Posljednjih godina snimanje tradicionalnih pjesama postalo je popularno i među muzičarima mlađe generacije, pa se sve više njih trudi da tim pjesmama da svoj pečat. Međutim, crnogorska pjevačica Nina Strugar otišla je korak dalje, pa je snimila CD sa turskim pjesamama koje su poznate i na Balkanu.
Na ideju za ovaj projekat došla je prije četiri godine, gostujući u emisiji “Vjekovi koji su prošli” turske državne televizije TRT MUZIK.
“Ta emisija govori o povezanosti Balkana i Turske, a snimala sam je u Pljevaljima. Tada sam interpretirala neke sevdalinke u pratnji tamburaškog sastava 'Taslidža' iz Pljevalja i rodila mi se ideja da bih nešto tako mogla da odradim. Međutim tek nakon dvije godine sam krenula da učim jezik u Institutu Junus Emre turskom kulturnom centru i kao gost pjevala na nekoliko koncerata sa orkestrima turske državne televizije koji su na poziv instituta ovdje imali koncerte. Svima se jako dopalo kako je to zvučalo i onda sam na predlog direktora doc.dr Džihana Ozdemira došla na ideju da bih mogla da obradim turske pjesme sa Balkana, a naročito one koje su poznate našem narodu. Osmanska imperija na prostorima Balkana ostavila je bogatu kulturnu zaostavštinu, pa su tako i sačuvane pjesme. Obratili smo se centralnom institutu u Ankari i oni su sa zadovoljstvom podržali ovaj projekat. Institut Junus Emre turski kulturni centar je pokrovitelj cjelokupnog projekta odnosno albuma”, prisjeća se Strugar.
To što je njen album koji je promovisala krajem februara u “Hiltonu”, kao i nedavno na koncertu u KIC-u “Budo Tomović” naišao na pozitivnu kritiku, ohrabrilo je ovu mladu interpretatorku, pa već razmišlja da nastavi u ovom stilu, pa u budućnosti na možda grčkom, bugarskom, rumunskom otpjevati narodne.
- Koliko ti je olakšalo čitav proces i to što si prije snimanja učila turski jezik?
To što sam savladala jezik mnogo mi je olakšalo i učenje pjesama kao i sami izgovor. Trudila sam se da izgovor pojedinih riječi dovedem do perfekcije i da se što manje osjeti da sam stranac. Turski jezik je mnogo mekši od našeg, pa je meni upravo to bilo najteže, umekšati pojedine suglasnike. Tokom samog snimanja bilo je naporno jer smo pojedine djelove snimali i po deset puta, upravo zbog određenih riječi.
- Ko ti je pomogao da odabereš pjesme i koliko je taj proces bio težak, s obzirom na to da kad je nasljeđe u pitanju imamo dosta numera?
Kompozitor Ugur Kaja u čijem sam studiju u Istanbulu i snimala mi je sa svojim timom pomogao pri odabiru pjesama. Trudili smo se da odaberemo pjesme koje će odgovarati mom glasu, vodili smo računa i o tome da opet budu poznate našem narodu, a i zanimljive zbog ritmova i melodija. Sve pjesme su sa Balkana osim numere “Moj lijepi Krime” (“EY GUZEL KIRIM”) koja je otpjevana na turskom i starom tatarskom jeziku, a potiče sa Krima.
- Dvije pjesme su kombinacija našeg jezika i turskog, a upravo jedna od te dvije pjesme je “Đurđevdan” Gorana Bregovića. Kako si morala od njega da tražiš autorska prava, jesi li mu i poslala da čuje tvoju verziju ovog velikog hita?
Na nagovor kompozitora koji je sa velikim orkestrom sa TRT bio gost na festival tamburaške muzike u Pljevljima, gdje sam ja nastupila sa njima i otpjevala upravo tu pjesmu, odlučili smo da je prepjevam i to pola na turskom, pola na našem jeziku. Zatražila sam autorsko pravo od Gorana Bregovića, a upravo ovih dana treba da mu pošaljem CD. On je prije 15 godina snimio ovu pjesmu sa poznatom turskom pjevacicom Sezen Aksu, a ja sam se odlučila za tekst koji je napisao turski pjevač Murat Balkan sa kojim sam snimila duetsku numeru “Gocmen Kizi” koja se takođe našla na CD-u. Druga numera koju sam otpjevala pola-pola je “Uskudara Gider Iken”, a to je balkanska “Anadolka”, koja je na Balkanu veoma popularna i svi je prisvajaju i Srbi, Bosanci, Bugari,… a ona je u suštini turska pjesma.
- S obzirom na to da je turski način insterpetacije ovih pjesama karakterističan, koliko ti je bilo teško da se prilagodiš tom načinu izvedbe?
Izuzetno mi se dopada način na koji Turci interpretiraju narodne pjesme. Mnogo više emocije unesu, mnogo je mekše otpjevaju i donesu. Mi Balkanci smo malo tvrdi, a s obzirom na to da je moj glas onako suptilan i nježan, mislim da sam se lijepo uklopila. Morala sam mnogo mekše i nježnije da otpjevam sve pjesme, ali je ono što smo na kraju čuli divno. Čak su mi i Turci rekli da moja emocija izuzetno osjeća.
- Album si snimala u Turskoj, sa orkestrom. Kakvo je bilo to iskustvo, koliko si naučila iz ovog projekta?
To je divno iskustvo. Turci cu sjajni muzičari i veliki profesionalci. U oktobru prošle godine snimila sam pilot projekat, pa su oni, na osnovu mog glasa, radili aranžmane, a u januaru sam uradila master. Tamo je sve mnogo ozbiljnije. Na albumu je oko dvadesetak turskih instrumenata, od balame, kemana, tambure, uda, kavala, neja, i što je najbitnije, svi su uživo odsvirani. U pojedinim refrenima su mi čak prateće vokale otpjevali članovi hora narodne muzike da bi se dobila punoća i ljepota melodije. Bilo je zadovoljstvo sarađivati sa svima njima upravo zbog profesionalizma i spremnosti da pomognu, izađu u susret, poštuju te kao interpretatora. Iako smo sate provodili u studiju nekako mi je sve palo lako. Stekla sam i divna prijateljstva, pa ih čekam da dođu u posjetu Crnoj Gori i budu moji gosti.
- Koliko ti je ovaj projekat otvorio vrata kad je trurska muzička scena u pitanju?
Mislim da će ta priča tek da se razvija. U martu sam bila gost na koncertu u Istanbulu na kom sam interpretirala pjesme sa albuma i druge turske narodne pjesme u pratnji velikog hora od oko 30-ak ljudi i orkestrom od 20-ak ljudi. Sala sa oko 600 mjesta je bila prepuna i dočekana sam sa ovacijama. Bila sam gost na TV Tek Rumeli jako gledanoj televiziji u Istanbulu koju prati balkanska dijaspora, a takođe sam gostovala na turskoj državnoj televiziji TRT u jako gledanom program pod nazivom “Memleket Havalari” ( Duh zavičaja) sa poznatim turskim glumcem i pjevacem Onurom Šanom. To je izuzetna privilegija, jer taj program gleda 50 miliona ljudi. Iako mi, moram priznati, nije bilo svejedno jer sam sve vrijeme pričala i pjevala na turskom. Nakon toga su uslijedili mnogi pozivi za koncerte i gostovanja tako da će naredni period svakako biti obilježen njima.
- Ovo što si ti uradila je neobično. Jesi li imala pomoć i podršku od kolega iz Crne Gore? Šta su ti rekli nakon koncerta i pošto su preslušali album?
Svi su me podržali i oduševili se time koliko su mi u suštini te pjesme i taj melos legli. Jako im se dopao izbor pjesama, pa su mi neki rekli moj CD slušaju dok se voze jer im dođe kao relaksacija. Isto važi i za moje prijatelje i porodicu što se vidjelo po njihovoj reakciji na promociji albuma u “Hiltonu” i na koncertu u KIC-u.
- Učestovovala si na Cetinjefestu nekoliko puta. Više tog festivala nema, a koliko je samim tim vama mladim teže da se iskažete?
Debitovala sam na Cetinjefestu prije tačno deset godina, učestvovala nekoliko puta i moram priznati da mi je izuzetno žao što tog festivala više nema. To je bila jedna lijepa priča koju je pokrenuo pokojni Bojan Bajramović, a kasnije sa dosta ljubavi i entuzijazma vodila Renata Perazić. Očigledno da institucijama nije dovoljno stalo do očuvanja kulturnog nasljeđa, pa je zbog nedovoljno finansija festival i ugašen. Mladima je zbog toga svakako teže i zato se rijetko ko od njih usuđuje da radi nešto na ovom planu. Uglavnom se okreću komercijalnoj muzici i sad aktuelnim takmičenjima - Zvezde granda i Pinkove zvezde.
Galerija
Bonus video:
