Festivalski doživljaj nije kompletan ako niste u kampu, kaže Anita Pleho, koja se nakon dvije godine spavanja pod krovom u Novom Sadu, prvi put odlučila za ovakav vid smještaja, a sa njom se slažu i oni kojima nikada nije palo na pamet da neprekidnu žurku na livadi punoj šatora zamijene za komforniju varijantu.
Zato je Exit Village, posljednjih godina smješten na plaži Štrand uvijek pun dobro raspoloženih ljudi sa svih strana svijeta, koji uglavnom ne umiju dati odgovor na pitanje šta im je bitnije - noćni program na Petrovaradinskoj tvrđavi ili dnevna kamperska rutina.
“Treći put sam na Exitu, prvi put u kampu. Na to sam se odlučila zbog društva, druženja, upoznavanja novih ljudi. Puno je stranaca i interesantnije je razmijeniti iskustva s njima nego vratiti se u svoj stan nakon svirki. Zadovoljna sam, osim što je veoma malo hlada, ali je okej, Štrand je blizu, ljudi su super”, Subotičanka Anita Pleho objašnjava šta ju je navelo da se pridruži poklonicima boravka u prirodi.
U predvečerje prvog dana Exita u kampu je prilično živo - između šatora i u hladu drveća su grupice komšija uglavnom različitih nacionalnosti, a u restoranu je teško naći slobodno mjesto. Svi su dobro raspoloženi i rado razgovaraju sa novinarima koji ih povremeno obilaze.
Sedamnaestogodišnja djevojka na pitanje odakle je odgovara detaljno: “Iz Berlina, a roditelji su mi iz Irske i Španije”. Konstataciju da je impresivno što su je pustili na put u drugi dio Evrope, s obzirom na to da je maloljetna, ona je prokomentarisala riječima: “Zapravo, sada smo na Kosovu jer moji roditelji trenutno rade tamo, ali i da nije tako ne bi im smetalo”.
“Opušteno je i interesantno, ali sam tek stigla i čekam da prava stvar počne večeras. Uzbuđena sam, prijatelji mi uvijek kažu da je ovdje zabavno, pa bi trebalo da bude dobro”, sumira ona utiske kratkog boravka u Novom Sadu.
Sa njom je godinu dana stariji Dion iz Prištine koji je Exitu drugi put zaredom, jer je, navodi, oduševljen festivalom. Prije dvije godine bio je na na Sea Danceu, a i to će iskustvo ponoviti.
“Kartu za oba događaja sam kupio bez gledanja u line up, znao sam da će biti fenomenalno i nije me zanimalo ko nastupa", priča on, a zatim poredi dva sadržaja “Exit avanture”:
“Koji je festival bolji, zavisi od onoga što želite. Sea Dance je više za opuštanje na moru, tamo je sve veoma blizu, a Exit je napetiji, više je bina i sadržaja".
Ajla Ćerić (22) iz Mostara u Novom Sadu je sa dvije godine starijom sestrom Anitom. Njen rodni grad čuven je po vrućinama, pa njoj za razliku od većine prija tropska verzija Vojvodine.
"Lijepo je što smo u prirodi i što je vrijeme lijepo, nije prevruće ima malo vjetra. I koncerti su super, vazda se nađe nešto dobro. Sve mi se dopada, u suštini".
Ni ona ne može da odluči da li je bitnije druženje oko pod konac raspoređenih šatora ili muzički programi, dok Anita ipak bira kamp. Starija Ćerićka zamjerki nema, osim na uslove u hemijskim toaletima, ali to je, dodaje, "festivalski standard".
“Voljela bih da odem na Sea Dance, ali nisam na vrijeme pročitala mejl u kojem stoji da treba da se registrujem, pa sam ostala bez karte ovoga puta”, pomalo razočarano kaže Anita, navodeći, da joj se s obzirom na to da Mostar nije daleko od Budve takva greška neće ponoviti.
Dok čekaju da im iz Mostara “neka raja dođe za vikend”, društva ne fali. Sa njima je Miljan.
"Iz Srpskog Sarajeva sam, ali živim u Irskoj dosta godina. Prvi put sam na Exitu i prvi put na nekom festivalu. Malo nam vrijeme smeta, prevruće je, nismo navikli", priča on dok mu veseli Irac uporno upada u riječ. Na pitanje je li njega poveo sa ostrva, kaže:
"Da, a on je pozvao još dva svoja drugara. Ali znamo se svi sa fakulteta"
Najveseliji od njih, Džejson, izgovara gomilu riječi koje niko ne razumije, ni nakon nekoliko ponavljanja. "Ni Irci to ne razumiju", objašnjava kroz smijeh dodajući da je u pitanju gejlski jezik.
Za razliku od njega, Deklin iz Limerika ima samo dvije riječi: "Prelijepo je”.
“Festivalski standard”, hemijski toaleti, koji, pogotovo na temperaturama 35+, znaju biti skoro nepodnošljivi, nisu problem grupi momaka iz Subotice, čiji su šatori tik uz njih. Kažu da su redovno na Exitu, a zatim izazivaju nevjericu tvrdnjom da im ovogodišnja lokacija nije problem i da ne odjećaju nikakve “mirise”.
Malo dalje, na bezbjednom su Finkinje i djevojke iz Slovenije. “Montenegro?”, oduševljava se Melisa (22) nakon što čuje ko će čitati njenu izjavu. “Obožavam vašu zemlju!”
“Prošle godina sam bila tamo, u okviru putovanja kroz Istočnu Evropu. Budva je najbolja! Prolazili smo čamcem pored predivnih malih plaža, zaista sam uživala”.
“Prvi put sam Srbiji, ljudi ovdje su me oduševili, a i festival je zasta fenomenalan”, kaže njena prijaeljica Tesa, pa nastavlja kroz smijeh: “Prevruće je, ali se na to nećemo žaliti. Iako imamo fizičku patnju, oduševljene smo!”. Zatim objašnjava da je maksimalna ljetnja temperatura u njenoj rodnoj zemlji 25, ali da je ove godine u prosjeku bilo između 10 i 15 stepeni. Skoro kao zima u južnim djelovima Crne Gore.
Turska zastava na jednom od šatora dozvala je novinarku “Vijesti”, ali i okupila solidnu ekipu oko nje.
Anil Gurdžan iz Istanbula na pitanje kolika je ekipa doputova s njim kroz smijeh odgovara da ih ima dosta, ali da nisu došli organizovano, već da je šator postavio na tom mjestu nakon što je vidio barjak svoje zemlje. Slijedi kratka provjera turcizama (prozor je pendžere), ali i mini kurs novih riječi - ko nije gledao trećerazredne sapunice vjerovatno neće znati da se zahvali sa “ederim”.
Nakon Novog Sada Anil će se zaputiti u Karadag - kaže da će Sea Dance premijerno posjetiti i da očekuje ono što naziv festivala poručuje - more i igru.
"Trebala su nam četiri kengura da stignemo iz Sidneja"
Rej, sa povocem oko vrata, i njegov prijatelj Voli iz Sidneja plešu uz gej himnu, koja definitivno nije “Y.M.C.A”, ali je sličnom žanru.
“Čuli smo da Srbi znaju biti homofobični, pa smo odlučili da izvedemo ovaj performans, iako nismo gej”, objašnjava najharizmatičniji stanovnik Exit Villagea na kojeg su “Vijesti” naišle.
“Povuci, ali nemoj pretjerivati, može da boli”, poziva na zatezanje ogrlice.
Na pitanja odgovara uglavnom šaljivo, pa konstataciju da su daleko od kuće komentariše riječima: “Trebala su nam četiri kengura da stignemo dovde”. Kengura nema, ali im se usput nije ništa desilo. “To su pe*er (pravilno izgovara ovdašnji vulgarni izraz) kenguri i niko ih neće ni taći”.
Voli je za nijansu ozbiljniji pa objašnjava da su na proputovanju Evropom, obilaze države redom, a i Crna Gora, odnosno Sea Dance su na spisku.
“Imam pitanje za Srbe: zašto su ovdje žene tako lijepe? Nije nam jasno i želimo to da utvrdimo. Misliš da ne treba da se ženim prije posjete Crnoj Gori? Okej!”, priča Rej uz puno smijeha.
Na pitanje šta očekuje od Sea Dancea, prvo odgovara sa: “Četiri žene i barem dvoje djece”, a zatim nastavlja u relanijem maniru: “Želim da plešem i plivam. U pravom moru, ne kao kao ovo (pokazuje prema Dunavu u nijansama braon boje)”.
Za kraj druženja, Voli objašnjava Rejov autfit:
“Znaš li zašto ovo nosi? To je simbol psa, i kada je neko stavi, pomislite da želi da postane pas. Ali, ako je čovjek siguran u sebe, možete nositi bilo šta i to neće uticati na vaše samopouzdanje i prestavu o sebi”.
Uostalom, ako se neko osjeća kao pas, zašto bi to bio problem?
U kampu tri i po hiljade ljudi iz cijelog svijeta
"Trenutno je u kampu 3500 hiljade ljudi. Dolaze iz cijelog svijeta, tradicionalno su prvi gosti stigli iz Holandije i Engleske.
Tu su i Belgijanci, Francuzi, Njemci, pored, naravno, najbrojnijih gostiju iz regiona, a stižu nam i ljudi iz udaljenih djelova planete kao što su Australija ili Novi Zeland”, kazala je “Vijestima” Danijela Piperčević iz organizacije Exita
Galerija
Bonus video:
