Zvanično pleše od pete godine, nezvanično još dok je bila u stomaku. Živi u Nikšiću, a u mislima često na njujorškom Tajms skveru pokaže zbog čega je zovu “hip-hop princezom”. Rođena je sa “viškom” muzičkih gena, a u užoj i široj porodici teško je pobrojati ko se sve bavio i bavi plesom, muzikom, umjetnošću. Zvanično je dvostruka svjetska prvakinja u hip-hopu, a nezvanično - jednostavna djevojčica koja plijeni osmijehom.
Njeno ime je Sofija Burić, već šest godina je članica Plesnog kluba “Royal” iz Nikšića, a tri godine reprezentativka Crne Gore.
Na pitanje šta je za nju ples, Sofija uz osmijeh kratko odgovara - “ljubav”, dok joj oči nekako posebno sjaje i u njima se čita i sve ono što nije rekla, a osjeća.
Prošle godine u Poljskoj, Sofija je Crnoj Gori, ali i plesnom klubu u kome vrijedno trenira, donijela prvo svjetsko zlatno odličje u plesu.
“Nadala sam se, ali nijesam očekivala medalju, jer su u finale ušle izuzetne takmičarke, među kojima je bila i svjetska prvakinja. Nijesam vjerovala da mogu njih da pobijedim. Bila sam presrećna kada sam shvatila da sam prva, a teško je riječima opisati osjećaj kako je to kada se himna svira tebi u čast”, kaže Sofija koja je 13. septembra napunila 11 godina.
Ove godine ponovila je uspjeh i pokazala da se nije, godinu ranije, slučajno našla na pobjedničkom postolju. Prethodno je osvojila evropski tron, a državna je prvakinja i prošle i ove godine u kategoriji “Solo street style children”.
“Ove godine mi je lakše bilo, jer je prošle godine učestvovalo oko 250 takmičarki, a ove 215”, kaže Sofija kao da je riječ o nekom malom broju takmičarki.
No, dobro, za dvostruku svjetsku prvakinju 215 takmičarki je “sića”.
Sve krenulo od brata Ivana
“Moj najstariji brat Ivan, koji sada ima 18 godina, igrao je u ‘Royal’-u i uz njega sam i ja počela da slušam hip-hop. Kada sam prisustvovala njegovom prvom koncertu, tada sam definitivno znala da želim da se bavim plesom. Imala sam oko pet godina i tako je počela moja plesna priča”.
Austrijska književnica Viku Baum davno je zapisala da postoje prečice do sreće, a da je ples jedna od njih. Iako Sofija nije čula ni za Baum, ni za pomenuti citat, čim je pustila noge da plešu znala je - radost i ljubav su tu.
“Uvijek sam voljela da igram, a posebno hip-hop. Privlačila me i privlači ta vrsta muzike. Naravno da sam maštala da postanem reprezentativka i da počnem da osvajam medalje kako na domaćim, tako i na evropskim i svjetskim takmičenjima, ali nijesam znala hoće li se i kada to dogoditi”.
A dogodilo se relativno brzo. Njen talenat, muzički geni, upornost i rad, urodili su plodom.
“Tu je i velika podrška mojih trenera, Nikoline i Miloša Adžića, i veliki rad s njima. Uvijek su uz mene i od samog starta su vjerovali u mene. Tu je naravno i moja porodica i jako mi je važna njihova podrška”.
U Sofijin plesački talenat prošle godine uvjerila se i njena učiteljica, ali i svi koji su prisustvovali obilježavanju Dana škole “Olga Golović”.
“Prošle godine je učiteljica od nas nekoliko formirala grupu. Smislili smo koreografiju za Dan škole, dok smo vježbale drugaricama sam pokazivala kako to da odigraju, a ja sam imala i solo dionicu i svi su se iznenadili i oduševili kada su vidjeli kako igram”.
Sofija je pored plesa dobra i u muziciranju. Pohađa peti razred Muzičke škole “Dara Čokorilo” i svira violinu. I opet je brat Ivan “krivac” - zbog njega je izabrala violinu.
“Išla sam od toga da ako ne budem nešto znala, Ivan će biti tu da mi pomogne”.
Dodaje da se i njen srednji brat Miloš, koji ima 15 godina, bavio plesom i da je drugi razred Srednje muzičke škole. Svira klavir, a Sofija je izabrala da umjesto njegovim, krene stopama najstarijeg brata. Na pitanje da li je Miloš ljubomoran što je odlučila da “prati” Ivana, a ne njega, uz smiješak odgovara: “Pomalo”.
Odlična je učenica i njenu školsku knjižicu krase samo petice.
“Nije teško uskladiti osnovnu i muzičku školu i ples kada sam prva smjena. Tada imam vremena i za odmor i druženje. Kada sam druga smjena, malo mi teže ide, ali ipak sve stižem”.
Voli i košarku i nju igra s braćom, kao i u školi. Odlična je imitatorka, ali taj talenat je rezervisan za porodični krug, a i gluma joj dobro leži. Duhovita je, druželjubiva, omiljena u društvu i stalno se smije. Valjda zbog toga i njena igra djeluje “nasmijano” jer, kako je govorila američka plesačica Marta Grejem - ples je skriveni jezik duše.
Klub ne mora da brine - ni za takmičare, ni za trenere
Muzičke gene Sofija i braća naslijedili su od roditelja. Majka Milica, producentkinja u pozorištu, ali i profesorica engleskog jezika, učestvovala je na prvim Intro karaokama, pjevala na Bedem festu, kao dijete se uspješno bavila plesom. Tata Dušan je bio basista u grupi “Dr Pikaso” i igrao je folklor. Tu je i šira muzička rodbina sa mamine i tatine strane, tako da nije ni čudo što Sofiji ruke i noge nikad ne miruju.
“Sofija jednostavno nema mira - stalno igra. Gledali smo je na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu koje je održano u Skoplju. Dok su ostali takmičari nastupali, Sofija je iza scene neprestano igrala, pa su i treneri morali da joj kažu da malo odmori, jer će se umoriti do njenog nastupa”, kaže mama Milica.
“Obožavam da gledam druge takmičare dok igraju. Posebno mi se sviđaju takmičari u starijim kategorijama iz Švedske, Slovenije i Litvanije, i dvojica Kanađana. Znam da im poslije nastupa priđem i čestitam na odličnoj igri. Volim i seminare. Ove godine su na plesnom kampu u Pivi seminare održali Slovenac Benjamin i Litvanac Edgaras. Bili su super”.
Nada se da će i ona, jednog dana, poput njih dvojice, ali i njene trenerice Nikoline, držati seminare. I ne samo to.
“Ne znam šta ću upisati nakon osnovne škole - srednju muzičku ili gimnaziju, ali zato znam da ću cijelog života da plešem. Voljela bih kada odrastem da imam svoju plesnu školu, ili da budem trenerica u plesnom klubu ‘Royal’. A voljela bih i da držim seminare”.
Kako je to biti svjetska prvakinja - i to ne jednom, nego dva puta?
“Super. Nikad se ne pravim važna zbog toga, ali baš sam srećna što mi ljudi čestitaju za uspjehe što sam napravila”, kaže Sofija čiji su pokreti prava poezija.
Dok sanja američki san, pravi “pometnju” u hrvatskom “Supertalentu”
Hip-hop je sredinom ‘70-ih godina prošlog vijeka nastao u Njujorku, u četvrtima Bronksa. To je jedan od razloga što Sofija mašta da ode u “Veliku jabuku”.
“Voljele bih da odem kod ujaka i tetke u Njujork i da tamo igram. Pričali su mi da na Tajms skveru ima puno uličnih igrača, kako ih uvijek sreću i kako je to jako privlačno. A i gledala sam na filmovima i serijama. U Americi bih voljela i da glumim, kao i da držim seminare o plesu. Amerika je moja zemlja snova”.
Nije ni čudo što je prava majstorica za američke palačinke. Međutim, i njene tortilje su prva liga - čak joj je kasirka u jednom trgovinskom objektu tražila recept.
Večeras će publika u Crnoj Gori moći da vidi Sofijin nastup u hrvatskom “Supertalentu”, gdje je prošle sedmice, u petoj epizodi, osvojila podijum, ali i žiri, voditelje i publiku. Gledaoci su je proglasili hip-hop princezom, a osvojila je “zlatni taster” - direktnu ulaznicu za polufinale.
“Ukrali ste mi zlatni! Ovo vam neću oprostiti”, kazala je pjevačica Maja Šuput, članica žirija, koja je htjela da pritisne zlatni taster, ali su je voditelji, Frano Riđan i Igor Mešin, preduhitrili.
“Hvala ti, Sofija, što si nam došla i što si, po mom skromnom sudu, pokazala šta je supertalenat”, komentar je Martine Tomčić Moskaljov, druge članice žirija.
Davor Bilman je istakao da je Sofijin nastup bio savršen, dok je Fabijan Pavao Medvešek dodao da njeno lice i koliko uživa u plesu su “dokaz zašto bi trebalo da se bavi onim što voli”.
Nije tek tako jedan od trenera u “Royal”-u, Miloš Adžić, nakon što je po drugi put otplesala do svjetskog trona, rekao:
“Naše dijete sa druge planete”.
Bonus video:
