Prijestonica crnogorskog turizma - Budva opjevana je u mnogim pjesmama. Najviše njih nastalo je zahvaljujući festivalu Pjesma Mediterana po kojem je ovaj grad bio decenijama prepoznat, a spominjanje Budve bila je “sigurna” karta za neku od nagrada. Neke su, ipak, nastale zahvaljujući čestim izborima u Crnoj Gori kao znak “ljubavi i podrške”.
Danas je Budva dobila još jednu pjesmu, koja ne veliča ovo omiljeno mjesto turista u ljetnjim danima. Naime, autor iste crnogorski muzičar Branko Žerajić kroz svoje stihove koji su najprije nastali kao poezija, osvrnuo se na to kako Budva izgleda danas i kao građanin ovog primorskog mjesta najbolje zna sa kakvim se izazovima bori. Iako će je mnogi doživjeti kao “antihimnu”, Žerajić je baš iz velike ljubavi prema istoj opisao kako je betonizacija, ali i privredni rast i razvoj uništila njenih “Hiljadu boja” kojih se sa sjetom sjeća.
Pjesma je objavljena pod okriljem izdavačke kuće Multimedia Music, a kao roker i buntovnik Žerajić numeru “Hiljadu boja” smatra svojom najzrelijom pjesmom, a o novom singlu i Budvi priča za Vijesti...
Branko, kako je pjesma “Hiljadu boja” evoluirala od poezije o Budvi do univerzalne poruke o globalnim događajima i jesu li neki konkretni događaji bili inspiracija za istu?
Pjesma je napisana kao poezija i sam tekst je bio malo drugačiji. Nakon jedne melodije koju sam ispjevao kroz refren sve se promjenilo. U saradnji sa Boletom Martinovićem je napravljen čitav aranžman i poezija je dobila puls tj. postala je pjesma. Sve instrumente osim solo gitare koju sviram ja i bas gitare koju svira Enes Zejnilović je Boletovih ruku djelo. Problemi koji nas okružuju u Budvi se mogu prepoznati svuda oko nas. Krupni kapital melje sve pred sobom, a Budva je nekako prva na udaru i na njenom primjeru se može iščitati dosta toga što će postati sudbina mnogih gradova u kako to moderno zovemo regionu, nekada poznatom kao Jugoslavija. Konzumerizam i isprazni sadržaji su nažalost nešto što postaje način zadovoljenja želja koje su ljudima kroz marketing usađene i predstavljene kao potrebe. Hiljadu boja se još uvijek može vidjeti u praskozorje ili u toku zalaska sunca, ali sve je manje očiju koje uživaju u tome. Siva beton boja i razne vrste farbe su postale boje u kojima većina uživa. Slučajno ili ne, studio gdje je snimana pjesma se zove “Bole i lakovi” (smijeh).
Budvu svi drugačije doživljavamo - neki je vežu za ljeto i plažu, neki za grad kulture, a neki opet i za grad kiča s obzirom na muziku koja preovladava u ljetnjem periodu posebno na šetalištu. Koliko je bilo teško sve to opisati u pjesmi i kako ti vidiš Budvu, koliko se promijenila?
Ovo pitanje se divno nastavlja na započetu priču. Nisam pesimista. Naprotiv. Međutim, Budva se od, da tako kažem, turističkog ribarskog sela pretvorila u veliko turističko mjesto, ali to ne možemo nazvati gradom. Grad kao takav mora da ima potrebnu infrastrukturu i nivo svijesti, obrazovanja i edukacije nazvaćemo ga “prosječnog stanovnika”. Privredni rast i razvoj, osim ove komponente koju možemo da izrazimo u novcu i ostalim materijalnim dobrima, ima i onu drugu ne manje važnu komponentu koja je kvalitativnog karaktera. Tu Budva ne prati ono što se dešava na materijalnom planu i zbog tih stvari ipak teško da možemo govoriti o Budvi kao gradu kulture. Nažalost, to su prepoznali i oni koji su odlučivali kada je Skoplje pobijedilo u tom izboru.
Pjesma je pisana prije rata u Ukrajini, a znamo da je mnogo Ukrajinaca koji su bježeći od rata završili upravo u Budvi. Koliko su ne samo oni, već svi koji su došli posljednjih godina, jer Budva kao grad raste, promijenili ono što je ona bila nekad, jer ipak svi sa sobom donesu svoju kulturu i nekulturu?
Ja sam u Budvu došao zbog rata, iz Sarajeva i s te strane vrlo dobro razumijem situaciju u kojoj se nalaze ljudi koji su se u velikom broju doselili u naše “malo misto”. No, ipak oni dolaze u drugo govorno područje i imaju vidljive kulturološke razlike u odnosu na nas. Tu su takođe i Turci u velikom broju i svi zajedno živimo u prilično getoiziranim društvima. Dakle, imamo bar tri grada u jednom. Neophodna je da se desi inkluzija na mnogo višem nivou kako bi se sva ta energija, znanja i vještine upotrijebile na najbolji mogući način i od mora različitosti napravio grad u kome možemo zaista svi da uživamo i da ga osjećamo kao svoj, bez obzira odakle smo u njega došli.
Obično kad se za pjesmu kaže “inspirisana događajima aktuelnim”, prvo na šta se pomisli je da je u pitanju društveno-angažovana pjesma. Kao umjetniku, a umjetnost je tu i da opominje, kritikuje, koliko je nekad teško ne osvrnuti se na sve što nam se dešava?
Umjetnik je dosta rabljena riječ, čak ima i ta kovanica- “estradni umjetnik” koja zaista srozava jednu tako plemenitu stvar koja se, eto malo inkluzije na licu mjesta, na ruskom kaže iskustvo. Nekada nam neki naši pojmovi budu dosta jasniji kada ih ukrstimo sa jednim tako srodnim jezikom kao što je ruski. Ne osvrtati se na ono što te okružuje te upravo čini onim i onakvim što smo pominjali u prethodnim pitanjima i iz tih razloga jesmo tu gdje smo. Istinito, lijepo i dobro su tri ključne stvari koje karakterišu umjetnost i sama težnja umjetnika jeste da i čitav svijet oko njega bude takav. Nažalost, inspiracija je često sve suprotno od toga.
Spot je sniman u Beogradu. Koliko je kroz video bilo teško ispričati priču i prenijeti poruku pjesme?
Ideja samog spota jeste moja i realizovana je u saradnji sa Jakovom Simovićem. Na moje osobito zadovoljstvo u spotu glavnu ulogu je maestralno odigrala Marija Žeravica i ovom prilikom bih se zahvalio i svima koji su učestvovali u stvaranju ove filmske priče, a to su Milutin Kažić i Ivan Jovanović sa suprugom Mašom, kao i moj prijatelj Zoran Malinović. Ona je pokušaj da se prikaže upravo taj krug života i da ne možemo pobjeći od samog sebe ma gdje da odemo i ma šta da uradimo. Promjene leže u nama i ukoliko ih ne osvijestimo, uvijek će neko drugi biti kriv i progres u svakom smislu te riječi će biti nedostižan. Sam posao stvaranja spota je jako uzbudljiv i rado bih se time bavio cijeli život, nego mi ne može biti (smijeh).
Pjesma će biti objavljena za beogradsku kuću Multimedia Music Srbija. Koliko ti ovo otvara vrata kad je region u pitanju s obzirom na to da su i neke tvoje i tvog benda ranije pjesme završavale na regionalnim top-listama?
Saradnja sa Multimedia Music Srbija je uspostavljena upravo iz tih razloga kako bi pjesma imala život i van Crne Gore. Ideja je da pokušamo da se pjesma zavrti na što više radio stanica u takozvanom regionu poznatijem kao Jugoslavija. Neke moje ranije pjesme su zasijale na top-listama, a “Hiljadu boja” mi se čini kao moja do sada najzrelija pjesma. Nadam se da osjećaj ne vara i da će svi u njoj uživati kao što sam ja uživao dok sam je stvarao.
Bonus video:
