Svojim glasom i ljubavlju koju širi na svim svojim koncertima, bosanskohercegovački princ sevdaha osvojio je publiku širom regiona. Kako i sam kaže na njegove koncerte dolaze ljudi čistog srca, a oni će uživati večeras i sjutra veče u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović”. I pored brojnih koncerata koje ima širom svijeta, Božo Vrećo ne zaboravlja publiku u glavnom gradu Crne Gore, te se tradicionalno druži sa njima u novembru. Dva koncerta za koja su se karte rasprodale u rekordnom roku, podsjetiće na sve one lijepe sevdah priče, koje svojim glasom i kroz zahtjevne melodije Vrećo “pepričava” godinama.
I ovoga puta Božo će osjetiti svaki uzdah, suzu, osmijeh, pjesmom će odgovoriti na svaki aplauz... a za “Vijesti” potvrđuje da jedva čeka da ponovo zapjeva u Podgorici....
Božo, gotovo da ne prođe godina da ne nastupaš u Podgorici, i uvijek su tu dva koncerta za koje se za čaš rasprodaju karte. No, svaki put magija koju prirediš je drugacija i uvijek se potrudiš da doneseš nešto novo. Šta si spremio za ovo dvodnevno druženje?
U svijetu mržnje i boli tuge i neempatije ja donosim uvijek i iznova Ljubav. Ljubav koja oplemenjuje, mijenja pojedinačno svakoga od nas, upotpunjuje i time biva djelić promjena i tog mračnog svijeta. Da nema nas lučonoša ljubavi i svjetlosti živjeli bi u potpunoj tmini agresije i anarhije. Zato svaki moj koncert i jeste oda dobroti, hvalospjev ljubavi i zahvalnost Bogu kome sve dugujem.
Kako danas gledaš na mjesta poput Podgorice gdje dolaziš često i gdje znaš da će te uvijek publika rado dočekati?
Najvažnije je da čovjek duhovno stasavajući ne očekuje ama baš ništa, već se prepušta trenutku koji jeste i koji dolazi. Moja energija i ljubav se reflektuju na ljude koji mi dolaze ma gdje da nastupam u svijetu i isto je i sa Podgoricom. Na moj koncert neće sigurno doći ljudi koji me ne vole, koji su zli i koji o drugome misle najgore. Na moje koncerte dolaze ljudi čistog srca, velikodušnosti i životne mudrosti i topline. Počastvovan sam tom i takvom blagodeti kojom me Bog uvijek ozari, zato se i vraćam iznova i iznova Dukleji.
Pažljivo biraš repertoar još od perioda kad si nastupao sam a kapela. No, veoma ti je bitan sud publike i činjenica da su tu zbog tebe i da svako od njih ima neku pjesmu koju želi da mu otpjevaš. Za razliku od većine tvojih kolega, ti im rado izlaziš u susret. Koliko nekad i zahtjevi publike mogu promijeniti tok koncerta?
Uvijek ostane poneka pjesma neotpjevana, ali zato uvijek bude i momentum iznenađenja i to i jeste čarolija te tzv. “1001 noći” da se spontano razvije ta nit povezanosti i pripovjesti između mene i publike dok ne postanemo jedno biće. Osjetim ih i svaki njihov uzdah i suzu i osmijeh i vrisak čujem i vidim. Oni me vode dalje kroz repertoar, ako mi u tim trenucima neka od pjesama naprosto isija iz srca, onda je i otpjevam bez da sam razmisljao o njoj. Trenutak prepuštanja i davanja i odavanja emocije nepogrješivo zna put pjesme, time se vodim.
Pored brojnih pjesama crnogorskih koje si pjevao, numera “Po ladu po zaladu” tek je popularizovana nakon što si je snimio i uradio spot na Skadarskom jezeru. Mnogi će reći da je crnogorska tradicionalna muzika prosta, sa tri tona, no koliko je nekad zahtjevno upravo pjevati melodije koje naizgled zvuče jednostavno i ta tri tona donijeti na svoj način?
Izazov je samim tim jer su ljudi isuviše navikli na nešto ustaljeno, pa onda kad se to naviknuto promjeni, obuče u novo ruho i prodiše novim životom, onda zaista mora biti i sjajno i neobično. Mislim da izvedba i cijeli koncept te pjesme onako kako sam je arheološki-arhivarski-mitološki i tradicijski donio i iznio, mit je za sebe. Siguran sam da je to tek uvertira u moje rekomponovanje i izvornog melosa i dakako jedna velika sehara znanja koju imam u sebi da to mogu prenijeti i drugima. Moj doktorat se bazira na polifonoj i monofonoj muzici Balkana pa otud i sva ta fasciniranost iskonom i pričama iz kamena, od oca Hercegovca i majke Crnogorke, kamen je za mene ne samo zvuk i znamen, već i ognjiste, čedo i metafora srca koje voli bez da je voljeno.
Posljednjih godina više si fokusiran na autorsku muziku koju uz pomoć saradnika sam stvaraš. Je li ti crnogorska tradicionalna muzika koliko inspirativna, s obzirom na to da ti često i neke istorisjke priče budu zanimljive da ih obradiš u pjesmi?
Svakako, na sedmom kantautorskom albumu “Sevdahology” sem mojim zapisa tekstova i melodija, naći će se i jedna epska pjesma koju sam pretočio u lirsku tragediju, za koju spot snimam u januaru. Sve mi je važno i zanimljivo, pokatkad od detalja stvorim cijelu pjesmu, a nekad mi pripjev odgonetne čežnju i vapaj tog srca koje žudi za nekim. Puno istražujem i čitam, pišem i bilježim, otud i talent koji sve to prati i boji lirskim glasom da sve onda i postane kompaktna cjelina i nešto što oslikava moj opus, posve autentičan, neuporediv i jedinstven.
Bonus video:
