Kada se svjetski muzički hitovi poput “Another Brick in the Wall”, “Freed From Desire”, “Lady (Hear me Tonight)”, “Music Sounds Better With You”, “When Love Takes Over”, “Beautiful Day”, “In the Air Tonight”, uz klasične kompozicije ozbiljne muzike, začuju sa scene na kojoj je orkestar “Puccini Floating Music Academy” sa 24 muzičara i svjetski poznati di-džej Kris Jang, ali i moćni glasovi solista i zvukovi različitih instrumenata, doživljaj i atmosferu je teško opisati.
Pored nastupa širom Evrope, ovaj sastav nastupao je prošle godine na prvom izdanju Rubix festivala u Tivtu, a impresije su žive kako među publikom, tako i za Kris Janga koji je o tome govorio za Vijesti.
Posve drugačije i neočekivane muzičke aranžmane, obrade numera uz moćne svjetlosne efekte, u produkciji DJ-a Kris Janga i agencije Deepsonar, Pucinni ansambl crossover ostavlja duboko u pamćenju, a tako je bilo i prošle godine u Tivtu.
“Ta noć je bila skroz nerealna, apsolutno fantastična! Koncipirali smo kompletan projekat nekoliko mjeseci prije turneje i uprkos tome što je kolaboracija relativno nova, između ‘Puccini Floating Music Academy’, Deepsonar-a i mene, bilo je zaista fantastično. Orkestar je iz Toskane u Italiji, ja dolazim iz Ujedinjenog Kraljevstva i očigledno nam je trebalo mnogo logistike i dogovora oko putovanja, kao i priprema za dolazak Crnu Goru, ali isplatilo se jer je sve bilo savršeno. Oduševljen sam atmosferom, raspoloženjem, ozvučenjem koje je bilo fantastno, a tek čitav prostor, bina, lokacija, veoma specifično i nesvakidašnje”, kazao je Kris Jang na početku razgovora za Vijesti.
Kako je došlo do saradnje između jednog orkestra i DJ-a, s obzirom na to da je u pitanju nesvakidašnji spoj i interesantan koncept?
Da, realno gledano, to je prilično neobična saradnja. Svi mi dolazimo iz različitih sredina i muzičkih svjetova. Svoj muzički put sam započeo u orkestru, radio sam u Sony Music Studios snimajući filmske partiture za orkestre od 80 članova. Bio sam duvač, tako da imam i to neko orkestarsko vaspitanje, ali sam onda prešao u svijet pop i dens muzike, što je sada dominantno posao kojim se bavim. Na neki način radim sa sempl basom, pjevam i tekstopisac sam, a mnogo dens muzike je za mene velika stvar u ovom trenutku. Bilo je divno iskustvo da se zapravo vratim nečemu sa čime sam sve i počeo. Raditi ovakav crossover bilo je veoma interesantno jer predstavlja tačku susreta svih nas. Uzimajući elemente onoga po čemu je Pučini poznat, uključujući operu i klasični element, a onda ukrštajući to sa onim što ja sada radim, a to je dens i elektronska muzika, je impresivno. U svemu učestvujem i na sceni, tokom nastupa sviram sintisajzere, uključujem neke semplove, tu je i DJ, tako da postoji masu elektronike i klasike u istom trenutku što je bilo fantastično.
Kako teče proces pripreme predstave s obzirom na teritorijalnu udaljenost, ali i na različite tendencije?
Prilično složeno i kompleksno, makar za nastup u Crnoj Gori. Ono što je očigledno i što je prva stvar koju moramo da uradimo je da izaberemo pjesme. Nerijetko komuniciramo putem zajedničke WhatsApp grupe gdje svi samo ubacamo neke svoje ideje za pjesme. Svi imaju različite predloge, tako da smo imali zaista dugačku listu opcija, što je i logično jer ima toliko razne dobre muzike, a treba odabrati oko 12-14 numera za nastup. Nije nam nedostajalo pjesama ili ideja, a u moru toga onda pravimo neki uži izbor. Važno je biti siguran da je nastup nekako povezan i kompaktan, tako da ne možemo baš nasumično birati pjesme, već od početka do kraja moramo imati i neku temu na umu. Tako smo, govoreći o nastupu u Crnoj Gori, odabrali neke od klasika dens muzike, uz Pučinijeve kompozicije, ali i kultne bendove poput Pink Flojda i Fejtlesa (Fathless) čiji sam veliki obožavalac. Mislim, svaki put kada neko čuje početak tog rifa, to je prosto - da se naježiš. Čak i kada smo na sceni, kada dođe do toga, kao da se dešava neka vrsta epskog trenutka. Dakle, na našem repertoaru se nalazi toliko fantastične muzike i apsolutno je zadovoljstvo biti dio toga i na naš način rekreirati verzije tih čuvenih pjesama i uopšte spojiti cijelu tu stvar u program.
Do prije nekoliko godina pravci i žanrovi su bili donekle zatvoreni... Koliko je složeno pronaći poveznicu između klasične i moderne muzike?
Mislim da je muzika sve više zasnovana na semplovima, uzorcima. Podsjećajući na eru uspona hip-hopa, izvođači i producenti su se naslanjali na stare soul ploče i slično, a iz toliko različitih žanrova i kultura, ali i umjetnici na neki način uzimaju određene elemente i zapravo ih pretvaraju u nešto potpuno drugačije. I to je ono što i mi radimo sa našim programom. Dakle, nakon što smo odabrali pjesme, morali smo da postavimo neku osnovnu vrstu produkcije koja strukturira pjesme, nazovimo to tako. Zatim smo radili sa umjetničkim direktorom koji radi sa orkestrom, a onda su oni dodatno kreirali program tako da svi elementi zajedno funkcionišu i kada je u pitanju klasična strana ove muzičke priče. Dakle, to jeste jedan prilično neobičan proces, jer pokušavate da kombinujete toliko različitih elemenata i pritom uključuje mnogo ljudi. Sve to daje posebnu čar našoj saradnji, nastupima i procesu, u kontekstu kreacije, adaptacije, postprodukcije, a onda i samog izvođenja, uz nezamislivu saradnju tokom svega toga i tokom koncerta.
U svemu tome, da li je otežavajuća okolnost koncert na otvorenom, s obzirom na okolne zvukove, nepredviđene situacije i slično, prvenstveno zbog orkestra?
Ne, ne bih to rekao, iako jeste prilično komplikovano. Jeste, mnogo toga se dešava na sceni, ali važno je da produkcija bude dobra. Uglavnom zajedno napravimo scenske planove, predočimo ih domaćinu i to je to. Nastup u Crnoj Gori je primjer kako muzika zapravo spaja ljude. Čitav organizacioni tim nas je podržavao i pomogao nam sa svim ovim ludostima koje čine cijelu stvar. Podsjećam, orkestar je iz Toskane, ja iz Velike Britanije, tu je bilo i crnogorskih di-džejeva, dakle - svi su iz svih krajeva, a sve nas je muzika povezala i savršeno smo se razumjeli. Zbog toga volim tu moć koju muzika ima i sve ono što može da učini ljudima, da probudi različite emocije, zabavi, poveže, ma koja muzika da je u pitanju. Kod kuće, recimo, ujutru slušam francusku muziku dok pijem kafu, a onda ću uveče slušati dens ili haus muziku, a takođe volim Aretu Frenklin, soul, Majlsa Dejvisa, Fejtles, toliko različitih stvari. Jednostavno volim što muzika može da učiniti toliko toga i poveže i spoji ljude... Mnogo puta mi se desilo da neobavezno ćaskam sa ljudima koje sretnem i odjednom završimo zajedno u studiju, to je nevjerovatno, a upravo to se desilo i u Tivtu!
Da li je koncert u Tivtu bio i Vaše prvo gostovanje u Crnoj Gori i kakve su impresije?
Ne, prvi put sam došao u novembru pretpreprošle godine i povezao se sa momcima u Porto Montenegru. Stvorili smo neke fantastične veze i radili smo zajedno, pa je tako nastao ovaj projekat. Od tada sam prošao dosta, ali se onda ponovo vratio i mnogo mi se svidjelo. Prije nego što sam došao na Rubix vidio sam da je program takav da pruža mogućnost i da malo prošetam Tivtom, ali i da imam nekoliko slobodnih dana nakon toga koje sam iskoristio da proputujem okolo i da vidim neka od jezera i planina za koje sam prethodno čuo u Crnoj Gori. Nijesam pravio velike planove i programe tog puta, već sam krenuo sasvim spontano, sa “poluplanovima”, jer se stvari generalno mijenjaju tokom samog putovanja. Vodili smo se time da pogledamo kartu i izaberemo gdje bi bilo lijepo otići i šta posjetiti. Svakako smo mnogo lijepo proveli tih nekoliko slobodnih dana. Zaista sam uživao, volim Crnu Goru, predivna je. Pritom, bilo je sjajno iskustvo uopšte doći i nastupati na festivalu. Zahvalan sam organizatorima iz Porto Montenegra, ekipi iz Fešte, kao i lokalcima sa kojima smo se upoznali i koji su svi divni ljudi. Iskreno, nadam se i da ću ubrzo ponovo doći u Crnu Goru.
Bonus video:
