Novogodišnji praznici su period koji donosi posebnu energiju i uzbuđenje širom Evrope. Glavni gradovi, poput Beča, Pariza, Rima, Praga, Berlina, prepoznatljivi su po svojim adventskim sajmovima i raznovrsnim programima, koji okupljaju lokalno stanovništvo i posjetioce iz svih krajeva svijeta.
Godinama unazad i glavni grad Crne Gore spremno dočekuje praznike, a Trg nezavisnosti glavni je centar okupljanja zahvaljujući Podgoričkom pazaru u i njegovom muzičkom programu, ali i ostalim sadržajima.Tako će manifestacija kojoj se raduju sve generacije početi večeras nastupom srpskog kompozitora i producenta Milana Stankovića aka SevdahBABY i trajaće sve do sredine januara. Ovoga puta Stanković u glavni grad Crne Gore stiže sa pjevačicom Ivanom Vladović sa kojom posljednjih godina ima uspješnu saradnju.
Ovo je tek prvi koncert u nizu, a tokom Pazara publika će imati priliku da čuje još i 18. decembra Van Gogh, a dan kasnije na Dan Podgorice i grupu Galija. Od ex-Yu imenatu su još i Hari Mata Hari čiji je koncert planiran za 1. januar, dok će 6. januara svirati Dejan Petrović i Big Bend. Ostali datumi rezervisani su za crnogorske izvođače.
Stanković ne krije da se raduje nastupu u Podgorici, i da će ga iskoristiti da odmori od protesta u Beogradu na kojima je redovan. Priznaje da mu nije do slavlja, i da su mu podijeljena osjećanja po pitanju novogodišnje euforije.
Milane, dosta puta si nastupao u Podgorici, u raznim formacijama, a čini mi se da sa Ivanom Vladović nijesi. Kakav će biti koncept nastupa?
Pa da, posljednjih godina sam gostovao kao DJ, sa bendom baš dugo nisam bio, tako da će publika moći da čuje kao i uvijek kombinaciju rokenrol energije, žive svirke i elektronike. I naravno, sve u plesnim ritmovima, što je moj “trejdmark”.
Vašim nastupom biće zvanično otvoren Pazar u Podgorici. Voliš li inače ove dane pred Novu godinu i smatraš li da je euforija, a iz godine u godinu nam je sve lošije, opravdana?
Ako posmatram trenutnu situaciju u Srbiji, ovdje nikome nije do slavlja, makar ne ljudima u mom okruženju. Vanredno je stanje. Ali baš zato će mi biti odmor za mozak da se izmjestim makar malo, potogovo bliže moru (smijeh). Generalno su mi podijeljena osjećanja po pitanju novogodišnje euforije. Sa jedne strane, lijepo je slaviti život, zabavljati se, uživati, koja god da je prilika u pitanju. Ali cijela ta euforija u službi recimo potrošačkog društva i skretanja pažnje sa svakodnevnih životnih problema je naravno gadna.
Iako su ovakvi nastupi bolje plaćeni nego po klubovima, u periodu kad je hladno vrijeme, biti na bini dva sata po mrazu, kiši hladnoći i nije baš jednostavno i lako. Međutim, upravo je atmosfera na otvorenom uvijek bolja. Kakva su tvoja iskustva?
Uvijek sam više volio velike bine i bine na otvorenom, pa čak i po mrazu kako kažeš. U tim neobičnim uslovima je energija između publike i nas uvijek posebna. Znaju se uloge - mi smo tu da zabavimo, oni da nas podrže i uživaju.
Navikli smo od tebe da uvijek nešto radiš. Ali ako ne računamo obrade Suncokreta i tradicionala “Đelem Đelem”, posljednji singl objavljen je prije nekih godinu i nosi naziv “Lenj”. Jesi li se i ti malo ulijenio?
E pa hvala za pominjanje pesme “Lenj”, ona je bila zaista konceptualna, izraz stava, a ne obična pop pjesma. I jeste bio poziv da svi odustanemo od besmislenih poslova. A moram priznati da mi je posljednjih godina pravljenje muzike na ovim prostorima puno puta djelovalo besmisleno, kada većina omladine očigledno više uživa u nekim drugim tonovima, rekao bih - niskim strastima. Na sreću, moje stare pjesme žive, jer sada podsjećaju i na neko malo nježnije, nevinije vrijeme. Danas živimo takozvano vrijeme “post-istine”. Istina je irelevantna, prevaziđena. Pa ko se kako snađe (smijeh).
Interesantno da si ovim singlom odlučio da se pokažeš i kao vokalista. Označava li upravo singl “Lenj” neko novo poglavlje Milana Stankovića?
E pa ovo nije prva upotreba mog vokala, radio sam to i ranije, na albumu Dekameron, a i ranije, na singlu “Da dignem ruke” i nekim drugim. U međuvremenu sam shvatio da ljudi u SevdahBABY pjesmama žele da čuju ženske seksi vokale, tako da vrlo rijetko koristim svoj vokal. Ali pjesma “Lenj” mi je bila toliko lična da sam jednostavno morao.
Ljetos si radio za Andreu Demirović obradu pjesme “Sama” koju u originalu izvodi bend VIA Talas. Jesi li zadovoljan kako je ista prošla?
Pa isto kao i kada me neko pita kako sam - ja uvijek kažem, odlično, s obzirom na okolnosti (smijeh).
Maloprije si pomenuo aktuelnu situaciju u Srbiji gdje su konstantno protesti i svašta se dešava posljednjih godina. Redovan si na istim, ne libiš se da iskažeš svoje mišljenje. Je li te i to možda koštalo kad je karijera u pitanju jer ipak ono što radiš možeš da prezentuješ samo na medijima koji nijesu režimski?
Pa ne mogu da znam tačno i kvantifikovano koliko me je koštalo izražavanje stava i principijelnost, ali u posljednjih nekoliko godina znam za makar dvije svirke koje su mi otkazane jer sam vrlo jasno protiv trenutnog režima u Srbiji. A dokle bih dogurao da sam oportunista, to bih mogao da saznam u nekoj paralelnoj stvarnosti.
Često su ti upravo izjave političara, ali i novinara služile kao inspiracije za pjesme. Još uvijek se pamti “Barbara the singing bot”. No gotovo da inspiracije na fali jer izjava ima svakodnevno koliko hoćeš. Jesi li razmišljao da se možda proširiš na čitav Balkan, jer će i publici biti zanimljivije?
Prije nekoliko godina sam prestao da radim te remikse iz dva razloga: mislim da sam istrošio tu formu i drugo, jer mislim da stvari nisu više smiješne. Smijali smo im se, prikazali koliko su glupi i bestidni, sad je vrijeme da im vidimo leđa.
Bonus video:
