Prekookeanska muzička konekcija

Violinistkinje Džesika Gvideri i Ina Velji, violista Eri Rinearson i violončelista Trevor Hendi, kao gudački kvartet, nastupili u Prčanju u okviru KotorArta

3762 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Krsto Vulović
Foto: Krsto Vulović

Kruna kamerne muzike u stvaralaštvu kompozitora klasicizma i romantizma, pa i dalje prema savremenoj muzici, uvijek je bilo pisanje gudačkih kvarteta. Umjetnici iz Santa Barbare - violinistkinje Džesika Gvideri i Ina Velji, violista Eri Rinearson i violončelista Trevor Hendi, kao gudački kvartet, nastupili su u četvrtak, u samostanu Crkve Sv. Nikola na Prčanju.

Oni su na KotorArt donijeli krucijalna djela iz te dvije epohe - klasicistički Gudački kvartet u D-duru, K. 575 Volfganga Amadeusa Mocarta i romantičarski Gudački kvartet u F-duru, op. 98 Antonjina Dvoržaka, ali i jedno savremeno djelo tog žanra, Džesi Mongomeri.

KotorArt već više godina sarađuje s umjetnicima iz Santa Barbare, podržavajući pobratimstvo između tog grada i Kotora iz pozicije kulturnog poslenika. Dosadašnji fokus saradnje, koji je uglavnom bio na mladim umjetnicima i njihovoj razmjeni, proširen je dodavanjem ovog gudačkog karteta ovogodišnjem festivalskom programu. Izvođači su, inače, članovi Simfonijskog orkestra Santa Barbare. Prva violinistkinja kvarteta, Džesika Gvideri je koncert majstor Orkestra, dok je Ina Velji njena zamjenica. Erik Rinearson je vođa sekcije viola, a Trevor Hendi sekcije violončela. Zanimljivo je da umjetnici svoje karijere grade svirajući paralelno u više orkestara i ansambala, kao i da su veoma posvećeni filmskoj indistriji kroz snimanje muzike za poznate reditelje i filmove.

Samostan Crkve Sv. Nikole na Prčanju, kao koncertni prostor, KotorArt je prije više godina otkrio i uvrstio u permanentne lokacije. Nije riječ samo o inspirativnom prostoru atrijuma, već i akustici koja je, kako se pokazalo na prethodnom koncertu, pogodna za kamernu muziku. S obzirom na to je eho gotovo nečujan - atrijum je ipak u otvorenom prostoru, interpretacije se mogu usmjeriti ka repertoaru suptilnijeg i elegantnijeg muzičkog narativa. Zato su, u izvođenju Mocartovog Kvarteta, koji je u pogledu forme i fakture veoma pregledan i kao prvi u nizu tzv. pruskih kvarteta oslonjen na tradiciju Hajdna, umjetnici lako istakli vodeće melodijske linije u međusobnom dijalogu. Bez usavršenosti koja bi težila perfekciji, muzička interpretacija je imala elemenata da ostane protivteža Kvartetu Antonjina Dvoržaka, poznatom pod nazivom Američki. S tim u vezi, kompozitorove reference na američki folklor, prije svega Afroamerikanaca, potom Indijanaca i Iraca, nije bilo teško slušno percipirati, čak i zvučnu onomatopeju ptice u prvom stavu, iako se ona u muzikološkim analizama često osporava.

Između ova dva antipoda u pogledu stila i poetike, umjetnici su izveli jednostavačno djelo “Sturm”, američke autorke Džesi Montgomeri, dobitnice nagrade Gremi i kompozitorke godine u SAD (2023). Iako se na prvi pogled programska koncepcija čini kao stilski rolerkoster, nagli skok iz klasicizma u savremenu muziku i potom zaokret prema romantizmu, uvijek je dragoceno da se prezentuju savremena dijela, posebno ona koja u današnjem svijetu magaprodukcije i visoke konkuretnosti ne mogu lako da dođu do koncertnih sala u našem regionu. Ipak, ovaj stilistički podrhtaj je ublažen, jer je djelo “Sturm” umjetnicima poslužilo kao muzički šlagvort za Dvoržaka. Pored toga što su na relativno kratkom prostoru - kompozicija traje oko sedam minuta, pokazali tehničku spretnost i umješnost u predstavljanju mnogolikosti osnovnog picikato motiva, umjetnici su istakli autorkinu inspiraciju američkim folklorom i time nagovijestili poetski svijet Dvoržaka.

Bonus video: