Nije kriva tehnologija, već ljudi koji je zloupotrebljavaju

Osnivač Dubioze kolektiva Brano Jakubović otkriva koje su to želje za 2025, kao i planove, a nada se da će im politička javnost u regionu, kad boljim i odgovornijim djelovanjem srede situaciju, omogućiti da napišu jedan album sa ljubavnom tematikom

63100 pregleda 5 komentar(a)
Dubioza Kolektiv, Foto: Goran Lizdek i Edvin Kalić
Dubioza Kolektiv, Foto: Goran Lizdek i Edvin Kalić

Ako postoji bend koji savršeno simbolizuje duh buntovništva, društvene kritike i muziku koja ne poznaje granice, onda je to svakako Dubioza kolektiv. Ova bosanskohercegovačka muzička atrakcija, osnovana 2003. godine, za nešto više od dvije decenije uspjela je da preraste okvire regionalne scene i postane globalni fenomen.

Nastupajući širom svijeta - od malih klupskih prostora do velikih festivalskih bina poput Glastonburyja, Szigeta i Roskildea Dubioza kolektiv ne prestaje da privlači publiku svih generacija i različitih kultura. Njihova energija i poruke jednako su razumljive i prihvaćene u Evropi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi.

Ono što ih čini jedinstvenima je njihov pristup muzici i tekstovima. Kombinujući ska, rege, pank, hip-hop, rok i elektronske elemente, stvorili su prepoznatljiv zvuk, dok su njihovi tekstovi često oštra kritika vlasti, korupcije, nacionalizma i društvenih nepravdi. Svojim pjesmama uspijevaju da prenesu univerzalne poruke o ljudskim pravima, slobodi i potrebi za promjenama.

Bilo da pjevaju na bosanskom, engleskom ili nekom drugom jeziku uspjeli su da osvoje publiku, a smtraju ih glasnicima savremenog aktivizma na globalnom nivou.

No, njihov put do međunarodnog uspjeha nije bio lak, ali ih je tvrdoglava vjera u ono što rade dovela do toga da budu jedno od najtraženijih imena na svjetskoj muzičkoj sceni. Uz prepoznatljive melodije i nepresušnu energiju na sceni, Dubioza kolektiv je postao sinonim za bend koji na svojim koncertima okuplja ljude različitih nacija, kultura i uvjerenja. Njihova muzika nije samo zabava - ona inspiriše, provocira i motiviše na razmišljanje.

Tako će biti i u Kotoru 1. januara kada će svoje hitove sa univerzalnim porukama pjevati u glas sa publikom u sklopu Winter Fest na na Pjaci od sata. Biće to sjajan uvod u još jednu radnu godinu gdje ih već od februara kreće truneja po Švajcarskoj, Njemačkoj i Holandiji, a jedna od osnivača benda Brano Jakubović u razgovoru za “Vijesti” otkriva da uveliko rade i na tri izdanja i to na bosanskom, engleskom i španskom jeziku. Politička i društvena situacija je takva da inspiracije neće faliti iako bi volio da jednog dana snime album samo sa ljubavnim pjesmama. Do tada Jakubović i ekipa nastaviće da prozivaju i opominju sa dozom humora...

Brano, za doček Nove godine pjevate u Splitu, a već prvog dana januara družite se sa publikom u Kotoru. Od novogodišnjeg repertoara se očekuje da bude veseo, podstakne publiku da razmišlja o lijepim stvarima, a ne da ih kao “šamar” poput vaših pjesama vrati u realnost. Mijenja li se i koliko repertoar za ovakve zgode ili ostajete vjerni set listi koju ste imali tokom turneje “20 Years High”?

Nedavno je na Institutu za proučavanje ljudskog ponašanja u Zabrđu dokazano da je ljudska vrsta sposobna da pleše i da razmišlja u isto vrijeme. Mi smo pretpotstavljali da je ovako nešto moguće i upravo smo prema tim istaživanjima koncipirali naš nastup. Pjesme su namjenski pravljene da imaju drmoguzni ritam i pjevljive melodije, dok sa druge strane tekstovi imaju i neke ozbiljne poruke. Takođe u tekstove smo inkorporirali i dozu humora koji preventivno djeluju da teme o kojima pjevamo ne bi previše rastuživale ljude.

Vaše pjesme kritikuju društvene nepravde. Nije vam lako s obzirom na to gdje živimo da odaberete temu koju ćete obraditi u pjesmama, no koliko obeshrabruje to što su neke numere sa prvog albuma još aktuelne i što već više od dvije decenije kritikujete, a ništa se ne mijenja (da ne kažem mijenja se, ali na gore)?

Iskoristio bih ovu priliku da apelujem na sve političare, nevladine organizacije i glasače da svi zajedno pokušamo promijeniti političku i socijalnu svakodnevicu jer smo fakat potrošili sve teme za pjesme i varijante za tekstove. Molim čitavu političku javnost u regionu da svojim boljim i odgovornijim djelovanjem srede situaciju i omoguće Dubiozi kolektiv da napiše jedan album sa ljubavnom tematikom, koji bi nam onda svima omogućio da u mnogo ljepšoj budućnosti plešemo stiskavce dok Dubioza opušteno svira sentiše po restoranima i kafanama širom jadranske obale.

Posljednja pjesma koju ste objavili je U3PM, a određeni stihovi iste oslikavaju apsurd medijske panike. Smatrate li da je uticaj medija danas više štetan nego koristan po društvenu atmosferu i mogu li tradicionalni mediji danas kad svi imamo internet zahvaljujući kojem nam je sve dostupno da utiču i mijenjaju društvenu svijest kao nekad?

Tradicionalni mediji smiksani sa razno-raznim portalima, društvenim mrežama, potkastima i svim ostalim internetskim papazjanijama, u kojima svako nešto kenja, od profesora do profesionalnih idiota, u mozgu prosječnog stanovnika i korisnika interneta pravi informativni košmar koji po mom skromnom mišljenju graniči sa šizofrenijom. Sa sjetom razmišljam o onim “starim vremenima” kada smo se smijali ljudima koji nešto sa sigurnošću tvrde, jer su pročitali na Vikipediji. Danas Vikipedija dođe kao nacionalna biblioteka prema svakodnevnom luđačkom miksu informacija koje nam serviraju mediji i internet.

Pomenuta pjesma aludira i na nesposobnost pojedinca da mijenja velike tokove, poput izbijanja rata, te da su apsurdni pojedinačni pokušaji da se kontroliše neizbježno. Završava se stihovima pjesme Zvonka Bogdana “Ne vrijedi plakati” koje ste malo izmijenili. Jeste li kroz ove riječi htjeli poslati poruku o prihvatanju stvarnosti ili o pasivnom otporu? Kako vi kao bend pronalazite balans između zabave i aktivizma?

Samu ideju i doživljaj pjesme bih radije ostavio slušaocima da oni sami u njoj nađu potencijalne odgovore, jer mi je glupo da uz svaku pjesmu pišemo neku vrstu uputstva za upotrebu. Što se tiče odnosa između zabave - i aktivizma i za jedno i za drugo postoji vrijeme i mjesto.

Često se kroz vaše pjesme provlače i teme poput migracija i granica. No, kako to i u pjesmi kažete “odliv mozgova” je sve veći i čini mi se da vlasti na ex-Yu prostorima ništa ne rade da to zaustave. Smatrate li da su političke elite na Balkanu imune na umjetničku kritiku, ili su svjesni njenog uticaja? Koliko je važno da umjetnici koriste svoju platformu za skretanje pažnje na društvene anomalije?

Zavisi od umjetnika do umjetnika. Nekome je jako bitno, a nekome nije nikako. I jedno i drugo je legitimno i samo je pitanje vlastitog izbora i izbora ljudi koji nešto žele slušati.

DKol
foto: Goran Lizdek

Podjele su, takođe, nešto što je karakteristično za Balkan. Zahvaljujući istima ‘90-ih je izbio rat, a posljedice se osjećaju i danas. Možemo li graditi budućnost ako konstantno prebrojavamo krvna zrca i osvrćemo se u prošlost?

Ideju koju će Dubioza kolektiv aktivno da propagira je da se u svim zemljama regiona donese zakon prema kojem će najviše političke i državne dužnosti moći obavljati isključivo diplomirani hematolozi, jer su objektivno to jedini ljudi koji dovoljno precizno mogu prebrojati krvna zrnca. Takav zakon bi nam sigurno pomogao da jednom zauvijek riješimo sve dileme i utvrdimo ko gdje pripada i konačno nas približi famoznim EU standardima. U skladu sa tim zakonom, očekuje se i da Evropska komisija izda upute prema kojima će jedna od ključnih stavki za otvaranje daljnjih pregovora za EU biti povećana konzumacija soka od cvekle radi uspostavljanja što bolje i čistije krvne slike.

Numera “U3PM” poslužila je i kao uvertira za novi album. Hoće li ga u 2025. napokon publika dočekati i hoćete li nastaviti praksu da bude free?

U ovom trenutku radimo na tri različita EP-a, tj. skraćena izdanja. Jedan na bosanskom jeziku, na kojem će se naći pet pjesama koje radimo zajedno sa Dinom Šaranom iz benda Letu štuke i jako uživamo u tom procesu o kojem zajedno pišemo i snimamo pjesme.

Drugi EP pišemo na engleskom jeziku, i treći na španskom u saradnji sa našim prijateljem Adriom Salasom iz grupe La Pegatina iz Barcelone. Kao i sva naša izdanja do sada, moći ćete ih skinuti sa našeg veb sajta, ali naravno i slušati na svim muzičkim platformama.

Korišćenje tehnologija vam nije strano, no sve je više umjetnika koji se bune zbog korišćenja vještačke inteligencije u muzičkoj industriji. Ipak, po statistikama muzička industrija rapidno pada, albumi se ne kupuju a sve se to dešava i mnogo prije korišćenja iste. Možemo li za sve okriviti napredak tehnologije, s obzirom na to da je kreativnost odavno u krizi?

Ne bih okrivljivao tehnologiju jer nam ona pruža mnogo novih i zanimljivih mogućnosti za ostvarivanja ideja. Okrivio bih ljude koji tu istu tehnologiju zloupotrebljavaju u političke i medijske svrhe za širenje lažnih informacija.

Eto, uskoro nam stiže i Nova godina. Provešćete je radno, no šta je ono što ćete poželjeti za 2025. godinu?

Evo već dvije dekade svaki put poželim da bar ratovi stanu u toj jeb*noj Novog godini, al’ evo nikako ne ide. Uporno ću nastaviti da želim istu želju svake godine dok mi je neki Deda Mraz konačno ne ispuni.

Bonus video: