Iskusni muzički selektor i producent DJ Marc Stan (Marko Stanišić) već godinama gradi karijeru na svjetskoj elektronskoj sceni. Nakon dugogodišnjeg boravka u inostranstvu, nastupao je u renomiranim klubovima širom svijeta, uvijek ostajući dosljedan analognom zvuku. Njegovi setovi su dinamični, nepredvidivi i vođeni trenutnom atmosferom - nikada isti, jer ne vjeruje u unaprijed pripremljene mikseve niti u oslanjanje na vještačku inteligenciju.
Njegov najnoviji EP Acid Generation ostvario je značajan uspjeh, probivši se na Beatport Top 100 listu, gdje je ostao punih 20 dana, a čak tri dana bio među deset najboljih. Ovim izdanjem Marc Stan još jednom potvrđuje svoj cilj - da publici donese svježe, inovativne zvučne pejzaže, oslanjajući se isključivo na autentičan umjetnički izraz, a o aktuelnom projektu i producentskom poslu danas priča za “Vijesti”...
Marko, svoju karijeru počeli ste u Crnoj Gori, no brzo ste odlučili da krenete dalje. Živjeli ste u Parizu, imali priliku da puštate muziku u Njojorku. I u Francuskoj i USA elektronska muzika se mnogo više cijeni nego na Balkanu, upravo zbog toga je i konkurencija mnogo veća nego da ste počinjali na Balkanu. Šta je to što Vas je izdvojilo iz mase DJ-eva?
Moji početci u DJ-ingu su bili vrlo izazovni, što zbog vremena u kom je postojala samo analogna oprema (kasete, ploče i CD-ovi) na kojoj se moralo imati vještina i sluh za miksanje za razliku od današnje na kojoj bukvalno možete za nekoliko dana tehničke obuke postati “DJ”. I to je od mene zahtijevalo konstantnu vježbu i unapređivanje, kako vještinu beat matching na sluh tako i na vještinu i unapređivanje samog miksanja dviju traka, tačnije prelaza sa jedne na drugu. Upravo me to odvajalo od ostalih DJ-va, taj skill koji sam vremenom savladao u prelazima sa jedne na drugu traku. Ti moji prelazi nikada ne mogu da budu isti, uvijek zavise od vibea publike ispred mene i nikada nijesu isplanirani, stvaram ih u trenutku prateći publiku koja je ispred mene.
Vaš aktuelni EP “Acid Generation” ostvario je uspjeh. Naime, našao se na Beatport Top 100 listi, te je 20 dana bio u Top 100, a tri dana u Top 10. Danas kad je gotovo teško izmisliti toplu vodu, šta mislite da je izdvojilo ovaj EP od gomile elektronske muzike koja se svakodnevno nađe u etru? Koliko je Beatport lista bitna Vama kao DJ i producentu?
Iskren da budem bio sam iznenađen kada sam ušao u top 100 Beatporta liste za Tehno (Peak. Time/Driving) izdanja. Nijesam to očekivao jer baš u tom periodu kada je moj EP izašao istovremeno je izašlo još nekoliko mnogo dobrih traka od DJ-va koji su u samom vrhu DJ-inga po nekoliko godina. Pomenuo bih da su sa mnom u Top 10 bili Charlotte De Vitte, Amelie Lens, Adam Beyer, No Name Left.. I to je za mene lično jedan veliki uspjeh, naći se u Top 10 sa svim tim imenima svjetske scene i zadržati se 25 dana u Top 100 izdanja. Danas sam na 645. mjesto na svjetskoj ranking listi DJ-va. Najviše zahvaljujući danima kojima sam se zadržao u listama, jer na taj način mi dobijamo poene i tako se rangiramo na zvaničnim listama.
Poznato je da u popu, roku i drugim žanrovima vlada hiperprodukcija, no, čini mi se da je kad je elektronska muzika u pitanju ona još izraženija. Je li moguće boriti se protiv iste ili prosto moraju i DJ-evi da pratite i da često objavljuju trake kako bi uvijek bili aktuelni?
U pravu ste, hiperprodukcija danas je baš velika. Pričao sam o tome u mom odgovoru na prvo pitanje, a to je da je danas dostupno baš sve da bi za kratak period bili i DJ-vi i producenti, i zbog toga imamo hiperprodukciju. Lično se borim sa tim što se trudim da u mojim produkcijama unesem neke “note” koje će ih izdvojiti od mora ostalih koje svakodnevno izlaze. A isto tako je jako bitno i u nekom kontinuitetu objavljivati trake kako bih bio tu aktuelan, jer ako ne objavljujete trake, jednostavno vas poklope nova izdanja i nova imena i vrlo brzo nestanete sa tog tržišta.
Kažete da kada ste na bini pred publikom, uspostavljate sa njima vezu i pokušavate da prepoznate šta žele da čuju. Međutim negdje se od DJ-a očekuje i da sam nametne tempo i ritam. Koliko je nekad teško balansirati između onoga što bi Vi voljeli da slušate na svojim setovima i onoga što procijenite da publika želi da čuje? Koliko iskustvo pomaže da dobro procijenite šta žele da čuju jer nekad nam procjene drugih i ne idu baš najbolje?
Da, DJ je taj koji mora uvijek imati kontrolu kod publike. Ali ja držim tu kontrolu kada procijenim publiku, to je jedna od najbitnijih stvari, procijeniti publiku i napraviti vezu sa njima i u tom trenutku kontrolišem i tempo i ritam, ili kako ste rekli “nametnem”. Na mojim setovima uvijek puštam ono što treba publici, nikada ne balansiram između onoga šta bih ja slupao i što mislim da publika želi. Na setu je DJ kreator, i glavni zadatak jeste napraviti publici ugođaj. Procjene su različite. U klubovima je uvijek zahtjevnije procijeniti i napraviti vezu sa ljudima nego na festivalima. Na festivalima se uglavnom zna unaprijed koja vrsta muzike ide i tu je dosta lakše, dok u klubovima je raznolika publika i dosta je teže napraviti tu konekciju. Ali to se stiče vremenom kroz nastupe. Imao sam priliku da nastupam u dosta velikih i malih klubova, kao i na festivalima po svijetu i imam veliko iskustvo, ali i dan danas učim, i svakodnevno se unapređujem.
Interesantno mi je i to da dosta DJ-eva dođe sa već spremnom set-listom. Ubodu USB u miksetu i žurka počinje. Kao neko ko voli da radi setove uživo i da miksa pjesme, imate li zbog toga veći pritisak kad nastupate pred publikom i koje su prednosti a koji nedostaci upravo tog gotovog miksa na nastupima?
Nikada nijesam došao sa gotovim setom, i nijesam pristalica toga. DJ je umjetnik i on treba da stvara taj vajb u toku svoga performansa, a to nije moguće sa gotovim setom. I publika u velikoj većini prepozna energiju kod DJ, i oni mogu vidjeti da li on kreira ili falšira, kako bih ja to nazvao.
Muzika uopšte odavno je postala unosan biznis. Sve se prati kroz broj pregleda, lajkove. Koliko je baš zbog toga teško balansirati između kreativnosti i komercijalne strane industrije?
Pogotovo danas je teško, svi veliki bookeri gledaju društvene mreže, lajkove, preglede itd. Ranije nije bilo tako, cijenio se taj kreativizam koji je DJ pravio sa publikom. Ne mogu da kažem da toga danas nema, ali mislim da preovladava ovo prvo. Imao sam ličnu interakciju sa bookerom koji mi je rekao da je oduševljen mojim radom, ali da je problem što nemam mnogo aktivnosti na mrežama i da bi to trebalo poboljšati. Pitao sam ga da li on traži DJ ili maketu koja će da stoji na pultu i glumi DJ? Nije mi dao odgovor.
Posljednjih godina, pa čak i decenija DJ-evi se dosta oslanjaju na muziku 70-ih, 80-ih, 90-ih.... Više ne prave remikse, već koriste određene isječke i ajde da kažem daju novo ruho starim i zaboravljenim hitovima. Kako Vi gledate na recikliranje muzike, je li to nedostatak vlastite ideje i kreativnosti i sigurna luka ili može biti i mač sa dvije oštrice?
Baš dosta obrada u posljednje vrijeme je izašlo, tačnije nekoliko godina, ali najviše za fanky house žanr. Lično volim da čujem te stare hitove, i koristim ih u mojim nastupima u klubovima gdje publika traži taj pravac. I među tim novim obradama može da se nađe i jako dobrih i lošijih. Dobro je pronaći pravi trenutak kada da se pusti neka od tih traka i kombinovati je sa sadašnjim izdanjima house muzike, jer ih ima mnogo dobrih i uvezati taj stariji zvuk sa novim, a to jena mojim nastupima uvijek dobro ispraćeno od publike. Ponovo kažem, uz rigoroznu selekciju tih obrada.
S obzirom na to da ste radili i živjeli u inostranstvu, kako Vam se čini balkanska elektronska scena. Pomaka ima, no kad uporedite ono što naši producenti rade sa svjetskom scenom - gdje smo?
Mi imamo mnogo dobrih producenata, nego mislim da jednostavno ne mogu da dođu do izražaja na našoj sceni u onome u čemu su najbolji, nego im se nameće da idu u nekom komercijalnijem smjeru u kom se dosta od njih izgubi. Upravo sam zbog toga i pošao van naših prostora, jer nijesam mogao naći razumijevanje za ono što sam radio, i što radim danas. Bavljenje DJ-ingom zahtijeva dosta odricanja, i dosta novca. Nije ni malo lako kao što mnogi misle. Potrebno je mnogo truda, vremena i rada da bi se poslije određenog vremena došlo do rezultata. Ovdje kod nas mislim da još uvijek nemamo dovoljno razumijevanja za istinsku elektronsku muziku.
Tehnologija iz dana u dan napreduje, međutim mnogi autori danas se bore protiv vještačke inteligencije, mada ima i onih koji su je prihvatili i koriste je. Kakvo je Vaše mišljenje i koliko ona može biti opasna, posebno kad se ljudi naviknu na nju i ulijene, hoće li ubiti kreativnost? Koristite li je?
Ne, ne koristim je. Nijesam pristalica vještačke inteligencije. Muzika je umjetnost, i mi umjetnici treba da je stvaramo a ne neki AI, ili sta već.
Bonus video:
