Pjesma “Sama” VIA Talas jedna je od numera koja je obilježila početak novog talasa. Ova numera otvara njihov prvenac pod imenom “Perfektan dan za banana ribe” koji je svoj naziv dobio prema istoimenoj kratkoj priči Džeroma Dejvida Selindžera. U pitanju je pjesma koja svojim jednostavnim tekstom i emotivnim tonom govori o osjećaju usamljenosti i izolacije, što je bio čest motiv u muzici tog vremena, a našla se i u filmu “Šećerna vodica” Svetislava Bate Prelića. Glas tadašnje vokalne solistkinje benda VIA Talas Mire Mijatović dao je pjesmi dodatnu dubinu i emotivni naboj, a ovom hitu sa početka ‘80-ih godina prošlog vijeka nov život udahnuće crnogorska umjetnica Andrea Demirović koja je uz pomoć srpskog producenta i DJ-a Milana Stankovića poznatijeg kao SevdahBABY odlučila da ponudi novu verziju iste.
Pjesma “Sama” u Andreinom izvedbi biće dostupna od danas u podne, a iza ovog projekta stala je izdavačka kuća Magic Records iz Beograda. Pjesmu prati i zanimljiv spot sniman u Andreinom rodnom gradu za koji je bio zadužen crnogorski režiser Zoran Marković Zonjo.
Andrea, čiji je izbor bio da se preradi baš numera “Sama” i kako je došlo do saradnje sa Milanom?
Nekako je sazreo trenutak da uradim nešto drugačije, a opcija obrade je uvijek zanimljiva. U priči sa Zonjom došli smo do ideje da to budu zlatne osamdesete i tražeći adekvatnu stvar po jugoslovenskom novom talasu, pik je bio na pjesmi “Sama” koja je imala kultni status u nekim krugovima, a nikad nije obrađena i izlizana kao što to mogu biti instant hitovi. Trebalo je vremena da pronađem ko raspolaže pravima i dobijem saglasnost za obradu jer, nažalost, niko nije živ od originalne postavke grupe Talas. SevdahBABY, tj. Milan Stanković je bio logičan izbor kao producent jer je sa sličnim projektima stvarao prave muzičke dragulje. On je zaslužan i za komunikaciju sa izdavačkom kućom Magic records iz Beograda koja se trudi da ima mejnstrim pop izvođače. Njima se ova verzija pjesme jako svidjela pa će je i objaviti danas tačno u podne, a mislim i da je fer da je neko u Beogradu objavi pošto su autori bili iz tog grada.
SevdahBABY je poznat po tome što reciklira stare numere, i od njih pravi hitove. Uglavnom to budu samo djelovi pjesama, najčešće refreni. Jeste li se držali tog provjerenog recepta?
SevdahBABY je prvobitno novi aranžman zamislio više chill out, “za vožnju pored mora” kako je rekao. Međutim, meni i Zonju se činilo da će se izgubiti ta ska energija iz originala i da ne treba odbacivati klupski potencijal pjesme. Na kraju smo dobili modernu elektronsku stvar koja se može puštati u klubovima, ali i u autu dok se voziš pored mora. Sevdah je majstor svog posla i srećom je batalio arhitekturu i posvetio se muzici.
Osamdesetih su uglavnom numere imale dosta ravnu dionicu u strofama, a refren bi pokazao svu raskoš nečijeg vokala, pa je takva i originalna verzija numere “Sama”. S obzirom na to da zahvaljujući svojim glasovnim mogućnostima uvijek si bila radija da pjevaš zahtjevnije pjesme (čak i u strofama), a kod ove količina teksta u strofama može biti problem. Koliko ti je neobično bilo pjevati, ajde da kažem, ravnu melodijsku liniju (mislim na strofu) sa dosta teksta i koliko nekad i to zna biti zahtjevno?
U vokalnom izrazu Sama je “mirnija” nego u originalnoj verziji, ali to daje mogućnost da se emociono bolje “ofarba”. Pred nama je jedan tužan, ženski tekst, koji prati jako vesela melodija što je vrlo neobično i u neku ruku interpretatorski izazov. Tekst je odličan jer zapravo oslikava nesporazume koje imamo same sa sobom i mislim da će se u njemu pronaći mnoge žene. Ja jesam. Kada imate takav filmski tekst koji treba donijeti više “glumački” nego ispjevavanjem, onda to postaje zahtjevan zadatak. Zato su Milanove i Zonjove sugestije u studiju bile više režiserske nego producentske, jer oko glasa baš nije bilo nikakvih problema.
Tokom svoje karijere gotovo da nema pop žanra u koji nijesi uplovila. Je li i danas muzika za tebe istraživanje i koliko se s godinama na estradi i tvoj muzički ukus promijenio?
Muzički ukus se nije promijenio. I daje volim snažne ženske vokale kao što su Vitni Hjuston ili Selin Dion na primjer. Ali bilo bi glupo da stalno pjevam jednu istu pjesmu kojoj se mijenja tekst. Zato mislim da je žanrovska raznolikost koju forsiram dobra stvar.
Za ovu numeru urađen je i spot, a već smo navikli od tebe da on bude neobičan i drugačiji. Koliko je nekad teško ispratiti sve Zonjove ideje?
Spot je podržala Turistička organizacija Bara i naravno, moj grad je morao dobiti ulogu. Nekako je postao manir da se snimaju ti spotovi razglednice, što je i meni i Zonju bilo dosadnjikavo. Zato smo osmislili jedan fashion spot i u pomoć pozvali našu poznatu kreatorku Sanju Bobar koja je kreirala šest sjajnih haljina, a moj energični sugrađanin, Dado Tiganj dao umjetnički pečat za šminku i frizuru. Mika Marković se i ovaj put pobrinuo za savršenu fotografiju tako da je Bar bljesnuo na jedan novi način pretvarajući se u Sen Trope. Što se tiče samog snimanja bilo je polovično teško. Bila sam mokra, ispečena suncem pa smrznuta, izvrnuta na pješačkom prelazu i ugruvana padom sa bicikla.
Ljeto je gotovo prošlo, sezona klubova počinje. Očekuješ li od ove pjesme da bude na svakoj žurci?
U Crnoj Gori su iznevjerena očekivanja kao ustavna kategorija, tako da sam tu oprezna. Naravno, voljela bih da se pjesma vrti po klubovima ali i da je žene slušaju dok se spremaju za grad. I da im naslov pjesme bude inspiracija, a ne tragedija.
Bonus video:
