Osim priče o tome kako je nastao, Bedem fest drugačiji je od ostalih festivala i po tome što svake godine publiku iznenadi unikatnim izborom izvođača. Mada je to ponekad značilo i rastezanje finansijske konstrukcije do tačke pucanja, Nikšićani se već godinama vode stavom da ne idu na sigurno, već publici predstavljaju kako domaće, tako i inostrane muzičare čiji koncerti donose drugačiji doživljaj u odnosu na ono što smo navikli.
Ljubitelje hardkor zvuka posebno je oduševila vijest da će na Bedemu ovog ljeta svirati “Pro-Pain”, kultni sastav ovog žanra koji je posebno voljen u gradu piva i čelika, na čije bendove je značajno uticao.
Njujorški sastav u Crnu Goru dolazi prvi put u karijeri, u okviru evropske turneje i na krilima aktuelnog albuma “Voice of Rebellion”, a tim povodom za “Vijesti” pričao je frontmen Gari Meskil.
Bedem fest će se održati od 24. do 26. avgusta, a osim “Pro-Paina”, potvrđeno je da će nastupiti i “Sleeping Pillow”, Zvonko Bogdan, Bisera Veletanlić, Dado Topić, “Direktori” i drugi.
Kakva su očekivanja pred nastup na Bedemu i što može publika očekivati od vas, kakav će biti repertoar?
Uvijek je uzbudljivo svirati negdje prvi put, tako da jedva čekamo da nastupimo u Crnoj Gori. Nismo još skroz sigurni što ćemo svirati, ali ćemo uskoro početi da radimo na set listi. Fanovi mogu da očekuju ponešto sa svakog albuma. Pro-Pain je poznat po snažnim živim nastupima i to zasigurno možete očekivati.
Trenutno ste na evropskoj turneji, koliko su svirke i fanovi na našem kontinentu drugačiji u odnosu na vašu domovinu?
Srećom, entuzijazam sa kojim je naš bend dočekan je univerzalan. Ipak, kao i većina svjetski poznatih izvođača i mi imamo mjesta gdje smo posebno prihvaćeni. Fanovi “Pro-Paina” su veoma lojalna i raznolika grupa ljudi, na koje smo veoma ponosni i zahvalni im na tome.
Imate li omiljena mjesta i da li više volite festivalske ili klupske nastupe?
Neka od meni omiljenih mjesta, iz različitih razloga, su: Prag, Budimpešta, Berlin, Beograd, Moskva, Sofija... Što se tiče festivala ili klubova, teško je porediti to dvoje, u pitanju su veoma različita iskustva. Jednako uživam u opuštenosti festivala, kao i u intimnosti klupskih svirki.
Vaš drugi album bio je zabranjen zbog omota. Što mislite o cenzuri u svijetu muzike danas? Da li ste imali još nekih sličnih problema tokom karijere?
Koncept za “The Truth Hurts” bio je da napravimo mračniji album koji bi prikazao “okrutnu stvarnost” - vizuelno, muzički i tekstualno. Većina materijala zbog kojeg je omot bio zabranjen dolazi iz arhive njujorške policije. Ako ništa drugo, taj slučaj služi kao primjer naše kolektivne bezosjećajnosti jer po današnjim standardima to više nije uopšte šokantno. Cenzura nikada nije tema o kojoj je lako govoriti, pogotovo kad je u pitanju umjetnost, s obzirom da se društveno prihvatljivi paramteri ponekad namjerno i/li neodgovorno probijaju radi šoka ili finansijske dobiti. Našem bendu testiranje limita nikada nije bio cilj.
Da li ste zadovoljni kako je prošao vaš aktuelni album “Voice of Rebellion” i radite li na novom?
Veoma smo zadovoljni, jer je prihvaćen odlično. Za nas je to bio pravi album u pravo vrijeme, a nadamo se da ćemo novi materijal objaviti tokom naredne godine.
To je vaš 15. album, koliko je teško ostati svjež i reći nešto novo poslije toliko izdanja?
Sa muzičke strane, stvari znaju da postanu teže kako idete naprijed. Zato pokušavamo uvijek da imamo novi pogled na stvari i da izmiješamo dužnosti pisanja pjesama između članova. Što se tekstova tiče, tu inspiracije ne fali. Dok god svijet bude nastavljao da tone, na mnogo načina, bendovi poput “Pro-Paina” služiće kao barometar svoga vremena.
U Nikšiću postoje bendovi koje ste direktno inspirisali. Kakav je vaš odnos sa mlađim bendovima koji se ugledaju na vas, što biste im poručili? Da li ste do sada čuli za neki bend iz Crne Gore?
Uvijek je lijepo čuti da smo uticali na bendove na raznim stranama svijeta. Mnoge od tih bendova smo vodili na turneje sa nama tokom godina, kako bi im pomogli da izgrade karijere. takođe sam gostovao na mnogim albumima bendova širom svijeta. Dakle, trudimo se da im pomognemo koliko možemo.Što se Crne Gore tiče, nažalost, nisam upoznat sa vašom scenom, ali su mi nedavno skrenuli pažnju na “Gomilu nesklada”, odličan bend po mom mišljenju. Jedva čekam da čujem još bendova iz regiona.
Njujork je igrao bitnu ulogu u istoriji hardkora, zašto mislite da je ovaj grad posebno plodan kad je ta muzika u pitanju?
Bio sam dio njujorške hardkor scene od početka i tada je to bila samo mala grupa muzičara koji su pomagali jedni druge. U retrospektivi, mislim da smo svi mi znali da smo dio nečega posebnog. Osjećala se određena “sirova” energija koja je bila vrlo zarazna, pa je scena rasla brzo. Nakon početnog rasta, pojavile su se prve izdavačke kuće i scena je počela da raste i na svjetskom nivou. Ostalo je istorija, a ja sam veoma ponosan što sam igrao aktivnu ulogu u razvoju njujorške hardkor scene.
Zašto ste “Pro-Pain” (u bukvalnom prevodu Za bol). Bol za koga?
Za nas “Pro-Pain” znači “snaga kroz borbu” i mi uglavnom pišemo pjesme o neprilikama običnog čovjeka. Da, pričamo o nekim negativnim temama baziranim na realnošću, ali u našim tekstovima poručujemo i da imamo mogućnost da kao ljudi promjenimo stvari, ako se kolektivno probudimo iz sna i ujedinimo radi opšteg dobra. Aktivizam i muzika - to je vrijedna kombinacija za muzičare, kao kada je rok igrao bitnu ulogu u stvaranju političke stvarnosti 60-ih.
Društveno sam liberalan, a opet fiskalno konzervativan
Izjavili ste da vjerujete u kolektiv, u snagu ujedinjenih ljudi. Kakvi su vaši politički stavovi, ovo zvuči ljevičarski?
Rekao bih da svako od članova benda ima svoje poglede na politiku, ali o njima ne pričamo toliko među sobom koliko ljudi misle. Što se tiče lično mojih pogleda - sebe smatram nezavisnim, a naginjem ka centru po mnogim pitanjima. Društveno sam liberalan, a opet fiskalno konzervativan, ako vam to išta pomaže. Kad je u pitanju glasanje, više me zanima kandidat nego politička partija.
Što mislite o aktuelnom američkom predsjedniku Donaldu Trampu?
Tek je dobio ulogu predsjednika, još je rano da bih mogao dobro da ga pročitam. Mnogi vjeruju da su naši predsjednici selektovani, a ne odabrani od strane naroda i ako je to istina, onda je veliko pitanje - zašto Tramp? Naš narod nikada do sada nije bio ovako podijeljen i pod političkim nabojem i to govori nešto. Ili je on stvarno politički autsajder kojeg su izabrali oni koji su željeli pravu promjenu? Vrijeme će pokazati, pretpostavljam. Do tada, ostaću skeptičan kao i uvijek, jer su prave promjene opipljive, a ne samo politička retorika i prazna obećanja.
Danas u svijetu ima toliko toga zbog čega moraš biti bijesan
Vaša muzika je puna bijesa, na koga ili što ste posebno bijesni u današnjem svijetu?
Mada ne smatram sebe bijesnom osobom, danas u svijetu ima toliko toga zbog čega moraš biti bijesan. Kao umjetnik, ja pokušavam da uhvatim taj opšti osjećaj bijesa i očaja kroz muziku i tekstove i predstavim to našoj publici na albumima i na bini. Bendovi kao što je Pro-Pain cvjetaju tamo gdje ljudi osjećaju da ih tlače. Na neki način, mnogima smo pomogli da dobiju svoj glas. Otud i naslov našeg posljednjeg albuma “Voice of Rebellion” (Glas pobune).
Galerija
Bonus video:
