota donosi i novu pjesmu Džej Džej Okoče, te Poetik otkriva znači li to i povratak pomenutog dvojca:
“Upravo se zaokružila decenija od prvog izdanja Okoče. Postoji želja da se to obilježi na neki način. Biće nešto, to je sve što sad mogu da kažem, a da ne slažem”.
Ljepota repa je u tome što je toliko univerzalan da je blizak milionima od Njujorka do Manile, a opet uvijek izrazito lokalan, autentičan, vjeran okruženju u kojem nastaje. Meni je uvijek zanimljivo bilo da otkrivam ko su ti ljudi, ta mjesta koja se pominju, šta znači taj sleng...
Ove godine hip-hop kultura slavi 50 godina od nastanka, a u pitanju je pravac koji je promijenio muzičku industriju.
“Hip hop je suštinski priča o pobjedi nad životnim okolnostima i sama njegova istorija je takva. Cijela ta kultura, ili uže gledano muzika je nastala iz potrebe da se obespravljeni i nevidljivi izraze i pokažu svijetu da postoje, bila je proganjana, omalovažavana, cenzurisana, ali je uprkos tome osvojila svijet. Danas je to, po meni, najvitalniji muzički žanr, a ta kultura toliko značajna da svi žele da se malo ogrebu o nju - od modnih kreatora do političara”, priča o svom viđenju hip-hopa Poetik i ne krije da je njega ovaj pravac privlačio još od malih nogu.
“Privlačio me još od Monteniggersa i rep dionica u dens hitovima kao ‘Idemo na Mars’, vjerovatno zato što je rep negdje u suštini i dosta djetinjast. Ali me je kupio prije svega početkom 2000-ih sa izdanjima Bassivitya, Beogradskog sindikata, Bad Copya kad sam vidio koliko to dobro može da zvuči na našem jeziku. Najviše me privlačilo što je ta forma bila drugačija od svega što znam i ta sloboda da možeš da kažeš što god želiš i kako god želiš, da pričaš o stvarima o kojima niko drugi ne priča”, zaključuje Poetik.
Ništa ne može da pokvari rep
Kao i svi ostali žanrovi i hip hop se prilagođava trendovima te sve više repera u svojim pjesmama koriste autotjun. O tome kako i sam gleda na ovu pojavu u produkciji i na to što su se neki reperi “prodali”, kaže:
“Čini mi se da se trep u medijima na ex-Yu prostoru dosta pominje, a da malo ko razumije o čemu se radi. Ta je riječ poprimila neko skroz drugačije značenje od originalnog. Stalno se provlači neka površna priča o tome da je taj trep nešto loše, ali ne vidim da se dublje zalazi u zašto, šta je uopšte trep, gdje je i iz kojih razloga nastao... To su sve prirodni procesi, trendovi dolaze i prolaze, napredak tehnologije utiče na muziku, nekad se dizala graja što se Bob Dilan prebacuje sa akustične na električnu gitaru recimo. Uzbudljivi su mi svi noviteti u muzici. Ne mislim da bilo ko može da pokvari hip hop, a da li se neko ‘prodao’ nije predmet mog interesovanja. Mene jedino zanima ima li ta muzika vajb koji mi odgovara.
Bonus video:
