Mlada nada muzičke scene Tamara Popović karijeru gradi pod pseudonimom Tam. Karijeru je započela 2019. godine, i već je tada pokazala svoj talenat, ne samo kad je pjevanje u pitanju, već i pisanje. Dvije godine kasnije, tokom pandemije korona virusa objavila je i prvi EP “Refleksija”. Pjesme sa istog brzo su našle put do publike i to joj je otvorilo vrata da nastupa na raznim festivalima od Nišvila do Exita.
Svoj doprinos dala je na jednom od EP-a Mimi Mercedez pjevajući joj prateće vokale, dok je kreativno učestvovala kao tekstopisac u stvaranju pjesama za jednu od najvećih pop zvijezda novije generacije u Hrvatskoj - Niku Turković, zatim za ovogodišnju predstavnicu Srbije na Eurosongu Teja Doru, ali i za sve popularnijeg Fantoma.
Iako je dosta vremena u djetinjstvu provela u Podgorici, danas se vraća u gravni grad Crne Gore, ali ne da vidi svoje rođake već da koncertom potvrdi svoj status i kad su fanovi u pitanju. Nada se da će uspjeti da stekne nove, a u tome će joj pomoći i Kene Beri i Spejs Noksi.
Tam za “Vijesti” priča o tome kako je uplovila u svijet muzike, ali i ne krije da uvijek postoji trema kad u nekom gradu nastupa prvi put...
U svijet muzike ušla si veoma mlada, a danas si jedna od najznačajnijih muzičarki novije generacije. Iza sebe imaš gomile hitova, fanove. Da li te je samo ljubav prema muzici uvela u taj svijet i kakva je tvoja slika bila o istom dok još nisi uplovila u sve to?
Prvenstveno hvala na pohvalama. Ljubav prema muzici me je uvela u sve ovo i ona je to što me, uz publiku, još uvijek drži tu. Bila sam samo srećna da budem dio cijelog ovog svijeta i sve mi je bilo zanimljivo.
Je li se ta slika i koliko promijenila danas kad si veoma uspješna muzičarka?
Imala sam neki osjećaj da je komplikovano i teško, ali nisam imala predstavu na koliko načina i koliko je mentalne i emotivne gimnastike potrebno da budeš iznova ranjiv i da svoju unutrašnjost iznova izlažeš svijetu. Sa druge strane, iz istog razloga je i prelijepo, pogotovo kada pronađeš publiku i druge muzičare slične sebi upravo zbog te iskrenosti i ranjivosti.
Riješila si da se publici predstaviš kao kantautorka. Koje su teme koje te inspirišu i koliko je nekad teško kroz muziku i tekst prenijeti emociju?
Kao i većinu kantautora, svijet u meni i svijet oko mene, druge umjetnosti i priče koje su vječne. Obično mi lako ide da prenesem emociju, osim kada imam kreativnu blokadu, tada mi ništa ne ide.
Svakom novom pjesmom donosiš i drugačiji vajb. Koliko je teško uvijek biti drugačiji, a opet izgraditi kroz sve što radiš prepoznatljivi pečat?
Radoznala sam i svaki novi proces je za mene inspirativan i prilika da naučim nešto novo. Rekla bih da mi je dijelom ostao od nekadašnjeg bavljenja glumom taj momenat improvizacije “ja, ili neki lik u datoj situaciji”. Uživam u tome da istražujem muziku i estetiku, u suprotnom bi mi bilo jako dosadno.
Iza tebe je u startu stala izdavačka kuća Universal Music. Koliko ti je to bilo vjetar u leđa?
Veliki vjetar u leđa zaista. Pronašli su me već nakon prve pjesme, u trenutku kada nisam imala ideju da će mi ovo postati full time posao, iako sam to priželjkivala. U tom trenutku nije postojalo slične muzike kod nas, a ja nisam željela da pravim kompromise.
Danas, zahvaljujući raznim studijskim efektima bukvalno svako može da se bavi muzikom. Kao neko ko ima talenta i za pjevanje i za pisanje da li ti to smeta s obzirom na to da samim tim kvalitetu duže vremena treba da ispliva?
Mislim da je to samo doprinijelo stvaranju, svaki izraz je drugačiji i svako treba da se oproba ukoliko smatra da je to dio njegovog puta. Sada je to mnogo olakšano u odnosu na ranije i druge stvari su bitnije. Možda ne pogodiš savršen ton, ali imaš alate da pogodiš savršeno emociju ili da budeš zvučni kreativni genije. Promijenilo se i to šta se smatra kvalitetnim, a i to nikom nije ista stvar nikada ni bila.
Javna si ličnost i samim tim imaš i svoje fanove. Koliko se trudiš da zbog njih u javnosti paziš kako se ponašaš, ali i kakvu poruku tvoja muzika nosi?
Prvenstveno pazim koje vrijednosti zastupam i šta podržavam, to mi je najbitnije.
Nastupala si širom Srbije, a i na značajnim festivalima, a uskoro će imati priliku i publika u Podgorici da te čuje. Kad nastupaš na novim mjestima, ima li treme i raspitaš li se o publici?
Uvijek ima treme jer na novim mjestima publika tek treba da se izgradi. Dolaze i ljudi koji te ne poznaju i imaš potrebu da se dokažeš. To je šansa da nekog dobiješ kao fana ili izgubiš, a potencijalno i novi krug ljudi kojima je on okružen. Od tebe zavisi da li će otići i reći svima "bilo mi je super poslušajte ovog izvođača" ili će reći "ništa posebno" ili nešto gore. Svakako, uzimajući u obzir koliko sam vremena provela u Podgorici, posebno u djetinjstvu, i da mi je veliki dio porodice odatle, voljela bih da izgradimo lijepe odnose i da dolazim što češće. Podgorička publika će imati priliku da me sluša 21. marta u CKZ “Ribnica” gdje će mi se pridružiti pretalentovani Kene Beri i Spejs Noksi.
Bonus video:
