Godinu na izmaku, bila je veoma produktivna kada je muzika u pitanju. Ipak, 2023. ostaće upamćena kao godina jubileja - 50 godina od nastanka jedne od danas najpopularnijih kultura- hip hopa. Ovaj žanr, koji je svoje korijene pronašao na ulicama Bronksa 1973. godine, danas doživljava procvat širom svijeta, a sve više je prepoznatljiva ekspanzija hip hopa na prostorima Balkana, te isti polako postaje epicentar muzičke kreativnosti i samoizražavanja, prelazeći granice i povezujući generacije.
Pioniri ovog pravca na prostorima Balkana svakako je splitski sastav TBF (The Beat Fleet) koji je brzo po formiranju postao sinonim za autentičnost i kvalitet. Osnovan u Splitu 1990. godine, a srca publike osvojili su jedinstvenim zvukom, kombinujući elemente repa, roka i elektronske muzike. Njihov album “Ples sa vukovima”, objavljen 1999. godine, ostao je nezaboravan, postavljajući temelje za dalji razvoj rep muzike na Balkanu.
Njihov put ka zvijezdama nije bio lak, bile su to poslijeratne godine koje su donijele drugačije trendove.
“Ja sam ‘73. godište, i cijelu moju srednju školu bio sam jedini u razredu koji slušao rep. Po čitav dan i noć vrtio se MTV kanal. To je bila moja ljubav. Kasnije sam zarazio i ostale iz odjeljenja i mi svi smo ušli u to. To je bio neki moment, čak je u to vrijeme rep bio nešto više od muzike, moment gdje se mijenja svijet. Pao je Berlinski zid, desile su se demokratske promjene, mislili smo da ćemo svi živjeti u savršenom svijetu. Na kraju živimo u savršenom svijetu, ali proizvodimo previše smeća pa nekad je više blaga u tom smeću, nego u ovome što mislimo da nije smeće”, prisjetio se u razgovoru za “Vijesti” jedan od osnivača TBF-a Saša Antić kako se i sam susreo sa hip hop kulturom.
Kada je, kako sam kaže počeo profesionalnu karijeru, odabir je pao na hip-hop.
“To tada nije bilo komercijalno, to nije bio trend. TBF je bio potpuno kontra svega. I kako je to bilo onda, tako je i danas”, naglašava Antić.
Za razliku od tadašnjih repera na prostorima Balkana, TBF je u startu bio drugačiji jer nijesu nastupali uz matrice, već je repere pratio bend. Time su postavili nove standarde.
“Mi smo u startu krenuli da radimo sa bendom. Kada jednom osjetiš tu energiju benda na sceni, teško je i nemoguće ići izvoditi pjesme uz matrice s DJ-evima. A s druge strane, mi smo voljeli taj hip-hop. Ako ćemo da ulazimo malo dublje u hip-hop kulturu, nije reper bio glavni, DJ je bio glavni. Reper je bio taj koji je više bio tu da animira publiku. Kako nije bilo dobrih DJ-eva, mi nismo uopšte išli u tom smjeru. Splitska muzička scena oduvijek je gradila taj gitarski zvuk, te nam je isti bio urođen. Zato smo i krenuli tim putem, te smo uvijek koketirali sa funk, soul, rege zvukom. Bilo je tu panka, ma svega, jer mi kao reperi poistovjećivali smo se sa pankerima jer smo i mi, poput njih bili ‘kontra svega’”, napominje Antić.
Trudili su se da bunt pokažu i kroz rime, te da kroz stihove zabilježe sa čim se društvo trenutno suočava.
“Naši tekstovi su bili protest, to je bio bunt”, dodaje.
A od nastanka TBF-a do danas sve je više razloga za bunt, te onima koji se kroz pjesme bave društveno-angažovanim temama, istih ne fali.
“Mi smo već sad ono, matori, šta bih rekao, ali znamo se i danas naći u toj poziciji da kritikujemo. To izgleda nekad kao da si konstantno u pubertetu. Često razmišljam o tome protiv čega bi se bunili i gdje bismo mogli usmjeriti ‘oštricu’. Međutim, onda ukapiram da je to sve dobro, u odnosu na to kako je bilo. Mi smo se borili za neku slobodu, jer su pokušali da nam određuju šta ćemo misliti, šta govoriti, sad toga nema. Možeš misliti i govoriti šta želiš. Danas su granice slobode pomjerene, a gdje je danas je jako zaje*ana stvar. Nema više cenzure, samo je danas puno teže doći do publike. U naše vrijeme, kad objavimo pjesmu ili spot, to bi odmah televizije puštale. Nije bilo interneta, mobilnih telefona, ostalih platformi. Bila je ‘Hit depo’ emisija na hrvatskoj televiziji, koja prati scenu i kad stigneš do prve pozicije na listi to je uspjeh. Ti znaš da si uspio”, priča on i kaže da ništa više nije isto.
“Klinci misle da je uspjeh lova, međutim to je totalna zabluda. Ako upadneš u to, uvijek se vraćaš na ono što sam rekao. Nismo ušli u muzičku industriju da bi zaradili. Imaš neku ideju na početku - slava, ulični respekt, to je taj reperski moment, zaje*ancija i to je to. Ali cijela ta priča oko nekog uspjeha, da ćeš njime zaraditi neku lovu, to je potpuna jedna velika zabluda”, smatra Antić te savjetuje da bolje mladi reperi to ukapiraju na vrijeme.
“Ne želim ja nikome ništa govoriti. Volim muziku, i dan danas učim, gledam naprijed i šta ću dalje stvarati, živim za to. Ne živim od muzike, živim za muziku”, naglašava reper.
Osvrnuo se i na podžanrove repa, kao i tekstove i poruke koje se provlače danas, jer više nisu buntovničke, nego neukusne i neprijatne, a upravo to mlađi slušaju.
“Pokušavam to staviti u kontekst devedesete, kad smo mi imali u Hrvatsku taj dance pokret. To je sve bilo jako površno, glupo, tako da mi je to nekako na tom nivou. Čekam da se nešto desi, ima dobrih stvari, uvijek ima. Ali mediji su uvijek ključni. U jednom trenutku je MTV odlučio da će Nirvana biti najbolji k-band. Realno se dogodilo, MTV je počeo da promoviše Nirvanu i postali su svjetski bend iako su bili kombinacija svega živog - od groovea koji je bio nabrijan do poruke, bili su buntovni, imali tu dozu protesta, i rokenrola, i bluza. Tako da mislim da su mediji najmoćniji”, smatra reper. No, većina medija ne pušta takvu muziku, ali ona, ipak, dođe do publike.
“Većina mislim da ne sluša te tekstovi. Bitan im je groove. Ta muzika ima u sebi erotiku, ti basovi, to je jako erotično i to je uvijek bitno. Pa i rock ‘n’ roll je erotika”, zaključuje Antić.
TBF je glavna stvar, solo karijera više ventil
Solo karijeru Antić već godinama gradi pod pseudonimom Alejuandro Buendija, te upravo ovim iskorakom dodatno osvjetljava rep scenu. Njegovi jedinstveni pristup muzici i tekstovima, prožeti su dubokim društvenim i ličnim porukama, te ga čine istaknutim likom ne samo u rep muzici, već i u širem muzičkom svijetu.
“To je solo šta radim, to je onako usput”, skroman je Antić.
“Nemam ja kao solista puno nastupa. TBF je i dalje glavna stvar, i dalje je na prvom mjestu, to je familija, ja usput malo se ispušem u nekim drugim smjerovima. Taj bend s kojim radim više je psihodelični rokenrol, ima i malo primjesa metala, pa ga opisujem kao hevi rok”, objašnjava razliku između onoga što radi solo i sa bendom.
“I TBF ima te momente, ali nisu to studijski. Mi imamo takve pjesme, ali ne sviramo to često uživo. Volim hevi zvuk, volim Panteru, volim Queens of the Stone Age. Volim težak zvuk, rage, tako da mi je to neki ventil. Meni je žao što ne mogu više, ali tako je kako je. Premalo je sati u danu i dana u godini”, kaže Antić koji je pod solo pesudonimom ostvario saradnju sa brojnim izvođačima širom regiona.
Bonus video:
