Sviraću dok smrt ne pokuca na vrata

Zagrebački rok bend Psihomodo Pop na pragu je 35. rođendana, ali ne živi od stare slave. Harizmatični Davor Gobac i družina nastupiće 4. juna u finalu podgoričkog City Groove festivala na krilima aktuelnog hita “Sve će biti u redu”, a uoči novog albuma na kojem su sarađivali i sa kultnim američkim producentom Stivom Albinijem, čovjekom čiji potpis stoji ispod albuma kao što je Nirvanin “In Utero”. Tim povodom za “Vijesti nedjeljom” Gobac je pričao o novom materijalu, al i njegovim rodbinskim vezama sa Crnom Gorom, Ramonsima i Stonsima, druženju sa Igi Popom i crtanju stripova.

• Ove godine ste već nastupali u Crnoj Gori, u Herceg Novom, sada dolazite u Podgoricu?

Bili smo mi već u Podgorici, čini mi se da smo posljednji put svirali na krovu KIC-a. Ljudi mogu očekivati jedan presjek kroz karijeru, sviraćemo od prvog do posljednjeg albuma, sviraćemo rokenrol kao i obično. Biće to dobro.

• Imate posebnu konekciju sa Crnom Gorom, živjeli ste u Andrijevici odakle vam je očuh?

Jesam, živio sam, pa davno tamo, 70 i neke, jedno godinu dana.

• Kakva sjećanja vas vežu?

Sjećam se... Davno je to bilo, to mi je sve kao iz nekog drugog života. Mali sam bio, treći osnovne. Recimo tad sam počeo da čitam Zagora. I sjećam se da sam tada išao preko mosta tamo kraj Kožare da kupim novog Zagora na trafici. I tako svaku srijedu. Ja sam živio uz rijeku Lim, malo niže, jedno kilometar dalje od tog mosta. A išao sam u centar grada na trafiku, tamo mi je i škola bila.

• Da li ste ikad dolazili poslije?

Ne. Mislim da smo jednom prošli kad smo svirali u blizini, ali nisam nažalost poslije toga nikad bio baš ono da sam ostao. Baš bih volio da odem i da vidim kako to izgleda sada.

• Možda kad okačite gitaru o klin bi mogli da se povučete tamo jednog dana?

(smijeh) Može, možda, vidjeću to jednog dana kad se povučem, ali nemam namjeru da idem u penziju još koju godinu.

• Izjavili ste da ćete svirati i u 92. godini?

Da, valjda hoću. Znaš kako kaže Kit Ričards: “Sviraću dok smrt ne pokuca na vrata”.

• U tom smislu su vam Stonesi uzori, voljeli bi kao oni da svirate dugo?

Pa da, jesu. Stonesi su zbilja uzori dugog trajanja. Oni tačno postoje dvadeset godina duže od nas.

• Da li će biti na City Groove novog materijala?

Odsviraćemo ovaj novi singl “Sve će biti u redu (Ja profućko sam)”, koji je izašao prije 15-20 dana.

• Kako je prošao singl i što znači taj naslov, da li to sebe tješite tako?

To je malo sarkastično, u zagradi se pjesma zove “Profućko sam”, što je kod nas izraz za nekoga ko je malo prolupao. Nije još prošao singl, još je u opticaju, a sad je i spot gotov koji će se pojaviti za par dana. Dobro je, mislim da su za sada dobri odjeci singla, ali tek ćemo pravi uvid da dobijemo sad kad je spot gotov.

• Gdje je sniman spot, ko ga je radio, kako je bilo na snimanju?

Radila ga je naša prijateljica Mare Milin i bilo je super na snimanju, veselo, zaista sam zadovoljan sa spotom.

• Na novom albumu ste radili sa Stivom Albinijem, kako je došlo do toga?

Pa naš producent Srđan Sekulović Skansi nas je povezao sa Stivom Albinijem, kojeg je upoznao u Americi. Albini je došao ovdje kako bi držao seminar u Sloveniji, pa smo iskoristili priliku da snimimo sa njim dvije pjesme i “Sve će biti u redu” je jedna od tih stvari. Albini ju je snimio, Skansi izmiksao, a mi odsvirali.

• On je poznat po sirovoj produkciji, da li će takav biti novi album?

Napravio je to dosta konkretno, nismo ni mi puno u miksu to mijenjalo, čućete i sami, ne znam koliko se vrti to kod vas, ali ovdje je baš dobro prošao. A svaka pjesma je priča za sebe, ali mi imamo vrlo prepoznatljiv stil i nećemo se od toga nešto puno udaljavati.

• Kakva je bila vaša komunikacija sa Albinijem, da li mu se svidjela vaša muzika?

On je vrlo suzdržan čovjek, ali bilo je super raditi sa njim. Poslije smo se i sprijateljili, pa je rekao našem producentu Skansiju da mu je bilo ovdje super i da je baš zadovoljan kako je prošlo sve. Čovjek je odličan u svom poslu, zna što radi i zaista barata sa tim stvarima vrhunski. Jer mi smo snimljeni na široku traku analogno, to nema veze sa kompjuterom, sve je snimljeno kao prije trideset godina. To je karakteristika njegovog rada inače, on je majstor široke trake.

• Kakav je novi album, što da očekujemo, što ga karakteriše, što ga razlikuje u odnosu na prethodni?

Nemam pojma, to moraš da pitaš nekakve rok kritičare. Ja samo znam da radim rok pjesme, ne znam toliko da pričam o njima. To je rokenrol album, sviramo rokenrol i uvijek ćemo svirati rokenrol. Neće tu biti ni fankija, ni ovog ni onog, biće to uvijek rokenrol. Eto možda bude malo panka.

• Kakav je dalji plan što se tiče objavljivanja, kad će album izaći?

Sad ćemo u narednom periodu sigurno objaviti još koji singl, a kad će album da izađe - to tek treba da vidimo. Mislim da ćemo prije albuma da opalimo barem još dva, tri singla. Uopšte nam se ne žuri, jer na ovim našim prostorima se ni ne isplati da objaviš album. Nego rokaš singlove i kad ih se nakupi napraviš album. Takav način rada je u trendu sad.

• Može li se očekivati da se skinete na koncertu u Podgorici, to vam često publika traži i po tome ste poznati?

Pazi, ja sam po tome poznat, a to nisam uradio više od 25 godina.

• Možda sad bude presedan?

Pa ne bih volio da vas prepadnem.

• A mislite da bi se ljudi uplašili od golog Davora Gopca danas?

(smijeh) Šalim se. Neću se skidati sigurno.

• Uvijek je aktuelno ono pitanje - Bitlsi ili Stounsi, Pistolsi ili Ramonsi. Poznato je da su vam glavni uzori Stounsi i Ramonsi, što mislite o Bitlsima i Pistolsima?

Ja to sve volim i ne bih sad mogao da odaberem ko mi je bolji, ko mi je lošiji. Ja to sve slušam i još puno više od toga.

• A što mislite o tome što Džoni Roten danas snima reklame za margarin i podržava Trampa?

Ne znam zašto podržava Trampa, to nisam vidio, a to što snima reklame za margarin mi je jasno, vjerovatno su mu dobro platili.

• Smatrate li da je izdao pank kao što neki kažu?

Ma ne, jer je on od starta to postavio tako, sve je prevara i izdaja, velika rokenrol prevara. Mislim da on namjerno uvijek napravi kontra od onoga što se od njega očekuje Džoni Roten je jedan od mojih prvih idola kad sam bio tinejdžer i istinski volim Sex Pistolse.

• Što je pank za vas uopšte?

Za mene je pank uvijek bio muzika koju sam volio i način života. Ja sam panker od svoje 13. godine, otkad je to počelo 77.

• Što po vama karakteriše taj pank stav prije svega, što je najviše pank?

Šta je najviše pank? Pank je sloboda življenja i neuvažavanje društvenih normi, koje su već same po sebi lažne.

• Ne živite na staroj slavi, uvijek radite nešto novo, i dalje imate hitove, kako održavatek tu konstantu?

Ne znam, trudimo se, radimo, smišljamo, snimamo... Mislim, to je naš posao, to je naš život. Imamo sreće da radimo posao koji volimo.

• Koliko je teško kad danas pišete tekstove da nešto novo smislite?

Imam periode kad mislim da je teško, onda mi se otvori, pa napišem. Sve je to pitanje trenutka i nekakve faze u životu.

• Družili ste se svojovremeno sa Ramonsima?

Mi smo se družili 90. i bilo je to nevjerovatno iskustvo za mene. Ali družili smo se mi i sa Stoogiesima, sa Asian Dub Foundation i sa UK Subsima i sa Bili Ajdolom...

• Ko je ostavio najjači utisak?

Pa Ramonsi su meni i Igi Pop najjači bili. Ja sam sa Stoogiesima zbilja sjeo i družio se malo, odlična su ekipa. Bilo je to taman dva mjeseca prije nego što je Roj Ešton umro.

• A zašto su vam oni najjači?

Pa ne znam, nikad nisam upoznao ljude koji su 47. godište, a da izgledaju isto kao i ja koji sam 20 godina od njih mlađi. Na našim prostorima ima malo ljudi iz tih vremena, a da su rokenrol zvijezde, ako me razumijete. (smijeh) Ova dvojica su sjedeli 20 godina u garaži i onda je valjda došao Igi i napravio opet Stoogiese. Odlični su to momci. I Majk Vot me upoznao sa njima, njihov basista.

• Sad malo o mladima, vaš sin ima bend, hoćete li uskoro negdje zajedno svirati?

Možda jednog dana. A sad ne znam, sad i nije toliko posvećen bendu, jer završava Akademiju, na drugoj je godini. Nešto su snimali, pa su trenutno stali jer valjda on ima ispite neke ovaj mjesec, pa će onda poslije da nastave.

• Da li vam se ponekad obraća za pomoć, savjet?

Ma ne, oni su u nekom svom filmu. Mlađa je to ekipa sve dosta. On ima svoj studio, svoje ljude koji to rade i to mi je super.

• Da li ste ga vi gurali ili je sam došao do muzike?

Ne, ne, oni su sami došli do svoje muzike i već sad odlično sviraju. Moj sin svira i gitaru i bubnjeve i svira bolje nego ja.

• Danas rokeri često pišu autobiografije, jeste l ii vi razmišljali o tome?

Nekako se još ne osjećam dovoljno spremnim za to. Ali napravićemo i to ne autobiografiju, nego neku priču o bendu. To bi trebalo napraviti, ali još ne žurimo oko toga.

• Da li ste se ikad osjećali kao rok zvijezda?

Ne znam, ja to volim, ja volim rokenrol, to je moj život... A sad da li sam se osjećao kao rok zvijezda kao što je Mik Džeger, to sigurno nisam, jer nikad nisam imao ni približno toliko novca kao on.

• Sa finansijskog aspekta je jasno da ne, ali na neki drugi način da li ste se u nekom trenutku osjećali tako i zbog čega?

A to jesam naravno. Recimo kad sam snimio prvi album, pa kad je sve krenulo, onda dobiješ taj osjećaj, ali to je normalno.

• Hoćete li još negdje po Crnoj Gori svirati do kraja godine?

Ima dosta poziva od svuda, imamo super menadžerku koja nam to vodi i sigurno ćemo opet doći u Crnu Goru. Do tada, vidimo se na City Groove festivalu.

Mislim da sviramo bolje nego ikad

• Postoje li planovi da obilježite 35. godina benda?

Ne. Ne znam. Kad dođe to vidjećemo. Ma već smo trideset obilježili, pa nećemo valjda sad da slavimo godišnjice svakih par godina. To nema smisla. Imali smo odličan koncert za 30. rođendan i to je zaista ispalo genijalno.

• Da li ste ikada pomislili da ćete trajati toliko i kakav je osjećaj kad se sjetite te činjenice?

Nisam mislio naravno. Pa čuj, mi smo živjeli to kroz život i ne znam drugačije, to je to.

• Rijetko bendovi toliko traju, što je vaša formula?

Pa ne znamo ništa drugo da radimo u životu, pa smo morali da sviramo rokenrol. Lete godine, i dalje ćemo ga svirati. Nemam pojma, tako je ispalo, to je naš život.

• Ali sigurno je dolazilo do zasićenja, do svađa u bendu, sigurno je bilo opasnosti da bend prestane sa radom?

Slušaj, mi skoro 35 godina postojimo i naravno da je svega tu bilo, to je kao nekakav brak.

• Kažu da život počinje u 30-oj, znači li da ste tek počeli stvarno da živite kao bend?

Ma ne, život počinje u 50.

• Znači još niste ni počeli da rokate?

Pa da. Ja moram da priznam da se osjećam kao da imam 30 godina.

• A na bini da li se uvijek osjećate tako?

Da, naravno. Mislim da sad bolje sviramo nego ikad.

Vjerovatno ću napraviti još koju izložbu u životu

• U Herceg Novom ste svirali na strip festivalu, vi ste inače ljubitelj stripa?

Volim stripove, da. Bilo je super, odličan koncert, dobro je prošlo.

• Da li bi mogao dobar strip da se napravi sa vama ili sa bendom u glavnoj ulozi?

Pa već je napravio jedan moj prijatelj strip, čak ga možda imam kući, samo bi mi trebalo vremena dok ga potražim.

• Da li biste vi crtali stripove?

Ne bih. Možda kad sam bio mlađi, sad sumnjam da bih se u to upuštao.

• Znam da slikate i crtate, ali znači stripovi ne dolaze u obzir?

Možda ću i slikati, vjerovatno ću napraviti još koju izložbu u životu. Ali stripove da crtam ne znam. Mislim da ima ljudi koji to puno, puno bolje rade od mene.

• Da možete da birate koji biste bili strip junak, sa kojim se najviše poistovjećujete?

(smijeh) Ja? Pa Šiljo recimo. Ili Pluton.

• Tako ste smotani?

Da, i tako visok. (smijeh)