Ćetković za "Vijesti" o novom albumu: Kofer bez puta i destinacije i nema neku svrhu

Crnogorski kantautor Sergej Ćetković počeo sa predstavljanjem sedmog studijskog albuma, svakog dana do 10. juna publici će ponuditi po jedan singl

14621 pregleda 29 reakcija 6 komentar(a)
Foto: Kristina Ćetković
Foto: Kristina Ćetković

Ikona regionalne muzičke scene, crnogorski kantautor Sergej Ćetković poznat je po svojim romantičnim baladama koje diraju srca publike širom Balkana. Od samog početka karijere kroz njegove pjesme provlači se tema “ljubav” i kaže da je ona njegova neiscrpna inspiracija. Stvarajući prepoznatljiv muzički pečat Ćetković je proteklih dana ponudio publici dvije nove pjesme - “Dolazim” i “Samo čekaj me”, a večeras je na njegovom Youtube kanalu objavljena još jedna nova kompozicija sa albuma Kofer - “Ko li te sad miluje”.

Svaki dan do ponedjeljka 10. juna nakon 18 časova Ćetković će ponuditi po jednu novu pjesmu sa spotom i na taj način zaokružiti sedmi studijski album.

Sergej, novi album “Kofer” koji je tu dugo si radio. Upravo najavnim singlom “Kofer” započeo si promociju ovog albuma u sred korone i od tada publici predstavio i numere “Na prvi pogled”, “Ne odlaziš”, “Daj šta daš”. Najavljen je još kao proslava dvije decenije na sceni, no ipak je publika čekala godinama na njega. Koliko se isti mijenjao, te koliko si se i sam promijenio dok si radio na sedmom studijskom albumu?

Sve ono što se dešavala proteklih godina učinilo je da promijenim neke svoje navike, stavove i pogled na vrijeme koje nam je dato, ali ne i svoju muziku. Nažalost, vrijeme korone nas je naučilo koliko je sve neizvjesno i koliko ne možemo uticati na neke događaje, zato su svi planovi i određeni datumi zakazani za izdavanje albuma pali u vodu i tako prođe skoro pet godina.

Kada se baviš ovim poslom, ili bolje da kažem kada živiš od muzike i za muziku nema mjesta za rokove, matematiku u bilo kom obliku, samo želja da izvornu misao i emociju što bolje preneseš i doneseš do onih koji su ti dali povjerenje da pričaš njihove priče. Nekad srećne, nekad tužne ali ljudske, prepune ljubavi i emocija. Ovaj put “dolazim” i nosim kofer prepun dobre muzike sa osam novih pjesama.

Sergej Ćetković
foto: Marko Cvetković

Kakve sve emocije nosiš u “koferu” i koliko je bilo teško u današnje vrijeme i poslije toliko godina na estradi spakovati ih i ogoliti se, a opet ponuditi publici nešto novo?

Smatram da se nisam mnogo promijenio, niti je to bio moj cilj. I dalje sam posvećen svom pozivu sa istim žarom i ljubavi prema najljepšoj od svih umjetnosti, muzici. Uvijek se trudim da ostanem svoj, da publika prepozna moj lični pečat, a opet naravno pokažem dovoljno zrelosti i zahvalnosti, i kao čovjek i kao autor.

Interesantno je da si i sam često na putu, što privatno, što poslovno zbog turneje i koncerata. Šta kofer simbolizuje za tebe i je li uvijek spreman?

Mislim da nijedan kofer nikada nije potpuno spreman, pa tek kada stigneš na odredište shvatiš da si nesto zaboravio. Za mene kofer znači mnogo toga. Putovanje, novi početak, dolazak, život… Svašta za života čovjek ponese u svom koferu, pa onako po potrebi kopa i vadi neke dane, osjećanja, mirise i ljude koji su nam prolazili kroz život.

Odlučio si da puštaš preostale pjesme dan za danom, a svaka će imati svoj video. Koliko je danas, kad se muzika više gleda nego sluša i kad uglavnom hitovi traju mjesec dva, teško osmisliti kampanju i natjerati publiku da kao nekad presluša sve pjesme sa albuma, pa izdvoji svoje favorite?

Ovaj put smo svih osam pjesama ispratili sa isto toliko video spotova koje ćemo emitovati na svakih 24 sata. Muzičke platforme i društvene mreže svakodnevno serviraju nove trendove i pravila igre. Neću reći da se opirem, ali i dalje muziku ne doživljavam kroz broj pregleda, klikove i algoritme. Od samog početka sam vodio računa o svom izrazu i načinu na koji ću trošiti svoj medijski prostor i shvatio da želim da moja karijera traje što duže. Što bi neke moje kolege rekle, da bavljenje muzikom nije trka na 100 metara već jedan ozbiljan maraton.

Sergej Ćetković
foto: Kristina Ćetković

Kad smo kod favorita, ima li možda neka pjesma na koju ti tipuješ da će dobro proći kod publike, i zna li nekad da te intuicija prevari i da publika zavoli pjesmu od koje nijesi imao očekivanja da postane hit?

To bi se uvijek dogodilo kada bih počeo razmišljati i pisati glavom, a ne srcem. Publika to prepozna na prvu i njih ne možeš, niti zadiviti, niti prevariti. Zato sve što radim, radim iskreno i srcem i dušom jer jedino tu nema matematike. Naravno, imam svoje favorite i vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu.

Interesantna je i činjenica da je prva numera stiga 3.6. u 18.05, a da će na svaku narednu publika morati da čeka 24 sata i još pet minuta duže. Postoji li posebna simbolika ili poruka iza ovih vremenskih intervala?

Vrijeme teče, a kofer bez puta i destinacije i nema neku svrhu. Pošto ovo naše putovanje traje već 25 godina, htjeli smo svakoj pjesmi dati istu šansu i vremena da stigne na svoje odredište. Sve kreću sa istog perona, a njihova jedina adresa je moja publika.

Kroz svoje pjesme od početka karijere prenosio si ne samo emocije iz ličnog života, već su ti često inspiracija bila i priče ljudi oko tebe. Kakve si priče ovoga puta želio da kroz svoje pjesme ispričaš i dešava li se da te ljudi startuju sa idejom da neko dešavanje iz njihovog života kroz pjesmu ovjekovječiš?

Do sada nisam imao takvih zahtjeva, ali inspiracija je uvijek dolazila u pravi čas, potaknuta pričama i situacijama iz privatnog života ljudi oko mene. Svaka od njih ima svoju živu priču i jaku poruku. Nekada budem zatečen kada mi ljudi pišu ili priđu da mi zahvale što su uz neke od mojih najvećih i najtužnijih balada prebrodili neke svoje teške periode. Valjda iz prevelike tuge čovjek izvuče snagu i utjehu u nekim teškim situacijama.

S obzirom na to da si 25 godina na sceni i da je većina tvojih pjesama ljubavnog karaktera, dosadi li nekad pjevati o istoj? Smatraš li da su prave vrijednosti uključujući i bezuslovnu ljubav danas zapostavljena?

Nisam još otkrio nešto što te može jače pokrenuti i oživjeti kao ljubav. Ona se rađa, živi, svakodnevno transformiše i raste. Bez nje je sve nekako prazno i beznačajno. Ljuska oraha… Smatram da nas novi trendovi i nove “vrijednosti” svakodnevno otuđuju i udaljavaju od onoga što je najsvetije, a to je ljubav prema čovjeku.

U jednoj pjesmi kažeš “Žali bože truda”, u drugoj poručuješ da “Ljubav nije za svakoga”. Može li da spozna ljubav onaj koji ne umije da voli?

Vjerujem da je svaki čovjek stvoren da voli. Svi možemo da spoznamo ljubav, bez obzira da li smo dali sve, uložili sebe, a nije se vratilo. Ljubav je najuzvišenija i najčistija emocija od svih, ono nešto što nas čini živim, ispunjenim, a davanje sebe nekome je već najveći čin ljubavi. Ja živim u zahvalnosti što je ljubav koju dajem, meni uzvraćena od prvog momenta.

Bonus video: