Kada je General Woo na svojoj Facebook stranici najavio da će se jedna od najznačajnijih rep grupa sa prostora Jugoslavije, “Tram 11”, ponovo okupiti i održati koncert u Zagrebu, malo ko ga je shvatio ozbiljno.
Već godinama kada bi njega ili drugu polovinu ovog dvojca Targeta novinari pitali o tome odgovor ne bi pružao nikakvu nadu fanovima. A i Woo je to objavio prvog aprila. No kada su nekoliko dana kasnije karte i zvanično puštene u prodaju nastao je rijetko viđen hajp kad je u pitanju balkanski hip hop.
Prvobitni plan da se 11. novembra koncert održi u Maloj sali Doma sportova je propao jer su karte odmah rasprodate, potreban je bio veći prostor.
Nije ni čudo ako se zna da je Tram 11 bio među onima koji su nam prvi pokazali da rep može da zvuči dobro i na srpsko-hrvatskom, predvodnici zlatne generacije zagrebačke hip hop scene tada okupljene oko kultne radio emisije “Blackout”.
Mada su iza sebe ostavili samo dva albuma i jednu kompilaciju i bili suočeni (post) ratnom medijskom blokadom u raspadajućoj Jugoslaviji, to ih nije spriječilo da na njih kao na rep legende gledaju ne samo u domovini, već od Vardara do Triglava.
Zato je kompletna hip hop javnost na tom prostoru sa radošću i uzbuđenjem dočekala vijest o koncertu, sa nadom da se Woo i Target neće zadržati samo na tome. A prema onome što je ispričao Woo u intervjuu za “Vijesti” , imaju čemu da se nadaju.
- Kako je došlo do ponovnog okupljanja?
Posljednjih pola godine- godinu smo pričali, onda sam ja imao koncert u zagrebačkoj “Tvornici”, zvao sam Targeta da dođe i čuje kako sam složio svoju verziju rep benda i on je u jednom trenutku, kad sam izvodio dvije pjesme “Tram 11”, izašao na binu i svi su ostali u šoku. Nastao je delirijum, ludnica, te dvije stvari smo izveli kao da nismo nikada imali prekid zajedničkog rada od 14 godina.
Poslije toga smo sjeli, popričali ponovo, vidjeli da smo spremni da napravimo neki veliki koncert koji smo u principu i ostali dužni publici kad smo se razišli 2003. Tako da eto, malo smo uzeli sami stvari u svoje ruke, dogovorili i izanalizirali sve, sve u našem aranžmanu i tako je došlo do tog velikog koncerta.
- Dugo su vas pozivali na to, ali činilo se da su vaši stavovi tad bili da nema šanse da se to desi?
U tom periodu mi stvarno nije izgledalo kao da ima šanse. Mislim, nismo mi bili u nekoj svađi, ali jednostavno nam je prijalo da svako radi svoje i svako je u svom filmu. Mi smo bili okej, gostovali smo jedan drugome na albumima u tom periodu naših solo karijera, jedino što nismo nastupali ni radili zajedno.
Ali nekako posljednjih godinu dana smo počeli da kontamo: pa mogli bismo ovo i ono, pa bilo bi super, što da ne... Ja sam rekao da bih volio ako ništa drugo da napravimo bar koncert, pa ćemo vidjeti dalje što će biti. I onda se dogodio taj trenutak u “Tvornici” i evo ga.
Standardni međuljudski odnosi, znaš, obojica imamo četiri decenije iza sebe i malo iskuliraš u glavi, vidiš, zašto ne bi... Sve to vrijeme smo, iz godine u godinu shvatali težinu toga što smo napravili.
Svakodnevno možeš da se uvjeriš da imaš fanove, da za “Tram 11” znaju svi, da nije grupa koja je popularna samo u hip hopu, već je malo širi pojam za ljude koji slušaju muziku, da imamo fanova i u toj „široj masi“.
- Najavljen je zasad jedan koncert, hoće li biti još toga ili zavisi od toga kako će proći ovaj?
Ovaj će proći super, jer je Mala dvorana već rasprodata, prešli smo u Veliku. Karte se toliko prodaju da se na tri prodajna mjesta u Zagrebu znalo desiti da nestanu u toku dana. To će biti puno sigurno. Zasad smo to planirali, nećemo se zalijetati i najavljivati ne znam što.
Snima se i dokumentarac, koji radi Danijel Tipura, čovjek koji je za mene radio dosta spotova i koji upravo završava i dokumentarac o Dinu Dvorniku. Taj film o Tram 11 će izaći prije koncerta, a sa Kooladeom radimo i novi singl koji ćemo i ekranizovati.
I upravo smo dogovorili i reizdanja naših albuma „Čovječe, ne ljuti se“ i „Vrućina gradskog asfalta“, a po prvi put će imati i vinilne verzije. Tako da će taj koncert biti jedno veliko finale svega toga. Dalje ćemo vidjeti, kad prođe sve, sješćemo i porazgovarati da li ćemo dalje raditi album, turneju... Zasad je to to.
- To onda nije samo koncert, cijeli jedan talas je pokrenut?
Da, da, zato smo i ostavili toliko lufta, sedam mjeseci ranije najavili koncert, kako bi stigli da napravimo i film taj i da se sve to odradi do tada, da ljudi imaju vremena da se podsjete. Ali evo izgleda nije ni trebalo, za 18 dana je otišlo tri i po hiljade karata. Nismo to očekivali iskreno, da će to tako ići ludački. (smijeh) Da će biti tolika navala. Srećni smo, neću se žaliti.
- Pa pored starih fanova, tu su oni mlađi koji vas slušaju, a nikad nisu bili u prilici da vas čuju, ne samo u Hrvatskoj nego i u ostatku regiona?
Jeste, ima dosta mladih, iznenadiš se malo. Ipak misliš da se mladi više lože na ovaj trep i te fore. Ali ipak slušaju “Tram 11”. Vidjećemo, znaš kakvi su ljudi. „Treba da idete u Arenu, treba da idete na Dinamov stadion“.
Mi smo odlučili ako se Dom sportova rasproda da ne selimo nigdje, da to ostane tamo. Jer možda smo mogli i duplo više, ali neka, baš nam je želja da to bude jedan kultni koncert, a onda ćemo vidjeti dalje.
A što se tiče regiona, pa ako ćemo raditi dalje 2018, ako budemo radili neku turneju onda će ljudi moći da nas vide uživo. Zasad je to jedan koncert, ali biće tu dosta ljudi iz cijele Hrvatske, vidimo po prodaji karata onlajn da će biti i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, od Švedske do Makedonije.
- Da li će vam to biti najveći koncert u karijeri do sada?
Hoće definitivno. To smo pričali nedavno u jednom intervjuu, kako smo imali najveći naš koncert pred dvije hiljade ljudi maksimalno. Jer mi smo se taman razišli kad je trebalo da objavimo treći album i kad je bio u planu ovako veliki koncert. Tako da nam je ovo sada definitivno vrhunac.
- Znači nećete biti samo vas dvojica, već imate i prateći bend?
Da, ja sam to počeo da radim na svojim većim solo nastupima posljednjih godinu i po dana. Imam tu jednu verziju svog benda, onako kako sam to zamislio. U principu nije matrica izbačena skroz, nije DJ izbačen već je tamo u sredini glavni dirigent. Radim kombinaciju semplova sa gramofona i živih instrumenata: ritam sekcija i saksofon i onda to sve zvuči kao na ploči uživo.
Target je odmah rekao da bi volio da nastupa sa tim bendom jer mu to zvuči super, a i za tako velike spektakle je i bolje sve to tako podebljati. Dodali smo i još jednog čovjeka na klaviru da bi mogli da izvedemo pjesme kao „Nit života“, „Nisi pazio“...
- Za koju pjesmu bi rekao da je sad najaktuelnija?
Nemam pojma, teško da može biti aktuelnija nego sada, jer u pjesmama ima nekih detalja koji baš opisuju to vrijeme. Neke od tih stvari danas ne bi mogao da nađeš.
To vrijeme kad je radio Tram 11 se smatra zlatnim dobom hrvatskog repa, kada ste imali primat na ex Yu prostoru. Hip hop priča je bila toliko ozbiljna tad da su reperi odigrali bitnu ulogu u okupljanju velikog broja ljudi na protestima protiv gašenja Radija 101, najpoznatije nezavisne radio stanice koja je značajno uticala na stvaranje te rep scene i kritički bila nastrojena vlastima?
Bilo je to ono poslijeratno vrijeme, mi smo dosta vremena provodili na tom radiju, pa smo se onda i priključili svemu tome. Tada su govorili da je to radi ovoga i onoga, da bi se na kraju ispostavilo da ima tu i nečega drugoga. Ali nama je za hip hop scenu to značilo tada puno, jer si bio dio nečega, ljudi su sad kao čuli za tebe, tu je došla ta neka popularnost.
Vrhunac te scene je definitivno bio od 1997. do 2000. Tu smo mi imali primat. Kasnije se 2002. i Edo pojavio, ali dobro, on je tu iz zagrebačke neke fore izašao. Njega vodimo i kao našeg i kao Bosanca. (smijeh)
Reprezentuje i tamo i vamo, što je super. A iza 2004. je već počeo da se sluša Marčelo, VIP, Bad Copy i ostali iz Srbije, počinju da izlaze super albumi i sa te strane. Ma meni je to super. Nas dosta pitaju o hip hopu u Hrvatskoj, opet se kao mediji interesuju, dajemo intervjue svaki drugi dan, pitaju nas kakva je scena.
Kod nas je scena živa, ali niko ih ne prati, ni izdavači ni mediji. Ja sam tu u mejnstrimu, Kandžija i ti više nemaš nikoga da se vrti na radiju ili TV-u.
- Što je uzrok, da li to što su se mlađi izvođači više okrenuli internetu?
I u Hrvatskoj i u svim zemljama oko nas je još uvijek televizija broj jedan. Možeš da budeš sto puta na internetu, ali ako si na TV-u to je to. A i nije da se sad mlađi reperi manje cimaju oko TV-a, nego što ne možeš ni da dođeš do njega.
Tamo početkom 2000-ih je odjednom HRT prestao da vrti spotove poslije 15 godina, sad ih puštaju tek u dva ujutro kad se završi program, ko gleda spotove tada? Nema više muzičkih emisija, nekad nije bilo Interneta, ali si imao 15 muzičkih emisija.
Što nam vrijedi što sad imamo Internet, kad se stvari mijenjaju kad se pojaviš jednom na televiziji. Taj čudni fenomen samo još kod nas opstaje.
- Mediji su rep u Hrvatskoj kad se pojavio dosta ozbiljno shvatali, a ne kao „neke uličare koji se bi da se bave muzikom, a ne znaju da sviraju i pjevaju“?
Isto je tu jedna stvar bitna - sad neki pričaju kako je ono vrijeme bilo grozno, kako je bila cenzura. Stari moj, tada nije bilo cenzure. Cenzura se pojavljuje 2005. i one priče: „Mi nećemo to da pustimo na radio“. Mi smo jednom iz za*ebancije cenzurisali spot i na HRT-u nisu htjeli tako da ga puste, morali smo da pošaljemo original. To je jako zanimljivo.
Sad se priča o nekakvoj diktaturi, kakva diktatura, mogao si da kažeš što si htio gdje god si htio. Tako se i muzika puštala. Mi smo bili šok za sve. Niko nije radio takvu muziku i imao takve tekstove. I onda smo se mi pojavili i se vrtjelo i bilo prihvaćeno bez ikakvih problema, svuda.
Poslije su počeli da izbacuju. Mene 2005. zove muzička urednica sa nekog radija i kaže mi da ima problem što su joj u top 10 na domaćoj listi petoro reperi. Ona ne može to sve da stavi, kao previše je. Pitam je za koga ljudi glasaju, a ona mi kaže: „Pa za vas najviše“. To je strašno.
I na kraju imaš formatirani radio koji neće da pusti ništa što je preza*ebano. Danas smo postali preza*ebani. Ne shvatam što se desilo, sad su svi smekšali, postali curice neke, kao: „Joj, ne smije se to“.
- Da li će na koncertu biti neko iz te „Blackout“ ekipe koja je obilježila to „zlatno doba“, kako su oni reagovali na vijest o okupljanju?
Od te ekipe smo ostali samo ja i Target, niko više se ne bavi muzikom. Na koncertu će nam gostovati oni koji su nam gostovali i na albumima: Bolesna braća, Renman, Ink, Ivana Husar, Stupni... Ostale ćemo pozvati da dođu. A reakcija im je bila super, svi su poludjeli, zovu oduševljeni. Veliki je hajp baš u Hrvatskoj oko toga i ekipa je naložena.
Nekad je bilo više kriminala, ali i love
- Dosta toga o čemu ste repovali dvije decenije je ostalo isto?
Slažem se. Ove neke osnovne društvene norme. Razlika je u nijansama. Da li ima više kriminala ili manje ovog i onog. Možda je nekad bilo više kriminala, ali smo imali i više love. (smijeh)
To je apsurd totalni, ali kad pogledaš to kažeš: „Pa mi se ništa nismo promijenili“. I dalje ima kriminala, a mi nemamo love.
Dugometražni dokumentarac za bioskope i televiziju
- Pripremate dugometražni dokumentarac? Gdje će moći da se vidi?
Trebalo bi da bude film od sat i nešto. Mislim da će prvo biti premijere u bioskopima, a već smo u pregovorima da HRT otkupi to, pa da bude prikazano i na TV-u.
I naravno, vidjećemo i na DVD-u da izađe. Tako da će se moći doći do njega.
Bonus video:
