Premijera dokumentarca “Zukva” bosanskohercegovačkog sevdah benda Divanhana biće održana 11. maja u KIC-u Budo Tomović. Ovaj film donosi priču o njihovoj turneji koju su tokom prošle godine imali ne samo po ex-YU republikama, već i po Evropi i svijetu, a u njemu će biti prikazani i detalji sa prošlogodišnjeg koncerta u podgoričkom KIC-u.
“Kad se sjetimo koncerta održanog u maju prošle godine u prepunom KIC-u, zaista osjećamo veliku želju da se vratimo u Podgoricu i poklonimo mali dio sebe tamošnjoj publici. Tu smo zabilježili neke od kadrova koji se takođe pojavljuju u filmu i za sam prostor KIC-a vežu nas posebne uspomene. Iz tog razloga smo odlučili da održimo premijernu projekciju u Crnoj Gori, baš u tom prostoru i na taj način oživimo uspomenu na predivno veče provedno u vašem gradu”, pohvalio se Vijestima Neven Trunjić, klavijaturista benda.
Kako je kazao, "Zukva" je na svom putu u toku prošle godine izbrojala čak šezdeset koncerata, a svaki od njih ima posebno mjesto u njihovim sjećanjima.
“Film prati put iz Bosne i Hercegovine, regiona i Evrope, stoga u neke od gradova želimo da dođemo lično. Vjerujemo da će i ova majska noć probuditi ono najljepše u nama svima, baš kao sevdah, baš kao ljubav”, siguran je on.
Cilj je bio da se pored priče o sevdahu i grupi, uhvate i neki zanimljivi detalji sa turneje iza bine u više od 10 zemalja regiona i Evrope.
“Ovaj film nesumnjivo predstavlja kulturološki i socijalni presjek našeg društva i stanja u našoj domovini, te širom regiona i Evrope. Kroz dokumentarac smo željeli jasno da prikažemo priče sa terena, nebrigu o kulturi i cijelom sistemu njenog funkcioniranja. Željeli smo da prenesemo priče ljudi iz struke, istraživača tradicionalne muzike, vrsnih poznavalaca sevdaha i njegovih tokova danas, bez šminkanja, sceniranja i cenzure bilo koje vrste. Pokazali smo gdje sevdah pripada, kako kod nas - na Balkanu, tako i van naših granica. Na koncu, film bi trebalo da bude jasna poruka mladim ljudima da u današnje vrijeme, koje ne obećava, moraju da podignu glavu i budu bolji sebi i drugima”, poručuje Tunjić dodajući da su oni svojim primjerom željeli da pošalju poruku da uvijek postoji način za napredak.
“Životnu egzistenciju možemo realizovati kroz umjetnost - muziku i da već danas postanemo drugačiji, kako bi sutra bili cijenjeni. Svakako da će, kroz prizmu šarenila, priča aktera filma prikazati i pokoji interesantan detalj o samoj Divanhani koji se desio iz kulisa”, otkriva on.
Na pitanje hoće li priča koja se tiče nebrige o kulturi, a prikazana je u filmu zamisliti ljude koji odlučuju o njenoj sudbini, Tunjić je kazao:
“Ciljna grupa koja treba da razmisli o pouci filma je omladina. Željeli smo da na našem skromnom primjeru - da par studenata sa Muzičke akademije u Sarajevu svoju životnu egzistenciju realizuje upravo kroz umjetnost, muziku - pokažemo mladim ljudima iz naše ili bilo koje druge struke da moraju da vjeruju u sebe i da uvijek polaze od vjere u sopstveni kvalitet i spostvene ideje. Istina je da na mladima svijet ostaje i oni su ti koje jedan ovakav etnografski i etnomuzikološki rad treba da navede na razmišljanje i pokret, a ljudi na vlasti su odavno pokazali da su njihovi koraci privedeni kraju. Vrijeme je za nove ideje i neke nove mlade i ambiciozne ljude”, smatra Tunjić.
„ Kalemili smo srce za srce“
Album se zove “Zukva” po autohtonoj sorti jabuka, a na pitanje koliko su tokom turneje prezentovali i ovo nacionalno blago Bosne Hercegovine, Tunjić je odgovorio:
“Zukva jeste autohtona vrsta kisele jabuke koja raste isključivo na tlu Bosne i Hercegovine, i služi kao kalem za ostale biljne vrste. Tu se prožima i simbolika sa našim radom, na tradicionalnu muziku našeg prostora kalemimo i druge muzičke pravce, što stvaranju daje posebnost i ljepotu. Svakako da samim nazivom albuma dajemo značaj našoj pripadnosti i unikatnosti”, smatra Tunjić.
“Pored toga što smo tako nazvali i našu turneju, film "Zukva" svojevrstan je kalem za nas sve i između nas svih. Kalemili smo srce za srce, ljubav za ljubav i trudili se da budemo svoji, a drugačiji. Željeli smo da taj jedinstveni osjećaj zabilježimo i arhiviramo da služi generacijama poslije nas, jer mi smo svoje vrijeme posudili od naših potomaka”, zaključuje on.
Bonus video:
