Od kako se pojavio na sceni 2008. godine pjevajući duet sa Tanjom Jabučanin na Pjesmi Mediterana, Luka Radović je pokazao da posjeduje nevjerovatne glasovne sposobnosti. Bez obzira na to da li izvodi emotivnu baladu ili energičnu brzu pjesmu, njegov moćan vokal uvijek dolazi do izražaja, naglašavajući tehničku preciznost i emotivnu dubinu.
Interpretativnu snagu pokazaće i 27. novembra kada će u dvorani Voco na crnogorskom izboru za predstavnika na Eurosongu izvesti svoju numeru “Kada dođe maj”.
Većina izvođača kada se prijave za nacionalne izbore imaju samo jedan motiv- da pobijede, a koji je bio njegov kad je predao pjesmu za ovo takmičenje, Luka u razgovoru za Vijesti otkriva:
“Pjesmu sam imao već dvije godine u nekoj demo varijanti sa mnogo drugačijim aranžmanom koji je bio daleko od ovoga što sad imamo kao finalni proizvod. Kako je malo broj festivala na kojima se možemo predstaviti, čekala se prilika i vidio sam da je raspisan konkurs. I eto, prilika da se proba nešto novo. Melodija je ostala ista, tekst malo korigovan, a aranžman potpuno promijenjen. Bih li volio, bih, mislim... Lagaće taj ko kaže da ne bi volio da bude predstavnik svoje zemlje na svjetskom takmičenju, ali da li sam se u početku prijavio sa tom željom - nisam.
Prošlo je više od deset dana otkako su sve pjesme sa takmičenja puštene u etar, a reakcije, uz broj pregleda na YouTube kanalu i procjene evrovizijskih fanova, čine da se favoriti formiraju i prije samog Montesonga. O tome kako je zadovoljan reakcijama na svoju pjesmu, i koliko puštanje pjesama, pregledi i sama favorizacija izvođača utiču na takmičenje, kaže:
“Nevjerovatno mi je da se ovoliko priča o Montesongu. Što bi rekli ovi mlađi, ‘ogroman hajp se dešava’. Nisam imao pojma da postoje toliki fanovi Eurosonga koji snimaju na svojim YouTube kanalima video snimke u kojima komentarišu svakog takmičara iz Crne Gore pojedinačno. Reakcije su šarene, uglavnom su zadovoljni pjevljivim refrenom i glasom u tom dijelu. Mnogi kažu kako mogu da zamisle masu, publiku kako mašu zastavama i pjevaju refren sa mnom.
Pjesma je puna simbolike i može se tumačiti na više načina. Naime, maj je mjesec kad se održava Eurosong, ali i mjesec kad je Crna Gora postala nezavisna. Neki ovu numeru mogu tumačiti i kao ljubavnu, ali i rodoljubivu. S obzirom na to da Luka potpisuje tekst, otkriva kome je posvećena:
“Vjerovali ili ne, tek nakon što sam saznao da sam prošao među 16 takmičara sam ukapirao da pominjem i novembar i maj i da su to mjeseci koji se vežu za Crnu Goru, a maj konkretno za Evroviziju. Rekli bi, sudbinski joj je bilo namijenjeno da se ispjeva na Montesongu. Pjesma, ipak nije rodoljubiva, već ljubavna. Tekst se korigovao u jednom dijelu strofe, jer je bio baš “crn” i prosto nije bilo prijatno čuti riječ kao što je “korota” itd... Priča o onome što smo i kakvi smo bez ljubavi, bez duge polovine. Pjesma ima tamnu i svijetlu stranu. Ta svijetla je refren. Poletan je, zarazan, jak, svijetla tačka koja anulira strofe. Specijalna posveta ne postoji. Često pričamo i tuđe životne priče kroz naše tekstove”, ističe Radović.
Ove godine selekciona komisija je za finale Montesonga odabrala više balada nego brzih pjesama. Pjevači biraju balade kako bi istakli svoje glasovne sposobnost, a ovakvi nastupi omogućavaju izvođačima da se dodatno povežu s publikom, ali i da impresioniraju žiri tehnički zahtjevnom interpretacijom. Međutim, Radović smatra da se vokalne sposobnosti mogu pokazati i kroz brze pjesme.
“To što je pjesma bržeg tempa ne znači da nije vokalno zahtjevna i obratno. Pjesma Tine Džankić sa ovogodišnjeg Montesonga je primjer kako brza pjesma može da se uradi i da zvuči vokalno zahtjevna”, dodaje on, te otkriva koja je od pjesama sa crnogorskog izbora za predstavnika na Eurosongu na njega ostavila poseban utisak:
“Teško pitanje. Znao sam što mogu da očekujem od Milene Vučić, Nine Žižić, Dolce Here, Neonoena, jer stilski tu nema previše “šaranja”. Iznenađen sam pozitivno ljudima iz Baryaka, očekivao sam nešto potpuno drugačije, s obzirom da Luku Perazića znam iz potpuno drugog svijeta muzike. Ovo je nešto mračno, pamtljivo, smisleno”.
Protekle dvije godine nijesmo imali predstavnike na Eurosongu, nemamo ni neke jake rezultate na ovom takmičenju, pa su često mišljenja podijeljena oko toga treba li uopšte učestvovati na ovom takmičenju. Samo interesovanje javnosti za Montesong i pjesme, kaže Radović, pokazalo je da bi valjalo da se ovaj izbor održava svake godine.
“Ovaj Montesong pokazuje da ovu praksu ne treba prekidati. Imamo kvalitetne takmičare, imamo dobre pjesme, raznolike i trud se vidi. Na kraju, manjak festivala je osjetan i ovo je super prilika za predstavljanje domaćih autora i izvođača”, smatra Radović.
Eurosong je jedno od najpoznatijih muzičkih takmičenja na svijetu, održava se još od 1956. godine i uživa ogromnu popularnost među fanovima širom planete. Ovaj festival nije samo prilika za predstavljanje različitih muzičkih stilova i kultura, već i događaj koji okuplja milione gledalaca pred malim ekranima svake godine. Njegova strastvena fan baza čini ga posebnim, jer se svaka pjesma i nastup analiziraju i pamte dugo nakon završetka takmičenja. Međutim, posljednjih desetak godina, Eurosong je prerastao u takmičenje gdje pored same pjesme sve veću ulogu igraju scenski nastup i promocija. Efekti, kostimi i koreografija često postaju ključni elementi koji mogu podići pjesmu na viši nivo i ostaviti snažan utisak na publiku. Takođe, kampanja prije takmičenja, uključujući društvene mreže, intervjue i pojavljivanja takmičara, značajno utiče na stvaranje favorita i privlačenje pažnje fanova širom svijeta. O tome koliko zbog svega toga gubi muzika, Luka kaže:
“Ne pratim pomno Eurosong, ali ‘prelistam’. Istina je da kampanja i scenski nastup odrade svoje, ali mislim da ipak pjesma nađe put. Primjer tome je pobjednik iz Portugalije, Salvador Sobral koji je otpjevao preemotivnu baladu, bez ikakvih efekata na sceni, bez posebnog svjetla, rekvizite, plesača. Samo on i emocija. I pobijedio. Tako da, muzika ipak pobijedi”, zaključuje Radović.
Bonus video:
