Crnogorska kantautorka Anja Zagorac (ranije poznata i kao Anja Zett) objavila je krajem 2019. svoj debi album “Pitam dal’ si tu”, a onda gotovo nestala. Prošlo je pet godina, a u tom periodu snimila je samo zajednički singl “So Long” sa Tinom Džankić 2021. godine. Sada je izgleda muzičarka konačno uhvatila pravi ritam i krenula da ostvaruje svoj kreativni potencijal, podijelivši u kratkom vremenu sa publikom nekoliko singlova koji čine i njen predstojeći album.
Prvo je u oktobru prošle godine izašla numera “Zovem te” uz spot koji je potpisao Mladen Ivanović, režiser publici poznat po nagrađivanom dokumentarnom filmu “Kontraadmiral”. Istog mjeseca uslijedio je “Vagabond”, a onda krajem februara i obrada izvorne pjesme “Pođosmo li pođosmo”, a za ekranizaciju obje numere pobrinula se Polina Azeva. I tako je zima prošla u znaku kantautorke.
Zašto se toliko dugo čekalo na njeno novo izdanje, šta donosi, odakle dolaze njeni aktuelni singlovi i kakvi su bili njeni prvi koraci u muzici Anja Zagorac je pričala za “Vijesti”.
Pet godina je prošlo od albuma “Pitam da l’ si tu”, sad najavljuješ novi - zašto tolika pauza?
Do prekida u promociji prvog albuma je došlo tokom kovid pandemije. Ja sam tada spakovala gitaru i nisam je vadila iz kofera skoro godinu dana. Koleginica Tina Džankić me je onda motivisala da snimimo i objavimo autorski duet “So Long”, iako su i tada na snazi bile vanredne okolnosti. Možda sam u euforiji poslije promocije tog singla izgubila fokus za dalji rad. Teško je i kada druge stvari nevezane za muziku čovjeku odvlače pažnju. To je generalno veliki izazov za muzičare, jer rijetki su oni koji mogu da žive isključivo od autorskog rada i koncerata. Tako da sam provela jedan period bez jasne vizije kako da nastavim svoje bavljenje muzikom.
Kad se može očekivati album, kako je tekao proces rada na njemu i šta se promijenilo, ako jeste, zvučno i tekstualno u odnosu na prošli? Da li će opet biti pjesama i na engleskom?
Promocija singlova je uveliko u toku. Tri su već predstavljenja publici, dok za četvrti trenutno osmišljamo vizuelni koncept. Žanrovski zasada “Vagabund” odskače od gitarskog zvuka koji inače dominira. U principu i dalje pokušavam da donesem stilski pjevljive, jednostavne tekstove uz melodične refrene. Inspiraciju oduvijek tražim kod grupe ABBA ili Max Martina, s tim što su oni šveđani koji pišu na engleskom. Za mene je, s druge strane, bilo izazovno da “propjevam” na svom maternjem jeziku, jer sam dugo vremena njemački smatrala svojim “drugim maternjim”, dok mi je engleski tokom studija bio glavni u životu. Međutim, ovaj put nema tekstova na bilo kom stranom jeziku!
Zašto si odlučila da ekranizuješ “Zovem te” i “Vagabund” i objaviš te singlove u kratkom vremenskom periodu? Šta je sljedeći korak?
“Zovem te” je prvi singl, jer mi je bilo važno da sa ovom pjesmom ponovo stanem pred publiku. Drago mi je što je reditelj Mladen Ivanović osjetio njen šarm i ekranizovao pjesmu sa malom Anđelom u glavnoj ulozi. Javni konkursi PAM-a Crne Gore i potom Sekretarijata za kulturu Glavnog grada su došli u pravom trenutku i mogu reći da sam se zahvaljujući toj podršci ponovo pokrenula. Uspjela sam potom snimiti spot i za “Vagabunda” tokom vrelog ljeta, pa sam odlučila da ne gubim vrijeme i iznenadim zainteresovanu publiku sa novim zvukom i vizuelnim identitetom. Trenutno promovišem rok obradu izvorne pjesme “Pođosmo li pođosmo”. Uporedo se spremam za nastupe, jer već imam dovoljno autorskih pjesama koje bih mogla da izvodim uživo, uključujući nove pjesme koje još uvijek nisu objavljene.
Zašto si nju baš odabrala da obradiš?
Prije nekoliko godina sam i ja dobila poziv da učestvujem u TV emisiji sa zadatkom da pored autorskih izvedem i obradu tradicionala. Preslušala sam mnogo pjesama kako bih pronašla pravu za sebe, jer su najpoznatije već bile “rezervisane” i izvođene. Onda sam čula “Pođosmo li pođosmo” u interpretaciji Branke Šćepanović iz 1974. i nisam dalje tražila. Emisiju nisam snimila zbog gore pomenutih vanrednih okolnosti, ali sam htjela da dovršim ovaj mini-projekat i zahvaljujem se kolegama koji su me podržali. Video smo osmislili kao rok performans u KIC “Budo Tomović”, gdje sam snimila i svoj spot prvijenac. “Ponton” produkcija je bila zadužena za video, čime nastavljamo uspješnu saradnju. Zahvalna sam, takođe, upravi KIC-a i raduje me što im se dopao finalni proizvod!
Mnogi vjerovatno ne znaju da si odrasla i napravila prve muzičke korake u Austriji, koliko je prema tvom iskustvu drugačije baviti se muzikom ovdje u odnosu na tamo?
Sa 16 godina sam imala prvi bend i odmah smo počeli da sviramo autorske pjesme. Postojala su takmičenja za školske bendove, a Beč je imao omladinsku kancelariju koja je pokrenula projekat “Akustik klub” za nastupe neafirmisanih kantautora gdje sam nastupala. Takođe su nudili finansijske podsticaje za snimanje u profesionalnom muzičkom studiju za mlade bendove. Najveći izazov predstavljalo je probijanje do medija, jer su radio i TV bili rezervisani za izvođače koji imaju ugovore sa izdavačkim kućama. Barem je to moje tadašnje iskustvo, jer nije bilo interneta u ovom današnjem obliku.
Jedno interesantno i pozitivno iskustvo takođe predstavlja renesansa austrijske pop-rok i rep scene. Njihovi mejnstrim mediji su dugo godina, praktično od 1990-ih, emitovali dominantno anglo-američki zvuk. Bilo je nezamisljivo da jedan bend pjeva na njemačkom, svira moderan rok-en-rol i bude hedlajner na “Rock am Ring” i sličnim festivalima širom Njemačke, Švajcarske i naravno Austrije. Ali ispostavilo se da je sve moguće, ako postoje strategija i podrška talentima od strane institucija, medija i dobrog menadžmenta.
Bitno je da kultura bude dostupna za sve
Uključena si u projekat “Muzej za sve - put ka pristupačnijim muzejima u Crnoj Gori i BiH”, reci nešto više o tome kakva je tvoja uloga tu, na koji način ćeš dati svoj doprinos?
Projekat je podržan od strane Uneska kroz regionalni program “Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan”. Sa partnerima JU Biblioteka za slijepe Crne Gore i Udruženjem “Život sa Down sindromom FBiH” trenutno radimo na povećanju pristupačnosti muzeja osobama sa invaliditetom (OSI). Kao dio projektnog tima, nadam se da ću i ja pružiti skroman doprinos da se muzeji pretvore u inkluzivne prostore koji zadovoljavaju potrebe svih posjetilaca, čime se podstiče svijest o važnosti dostupne kulture za sve. Posebno bih istakla inkluzivnu izložbu “Kultura svima” u saradnji sa Ministarstvom evropskih poslova koja je nedavno u Kuslevovoj kući predstavila prilagođene eksponate na kojima su radili mladi crnogorski kreativci. Srećni smo zbog velikog odziva posjetilaca i radujemo se već novoj, sličnoj izložbi u Beranama.
Bonus video:
