Basista Dragan Ivanović tokom svoje dugogodišnje karijere imao je priliku da svira sa mnogim pjevačicama i bendovima, a u četvrtak 7. juna publika će imati priliku da ga čuje u Podgorici zajedno sa bubnjarom Slavenom Ljuljićem. Kako Dragan svira uglavnom bass gitaru, na pitanje koliko je teško sa ritam sekcijom dočarati sve ono po čemu je jazz muzika karakteristična, odgovara:
“Neću svirati samo bas gitaru i nećemo svirati klasičan jazz. To će više biti jam session koji je kombinacija raznih muzičkih pravaca, pa i jazza. A mislim da nije teško dočarati jazz muziku sa bilo kojim instrumentom samo što naravno, ne zvuči puno kao sa cijelim bendom. Međutim, i sa jednim instrumentom se može postići magija jazz improvizacije i razmjene energije između izvođača i publike, samo ako postoji inspiracija i želja publike da to doživi. Na žalost, u današnje vrijeme ljudi više ne posjećuju svirke da bi slušali muziku, ali to je druga tema”, kaže Ivanović.
Kako on i Slaven ne žive u istom gradu, nijesu imali vremena ni za probe, no tvrdi Ivanović, to neće uticati na njihovu svirku.
“Slaven i ja smo već dosta svirali zajedno i prilično se poznajemo, tako da će to biti nešto između. Iako nećemo praviti probe, već imamo neki zajednički repertoar koji ćemo 7. juna pokušati da odsviramo sami, zajedno sa naravno nekoliko tema koje ćemo praviti na licu mjesta. Ne bih to nazvao nastupom gdje ćemo pokazati šta znamo, nego rađe, pokušaćemo izazvati publiku da učestvuje sa nama u kreiranju dobrog zvuka, a to je lako ako smo svi inspirisani”, ističe on i otkriva šta će se te večeri naći na repertoaru:
“Autorski rad je najvažniji u svakoj muzičkoj karijeri, tako da ćemo svirati naše kompozicije. Pored njih, odsviraćemo nekoliko jazz i fusion standarda, kao i nekoliko tema koje ćemo kreirati tog trenutka”, obećava on.
Kao neko ko je tokom svoje karijere imao priliku da svira u raznim formatima, nastupa sa brojnim muzičarima, razne žanrove (rok, jazz, funk...), a o tome kako bi zvučao njegov bend kaže:
“Kada bih pravio bend po svom ukusu, zvučao bi kao neka mješavina elektronske i jazz muzike, sa primjesama više muzičkih pravaca. Energija bi se kretala od vrlo blage i nježne do energične i možda čak pomalo agresivne.
Današnje vrijeme je takvo da morate ponekad i bukom skrenuti pažnju na nešto što želite reći”, smatra muzičar.
Kolege ga često zovu da svira sa njima, a koliko se teško uklopiti i može li se reći da zna sve pjesme koje su “obavezni” dio svakog repertoara, priznaje:
“Meni nije teško da se uklopim sa muzičarima. Mislim da sam dobar prateći muzičar, jer sam dosta svirao sa pjevačima i bendovima koji imaju definisan svoj ukus i zvuk, pa sam ja bio taj koji se morao prilagoditi. A naravno da treba da se zna kompletan repertoar, ali to i nije teško, ako nešto ne znam, onda zapišem note pa sviram čitajući, dok ne naučim napamet. Naravno da je lakše kad se program unaprijed zna, kao što je to bio slučaj sa Balaševićem ili Van Goghom. Naravno da nikad nisam znao sve pjesme, ali kao što sam rekao, te koje ne znam, zapišem dok ne naučim”, iskren je muzičar.
Kada nastupa sa Markom Vlahovićem, svirka ima naziv “Acoustic Therapy”, no ističe da ne može da kaže da muzika danas može da liječi.
“Mislim da je muzika danas sve nevažnija i da ljudi ne uživaju u njoj kao nekada. Zato se mi trudimo da sviramo te starije pjesme koje su imale nekog smisla i muzički i tekstualno i pokušavamo na našim nastupima da napravimo grupnu terapiju zvukom, makar malo da ublažimo efekte kompletnog pada kulture”, objašnjava on, a na pitanje da li je pristalica akustike ili ipak više voli električne instrumente, odgovara:
“Zavisno od raspoloženja, ali ipak je elektronika alat koji mnogo pomaže kada nema muzičara u istoj sobi, pa mogu sam da pravim kompleksne muzičke forme. Tako da vrlo često koristim elektronska pomagala, čak i kada sviram akustičnu gitaru. Nažalost, vrlo rijetko su ispunjeni uslovi sviranja čisto akustičnih instrumenata, ali zvuk pravog velikog koncertnog klavira nikakva elektronika ne može da zamijeni”, zaključuje on.
Bonus video:
