Jedan od najstarijih aktivnih srpskih rok bendova “Galija” naći će se među hedlajnerima ovogodišnjeg Lake festa, a o očekivanjima od nastupa na Krupcu za “Vijesti” je pričao frontmen Nenad Milosavljević, koji se dotakao i novog albuma najavljenog krajem prošle godine singlom "Nešto me goni".
- Da li će se pjesme sa novog albuma naći na repertoaru na Lake festu?
Uvijek praktikujemo da nove pjesme sviramo tek kada se objavi album. Pokazalo se da nije baš toliko uspješno kada novu pjesmu, koju publika prvi put čuje, izvedete bilo na festivalu ili koncertu. Onda, da ne bi maltretirali ljude, jer se to tretira kao pad atmosfere, pošto vole da čuju ono što znaju i na što su navikli, nove pjesme treba očekivati tek kad se album pojavi.
- Kako teče rad na albumu, kad izlazi?
Praktično je gotov, mislim da samo postprodukcija treba da se završi, neki sitni detalji... Mislim da je realno očekivati da se do septembra pojavi u prodaji.
- Što je novo što donosi novi album?
Veoma je teško pričati o muzici. Novo je jer su to nove pjesme, a i pristup koji je bio dosta hrabar u odnosu na vrijeme u kojem živimo. Kad kažem hrabar, znači da nismo povlađivali nikakvoj estetici, pogotovo ne onoj koja je dominantna trenutno.
Oni iz poslovnog svijeta će možda taj naš čin protumačiti kao neposlovan, ali što se nas tiče, poslije toliko godina smatram da je besmisleno biti u poziciji da povlađujete publici. Neka se publika malo koncentriše, neka obrati pražnju što se zapravo dešava na albumu. A ima puno iznenađenja i nisu jednostavne pjesme, već su višeslojne, zahtijevaju slušanje. Ne očekujem da će se tu pojaviti nekakav hit poput "Digni ruku", nego je to jednostavno ploča na kojoj smo mi dali oduška sebi, htjeli smo da to bude čista, umjetnička ploča, upravo ono čega najviše fali na tržištu.
Preplavljeni smo jeftinim fazonima i jedino što je vrijedno su duhovite dosetke pojedinih grupa, pogotovo repera koji prednjače u toj duhovitosti i to je zapravo najsvijetlija tačka na sceni. Ali kada govorimo o samoj muzici, konstrukciji muzike, toga nema na tržištu i upravo sam odlučio da se posvetim takvom radu.
- Kada je izašao najavni singl, rekli ste da vidite sebe kao maratonce koji trče posljednji krug. Da li to znači da je ovo vaš posljednji album ili je prerano za takva razmišljanja?
Pogotovo u ovo vrijeme, kada imate toliko godina, mnogo ste bliži konstataciji da je to možda posljednji album. Ali ja to sada ne mogu da tvrdim, vidjeću kad prođe godina-dvije kako ću stajati sa energijom. Ako je ne bude, onda je posljednji, ako se pojavi - eto mene ponovo. (smijeh)
- Lani ste obilježili i jedan poseban jubilej - 40 godina rada, kakav je osjećaj stići do te cifre?
Veoma lijep, moram da priznam. Zato što je cijeli put bio prepun sumnji i neprekidnih pitanja da li si dobro uradio, dobro odlučio... Sve te odluke pred vremenom koje stoji pred vama poprilično imaju traumatični karakter. Već kad prođe vrijeme i kad shvatite da ste sve to lijepo uradili, da se pokazalo da te brige nisu bile toliko opravdane, jer ste ipak ostavili nešto iza sebe onda što će čovjeku veća sreća od toga.
- Na šta ste najponosniji?
Na dobre pjesme. Pogotovo one koje su se otrgle od autora i žive svoj život nevezano za naše želje. Mi te pjesme sada posmatramo samo kao informacije. Znam da sam ih ja napisao, ali ih ne doživljavam kao svoje, jer su počele da imaju svoj život i ta činjenica me posebno raduje. Na to sam ne ja, nego mislim svaki autor i svaki umjetnik, ponosan.
- Za novi album ste pozajmili i stihove nekih poznatih pjesnika, kako je došlo do toga, na osnovu čega ste birali?
Zato što su to veliki umjetnici. Matija Bećković, Pero Zubac, to su ljudi koji su obilježili jedno vrijeme i iza sebe ostavili ozbiljan trag u pisanju. Isto tako i jedan Milorad Mitrović, za koga gomila ljudi čak i ne zna. Ali velika djela su iza njih. Braneći njihova djela, braniš svoja djela. Mislim da je vrlo važno da čovjek ima ozbiljan stav prema velikim djelima, da nas to čini daleko boljim ljudima. Previše sve pliva u površnostima, prosto vapimo za suštinama i ozbiljnim vrijednostima koje smo odavno zaboravili.
Svako vrijeme nosi svoj pečat, a ja sam optimista
- Kako gledate na ovo moderno doba kojim dominiraju društvene mreže a albumi kao forma gube na značaju?
Ima to svoje prednosti i nedostatke, kao i sve prije toga. Svako vrijeme ima svoj pečat. Pesimista bi krenuo da priča negativno o toj pojavi, optimista pozitivno. Ja sam optimista i smatram da je to jako korisno, jer informacije brzo prolaze što je dobro, a loše je što često te informacije ne prođu kroz neki katalizator, pa se pojavljuju u neopreznom obliku, da tako kažem. Ali dobro, to je sve život i to je naša realnost.
Što se albuma tiče, postoje dva načina razmišljanja. Postoji poslovni u kojem možete da kažete - mi možemo da objavimo jednu pjesmu, jer je isti efekat kao da smo objavili album. Ali ja sam starog kova, gledam na album kao na roman. Mislim da je to jedna priča, jedno djelo koje godinama stvarate i kada ga posmatrate kao cjelinu to je ono što ste vi htjeli da kažete, ono osjećanje koje vas je prožimalo kroz cijeli taj period. Ovaj album je pisan otprilike pet godina. Dosta smo bili rigorozni, gomilu toga smo bacali, ali htjeli smo umjetnički album i on kao takav mora da ima cjelinu romana. Možda malo pretenciozno zvuči, ali želja mi je da objasnim konfiguraciju te ideje. To je moj stav i odlučili smo se da ne mijenjamo to.
Još dva benda, iste cijene karata
Osim popularnog Neše i družine, na Krupcu će svirati i mladi crnogorski bend “Freedom”, kao i njihove hrvatske kolege “Porto Morto”.
Organizatori su saopštili i da će cijena ulaznica biti ista kao i prethodnih godina - 25 eura za sva tri dana, odnosno 10 pojedinačno po večeri.
Bonus video:
