Galin ekstatični pop dens benger "Freed from Desire" bio je veliki hit širom Evrope na vrhuncu rejv ljeta 1996. Ali tu priča o ovoj pjesmi tek počinje. Više od deset godina kasnije, postaće to jedna od onih rijetkih pop pjesama koje su prevazišle svoje korijene. Počeće novi život u fudbalskom klubu Vigan Atletik 2016, a zatim obići svijet nakon što je usvoje navijači Sjeverne Irske na Evropskom prvenstvu iste godine, da bi postala sveprisutna, himna fudbalskih navijača širom svijeta.
Uključite se u bilo koju utakmicu na Euru ovog mjeseca i vjerovatno ćete čuti "Na na na na..." iz refrena koji će vam ostati u glavi, iz grla navijača koji skaču na tribinama. "Freed from Desire" je zašla i u druge sportove i političke demonstracije takođe. Kako se to desilo?
Gala Ricato, italijanska pjevačica koja nastupa pod pseudonimom Gala, ispričala je za Guardian da je živjela u Njujorku kad je napisala "Freed from Desire". Studirala je fotografiju i tako je ušla u muzičke vode, kaže, jer je fotografisala plesače, muzičare i DJ-eve.
"Ta pjesma je vrlo lična. Tri stvari su se tu uskladile. Prvo, posmatranje društva: u Italiji i Evropi dok odrastaš imaš osjećaj da smo svi manje-više isti. Ali kad dođeš u Njujork vidiš drastične razlike, tu je siromaštvo, ljudi koji nemaju ništa. A odmah iza ugla su milijarderi. Drugo, moja priča o ponovnoj povezanosti sa mojom strašću, jer su mi u Italiji doktori rekli da ne mogu da plešem zbog problema sa leđima i nisam mogla da ostvarim svoje snove. Treći nivo je ljubav. Moja prva ljubav je bio afrički plesač iz Senegala. Taj momak je došao iz Afrike sa željom da pleše, živio je bez prebijene pare u Harlemu. A Harlem je imao muziku, ples, imali su zajednicu. Sve ove tri stvari su se spojile u pjesmi koja, po meni, predstavlja otpornost i usklađenost sa svojom strašću", objasnila je Gala kako je nastala hit numera.
Zašto se ova pjesma tako dobro primila među navijačima? Endru Lon, autor knjige "Gubimo svakog vikenda: Istorija fudbalskog pjevanja", ima zanimljivu tezu.
"Ako pratite fudbal, osim ako niste navijač Mančester Sitija, vaš tim obično nije uspješan kad su u pitanju trofeji. Zato nam je potrebno nešto drugo da održava strast i uživanje u tome i mislim da, pored drugih stvari, pjevanje čini to zaista dobro. Sve što čini da se osjećate dobro ima šansu da postane popularno. A danas internet znači da inspiracija može doći iz bilo kojeg kutka svijeta", objašnjava on.
"Freed From Desire" je počela da se pjeva na stadionima još početkom 2010-ih, ali je rast njene popularnosti počeo kada je navijač Vigana odlučio da pjesmu posveti Vilu Grigu, sjevernoirskom fudbaleru koji je tada bio u sjajnoj formi i nezaustavljivo tresao mreže. Odatle i stihovi prilagođeni na ritam pjesme italijanske pjevačice: "Will Grigg's on fire, your defence is terrified" (Vil Grig je u naletu, vaša odbrana je prestravljena).
"Igrali smo protiv Svindona u gostima 2016. i par navijača je zapjevalo tu pjesmu. Kad sam došao kući objavio sam video onlajn i ostalo je istorija. Vrlo brzo se proširio i ti stihovi su se počeli pjevati već sljedećeg vikenda na stadionu", prisjetio se Šon Kenedi, jutjuber i navijač Vigana.
U početku su navijačke pjesme bile lokalne, specifične za kraj iz kojeg dolaze, ali se vremenom to promijenilo, ukazuje Lon.
"Najstarija navijačka pjesma, Noričeva 'On the Ball City" koja se pjevala na početku 20. vijeka, napisana je na proslavi sportskih institucija u Noriču i praćena je klavirom. Tokom 60-ih su stvari počele da se mijenjaju i pop pjesme su postale inspitacija. Prvo su navijači Liverpula pjevali pjesme Sile Blek i Beatlesa, baš onakve kakve jesu, jer su bile sinonimi za njihov grad.
Vremenom su počeli da adaptiraju riječi. A kad su navijači počeli da putuju na gostujuće utakmice u vozovima bi čuli šta drugi pjevaju i adaptirali to da se odnosi na njihov klub", priča on.
Gari Mekalister, predsjednik Amalgamacije klubova navijača Sjeverne Irske, sjeća se kad je na društvenim mrežama vidio navijače Vigana kako pjevaju svoju verziju "Freed From Desire".
"Ali su stvari krenule neočekivanim putem, pjesma je dobila svoj život tokom učešća Sjeverne Irske na Euru 2016. u Francuskoj. Vil Grig je dao gol u našoj posljednjoj utakmici pred turnir, protiv Bjelorusije. Istog trena kad je lopta pogodila mrežu, cijeli stadion je eruptirao u pjesmu", prisjeća se on.
Gala je oduševljena činjenicom što je upravo Vilu Grigu navijačka pjesma prvobitno posvećena.
"Zanimljivo je, zato što je on autsajder. Samo sam pomislila kako nije moglo da se desi boljem tipu fudbalera. Nije počelo sa Lionelom Mesijem, počelo je sa autsajderom", kaže ona.
Pjesma je postala dio identiteta navijača Sjeverne Irske. Mekalister se sjeća da kad god bi ga navijači sa raznih strana Evrope vidjeli u dresu njegove reprezentacije, počeli bi da je pjevaju.
"Svi su željeli da se priključe, bila je to stvar koja je povezala mnogo ljudi. Kad smo izgubili od Njemačke u našoj posljednjoj utakmici u grupnoj fazi, navijači obje reprezentacije su ostali poslije meča i zajedno pjevali tu pjesmu pola sata. Ali Grig uopšte nije igrao na turniru. Kad smo igrali protiv Velsa u osmini finala, Velški navijači su pjevali: 'Vil Grig je u naletu, nije igrao ni minut'. Što samo pokazuje kako pjesma može da se prilagodi raznim situacijama i kontekstima", kaže on.
"Bila sam u jednom kafiću u Italiji i tamo je bio jedan čovjek koji je pio pivo i moja pjesma je puštena. Čula sam ga kako govori konobaru: 'Volim ovu pjesmu. Ne razumijem baš skroz tekst, ali imam osjećaj kao da govori o nečemu važnom'. I to je ostavilo zaista jak utisak na mene", priča Gala.
Uskoro će navijači širom Evrope prilagoditi "Freed from Desire" tako da se odnosi na zvijezde njihovih klubova. Pjesma će početi da se koristi i u drugim sportovima, pa i na protestima. Na protestu Nacionalnog sindikata obrazovnih radnika u Engleskoj prošle godine, profesori su pjevali "My pay's no higher, Rishi Sunak is a liar" (Moja plata nije veća, Riši Sunak je lažov).
"Ta pjesma ima sve kvalitete koji su vam potrebni. Lako ulazi u uvo i lako se pamti i pjeva. Drugo, ima strukturu koja može da se prilagodi bilo kojem mjestu i igraču. I treće, optimistična je i živahna, osjećate se dobro kad je pjevate", ističe Lon.
Pjesma je postala toliko popularna, da su je usvojili i navijači u pikadu, priča Poli Džejms koja je za Sky pratila ovaj sport.
"Bio je to veliki hit 1996. i mnogi od nas se sjećaju sredine 90-ih kao srećnog vremena. A danas živimo sr*nje, zar ne? Možda dosta ljudi koji idu na pikado danas se sjećaju odrastanja na rejvovima, kad nisu morali da se suočavaju sa svim sr*njem sa kojim se suočavaju danas", kaže ona.
Gala kaže da joj nije važno ko će koristiti njenu pjesmu.
"Dok su je koristili navijači, u Parizu pjesmu pjevale žene koje su marširale, ljudi iz LGBTQ+ zajednice, studenti koji su protestovali protiv vlade. Što znači da ima neku svoju energiju. I srećna sam što ljudi pronalaze radost u njoj. Zamislite da su nacisti počeli da je koriste? Mislim da je fantastično što je postala popularna u sportu, jer se to poklapa sa mojim idejama o osnaživanju i potrebom da slijedite svoju strast... U nekom trenutku, ta pjesma više nije tvoja. I u neku ruku, obožavam to. Kad pustiš umjetničko djelo u svijet, ono postaje vlasništvo ljudi. A ja sam zaista željela da doprem do ljudi", zaključila je pjevačica.
Bonus video:
