Mlada srpska kantautorka Iva Pažin, poznatija kao Zhiva, nedavno je ekranizovala pjesmu “Topljenje” sa albuma “Preterujem” koji je objavljen krajem prošle godine, a koji je ujedno bio i tema njenog master rada na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Priča koja zaokružuje cjelokupni album je mentalno zdravlje, pa je u razgovoru za “Vijesti” Pažin pričala o tome koliko je bitno kada javne ličnosti i umjetnici promovišu tako značajne teme, a govorila je i o tome kako je poslovno sarađivati sa ljudima sa kojima je privatno povezana i bliska, te otkrila da i poed velikog broja nastupa nalazi vrijeme za rad na novom materijalu.
Krajem prošle godine objavila si svoj prvi album. Kako si sada zadovoljna reakcijama publike? Da li si imala određenu vrstu pritiska tokom rada na njemu, s obzirom na to da je u pitanju prvenac?
Prvi album je važan prvi korak svakog izvođača. Ja sam željela da razbijem led i izađem iz zone komfora i muzički i tematski. Reakcije publike su bolje nego što sam ikad mogla da očekujem. Osjećam da su prepoznali iskrenost i ranjivost u mojim pjesmama i to je upravo ono što sam željela da postignem.
Album “Preterujem” je ujedno je i tema tvog master rada. Kako si došla na tu ideju, a ujedno i koliko si sama sebi otežala ili olakšala time u radu?
Kroz master studije Primenjena istraživanja muzike na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu osjetila sam priliku da spojim svoje dvije velike ljubavi - autorsku muziku i nauku o muzici. Imala sam sreću da je moja divna profesorka (sada već i prijateljica!) dr Biljana Leković imala volje i želje da me podrži u tom poduhvatu. Mnogo sam naučila iz cijelog procesa, pomogao mi je da zaokružim i oblikujem priču koja prati album.
Da li se sada fokusiraš isključivo na promociju albuma i pjesama sa njega ili već radiš na novom materijalu?
Oba! Najbolje promocija albuma su mi koncerti, a posebno bih izdvojila nastupe na Arsenal i EXIT festivalu, s obzirom na to da su najposjećeniji u Srbiji. Pored ovih, veliki utisak na mene ostavili su koncerti u Kosovskoj Mitrovici (Pirit Fest), Tuzli, Loznici (LilaLo fest) i na Dojranu (D festival), zbog divnog gostoprimstva i reakcija publike. Kroz koncerte koje sviram upila sam razna iskustva i inspiraciju i uveliko radim na drugom albumu koji je planiran za kraj 2024. godine.
Više puta si istakla da sarađuješ sa prijateljima, a na albumu je radio i tvoj brat. Koje su pozitivne, a koje negativne strane rada sa ljudima sa kojima si bliska?
Iskreno, ne bih rekla da ima negativnih strana. Rad u sigurnom okruženju sa bliskim ljudima mi i omogućava da potpuno rasterećeno uživam u procesu nastanka pjesama. Mislim da je ovakva vrsta podrške ključna za kvalitetan izraz. Pored mlađeg brata, na cjelokupnoj muzici radim sa svojim momkom i producentom Toshijem Domaćinom, koji na najbolji mogući način razumije šta želim da izrazim i na koji način.
Nedavno si ekranizovala i još jednu od pjesama sa albuma, pored naslovne numere. Koliko spot može dodatno popularizovati pjesmu? Da li se to desilo i sa “Topljenjem”?
Spot definitivno može pomoći da pjesma dođe do veće publike, ali i ne mora da znači. Mislim da svaki izvođač mora da procijeni i odluči da li želi i time da se bavi. Ja sam veliki ljubitelj spotova i u tome vidim priliku da i vizuelno približim publici emociju pjesme. “Topljenje” je jedina ljubavna pjesma sa albuma, tako da sam željela da prikažem i tu svoju stranu. Na spotu sam radila, pored Toshija, sa najbližim prijateljima Merimom i Mirzom - dakle, u samostalnoj produkciji.
U medijima se često isticalo da album kao temu ima mentalno zdravlje. Koliko je bitno da muzičari obrađuju takve i slične teme i koliko mogu doprinijeti svijesti publike kada su one u pitanju?
Koliko god da čvrsto vjerujem u to da svaki autor ima odgovornost da obrađuje važne teme, ipak je to često “teret” koji niko nikome ne bi trebalo da nameće. Uopšte nije lako stati svojim licem, imenom i prezimenom ispred tema koje su nam lično važne. Voljela bih da ne stvaramo teret jedni drugima, već da pružimo siguran prostor umjetnicima koji žele da se bave nešto težim i kompleksnijim temama. Lakši dio je pisati, u ovom slučaju o mentalnom zdravlju, a teži dio je nositi se sa tim nakon objavljivanja. Zato mislim da autori moraju sami da procijene da li su spremni za taj vid javnog istupanja.
I sama ističeš da žanrovski nisi vezana za jedan pravac. Da li se muzika koju stvaraš poklapa i sa onim što slušaš?
Da! Uvijek sam voljela da slušam muziku najrazličitijih žanrova, tako da mi je jako inspirativno da u svoju muziku unesem sve muzičke različitosti koje me privlače i “rade”. Mislim da je danas donekle besmisleno govoriti o jednom žanru, poprilično su se autori otrgli od svih žanrovskih okvira i prate kako svoj, tako i osjećaj publike.
Najavljuje saradnju sa crnogorskom Akademijom scenskih umjetnosti
Imala si veoma zauzeto ljeto kada su u pitanju svirke, možemo li očekivati neki nastup i u Crnoj Gori?
Prije neki dan sam prebrojavala nastupe i shvatila da sam imala dvadesetak nastupa od kada sam izbacila album u novembru prošle godine. Možda će to nekome zvučati banalno, ali za mene, koja sam na samom početku karijere, ova brojka uopšte nije mala. Trudila sam se da sa svojim bendom odgovorim na sve pozive i prilike, jer izvođenje uživo za mene i jeste poenta svega ovoga što radim. Konekcija sa publikom nikad ne može da se nadomijesti pregledima, streamovima i lajkovima, i jako sam ponosna na cijeli moj mali tim koji se oformio oko mene u ovih godinu dana. Nažalost, trenutno nemam u planu koncert u Crnoj Gori, ali krčka se jedna divna saradnja koju sam ostvarila sa studentima Akademije scenskih umjetnosti u Crnoj Gori.
Bonus video:
