Kompozitor i tekstopisac ovogodišnje evrovizijske pjesme Momčilo Zeković Zeko već godinama je jedan od najcjenjenijih autora u Crnoj Gori. Iako iza sebe ima mnoge hitove koje je najčešće otpjevao njegov bend “Perper”, ali i mnogi drugi izvođači, riješio je da se ove godine okuša i kao autor na najvećem Evropskom muzičkom takmičenju. Tako će Slavko Kalezić upravo pjevati njegovu numeru “Space” na ovogodišnjem Eurosongu u Kijevu, 9. maja.
- Godinama već pratiš Eurosong, posljednjih godina i uživo. Koliko se već kuva ideja da konkurišeš kao autor?
Još malo, pa ću na ramenima da nosim dosta veliki broj godina. A sa tim “jubilejom” poklapa se i 30 godina od prve objavljene pjesme. Mislim da sam konačno u poslednjim godinama autorski sazrio i konačno kad nešto čujem znam što ne želim da dobijem kao konačni proizvod. Poznato je da nisam bio baš preveliki evrovizijski fan. Ali kao autora me uvijek interesovalo da li mogu da nađem načina da odgovorim zadatku koji bi evrovizijska publika prihvatila kao dobro rješenje. Iako igrati se sa tim je jako osjetljivo.
- Da li je Slavko bio jedino pravo rješenje za pjesmu "Space"?
Mnogo izvođača čuje i otpjeva moje demo snimke i ne pronađe se u njima. Znalo je dosta njih, kad čuju kako zvuči pjevanje na demo snimku, da procijeni da ne mogu da dostignu nivo koji je postavljen, jer su oni koji su mi kao prijatelji razumjeli emociju, otpjevali prve snimke na taj način da ih je bilo teško nadmašiti. Još imam dosta takvih snimaka. Ponosan sam na njih. Još čekaju onog ko će ih “odnijeti iznad vrhova zaborava”.
Kad pjesma bude gotova onda kažu da nisu očekivali da će na kraju zvučati baš na taj način. Bude im krivo što nisu gledali “ispred”. Nekako izvođači rijetko razumiju nas autore. Ako se u saradnju uđe, onda je svakako neophodno povjerenje. Izvođači na našem prostoru ipak znaju sve bolje od nas autora. I ja se stidim zbog toga dosta često. Uvijek kad se pjesma “rodi” pomisliš kome bi ona mogla da bude dobar “pratilac”.
U slučaju “Space” se naziralo da imam drugačiju pjesmu. Da li sam razgovarao sa još nekim izvođačima? …istina je da jesam, sa svega nekoliko njih, ali pravi izbor je onaj koji je donesen u oktobru 2014. godine kad smo kod Dejana Božovića i snimili demo Slavkovog pjevanja. Već 2015. godine u ljeto imao sam prvu verziju engleskog teksta i to je bio pokušaj da se bukvalno prevedu riječi koje sam napisao na našem.
Bilo je pogrešno misliti na taj način. Moj drug Markoni pomagao je u nekoliko verzija teksta, takođe i Božidar Bukilić. Na kraju je dobijena varijanta koju sada čujete i za koju je zaslužna ona koja je prva prevodila i zove se Iva Boršić, odnosno posljednji koji je dao dosta svog i zove se Adis Eminić. Ona je u Hrvatskoj, on u Americi ali ih je “Space” povezao u dobru priču.
- Ma šta radio, Slavko nikog ne ostavlja ravnodušnim. Koliko je to dobro, a koliko loše za ovo takmičenje?
Rijetki su umjetnici koji izazivaju takve reakcije. O tome ne znam mnogo. Učim. Ovo će biti jedno dobro iskustvo. Rekao sam sebi, zašto jednom ne uraditi sve kontra onog što sam obično radio kad su pjesme i muzika u pitanju. Ponekad pomislim da li je dobro što smo se “pronašli”. Jer ludimo lagano jedan od drugoga i komunikacija je dosta često zategnutija od struna. Valjda to tako mora. Ja se borim da se poštuju dogovori i ugovori, a on voli da preko isto takvog odnosa poštuje i svoje ideje i viđenja, pa čak i kad nije u pravu. Možda nisam ni ja. Nosimo se sa svim tim. To je valjda tako moralo da se desi. Imamo još nekoliko mjeseci. Istrpjećemo se.
- Od momenta kad je objavljeno da je numera “Space” bila najbolja na konkursu, a da će je pjevati Slavko, ljubitelji Eurosonga u Evropi to su oduševljeno prihvatili i odmah ga smatrali jednim od favorita. Da li vam je to stvaralo pritisak dok ste radili i jeste li se nosili mišlju hoće li se i krajnji rezultat svidjeti publici?
Reći da je sve to jednostavno bilo bi previše bezobrazno sa moje starne. Jesam. Razmišljao sam. Sa saradnikom sa kojim sam sarađivao u tom trenutku pokušavao sam da dobijem groove, da dobijem ono što će izazivati rekaciju. Nisam nikom govorio pa čak ni Slavku da spremam da je prijavim na konkurs za izbor pjesme za Eurosong. I sam je bio iznenađen nakon što sam je predao. Pozva' sam ga i rekao da je "na konkursu".
- S obzirom na to da ste pjesmu snimali u inostranstvu, kakve su reakcije bile kod ljudi koji su je slušali dok se snimala?
Vidjelo se da su reakcije jako dobre. Energiju koja je postojala ne možeš da foliraš. Nje ima ili nema i isto je i kod nas Balkanaca i kod “hladnih” Šveđana za koje mogu da kažem da defitnivno nijesu takvi. Bili su to lijepi dani i rada i druženja. Upoznali smo Stokholm. Napravili veze i za buduća vremena, da ako se ukaže prilika opet sarađujemo. Ne bih imao ništa protiv. Štefan Orn, Johan Kronlund - ART:ERY studios i Jovan Radomir ostavili su sjajan utisak na nas. Sjajne kao domaćini već tradicionalno kad je riječ o našim ljudima bile su i Jelena i Branka. Hvala i njima na odvojenom vremenu.
- Britanski portal “Metro” pjesmu “Space” okarakterisao je kao "jednu od najnepristojnijih numera koja je kročila na evrovizijski stejdž - sa referencama na “vlažne snove” i stihovima poput “svemirski brod je spreman da eksplodira”, pri čemu se to ne odnosi na intergalaktičko putovanje”. Koliko su tačni njihovi navodi i jeste li htjeli i tekstom da isprovocirate ovakve reakcije i zagolicate maštu?
“Space” je orgazmično putovanje osoba koje se vole. Zašto izigravati vječite čistunce i o ljubavi pjevati u onom romantičnom fazonu. Zašto ćutati o onome o čemu svakodnevno na društvenim mrežama, u telefonskim porukama, seksi pričama i razgovorima većina planete upravo radi. Muvaju se pričajući “vlažne snove” na ovaj ili onaj način. Ne vjerujem da razmjenjuju Pasternaka, Miljkovića, Šekspira. Ako je ko pisao takvih pjesama, onda sam upravo ja taj. Zar je trebalo da napravim još jednu “običnu ljubavnu pjesmu”. Sazrio sam i o stvarima želim da povremeno pišem upravo onako kakve jesu. Zašto ne posmatrati to i na taj način...seksualni vrhunac jeste neko dodirivanje svemira, lebdjenje, letjenje. Iskrena pjesma uz propagandu bezbjednog seksa. Što je trebalo više da uradimo. Durex nas planira za reklamu (hahaha).
- Do sada, uvijek su očekivanja bila da se plasiramo u finale. Je li to cilj i ovogodišnjeg učešća ili može da se desi da postignemo neko mjesto bolje od Sergejevog rezultata kada je bio 11?
Biće kako mora da bude. Uradili smo što je do nas i uradićemo još mnogo toga do 9. maja. Vjerujem da će Dan pobjede, Oda radosti i “Space” biti u ušima Evrope. Publika u Crnoj Gori svakako nema pravo glasa.
- Prva verzija numere bila je na crnogorskom jeziku. Hoćete li je snimiti i koliko će se izvorna verzija teksta mijenjati?
Prva verzija jeste urađena i osmišljena na crnogorskom jeziku. Mnogi od onih kojima se ne sviđa verzija na engleskom jeziku mislim da će promjeniti mišljenje kad je čuju na našem. Odlično zvuči…Ali ona mora da čeka da se prvo predstavimo u Kijevu sa već gotovom verzijom. Onda ću se baviti “našim” “Spaceom”. Rekli su mi da vam tako kažem.(hahah)
- Učešće na Eurosongu do sada se svodilo na snimanje pjesme, spota i tek ponekog nastupa na Eurosong koncertima. Kažu, koliko para toliko muzike, ali može li se još na koji način skrenuti pažnja?
Ne postoji neka velika mogućnost predstavljanja pjesme bez onako kako se radilo i prethodnih godina. U aprilu će Slavko imati mini turneju u više evropskih zemalja. Bilo bi lijepo dočekati da se u kampanju uključe i drugi subjekti poput recimo Ministarstva turizma i Nacionalne turističke organizacije koji mogu u danima Evrovizije na crnogorskom štandu predstaviti ponudu naše zemlje, a u isto vrijeme bi mogli pomoći da nastup našeg izvođača bude što bolji. Nažalost, budžet nam ne omogućava da možemo da uradimo dobar režiserski posao oko nastupa. Možda još uvijek ima onih koji bi voljeli da pruže podršku u finansijskom smislu. 'Ajd da vidimo...
- Koliko ćeš biti uključen u same pripreme vizuelne prezentacije pjesme?
Ne želim da se miješam u ono što nije moj dio posla, kao što nijesam ni oko izrade video spota. Svakako ću dobiti informacije o svemu ali postoje ljudi koji to znaju da rade mnogo bolje od mene. Nadam se da će biti donesena prava odluka o tome.
- Poznato je da kao autor uvijek nešto pripremaš. Koliko te je projekat Eurosong odvukao pažnju od stvaranja drugih pjesama?
Pjesme stvaram u trenucima kad god “svrate” u moju glavu i prste. I ne biram trenutke jer uvijek imam osjećaj da sam ja tu samo “medijum”. Po pjesmama pamtim grdne i lijepe momente iz života. I ovaj trenutak je pravi. Poslednje godinu i po dana radim oko projekta koji me zaokuplja u cjelosti. Saradnja sa mlađim i starijim kolegama iz zemlje i inostranstva učinila su da budem ponosan na sve ono što su riječi i muzika uspjele da prenesu preko mora i planina. Plovimo skupa u velikoj barci koja je prepuna ljubavi. Iznenadićemo vas skupa, i ja i moji fantastični prijatelji. Imaćete razloga za nova pitanja.
Ne cijenimo nijedan naš uspjeh, zaboravljamo ga veoma brzo
- Mišljenje o pjesmi i izvođaču je podijeljeno, a kada analiziraju komentari, najnegativniji dolaze upravo sa naših prostora. Prethodne godine pokazale su da nije do Slavka, jer su "dežurni kritičari" i ranije izvođače kritikovali negativno. Kako ti doživljavaš činjenicu da ma koga poslali, teško ćemo ugoditi svima?
Mislim da ste sve rekli u vašem pitanju. Nemam što da dodam. Mi smo najbolji ljubavnici, treneri, j…., političari, pjesnici, najbolji pčelari, najbolji turistički radnici, mi smo oni koji su od Boga stvoreni da sve najbolje znaju. I ja pripadam ovom narodu i znam ponekad da budem nalik komentarima o kojima pričate. Trudim se da ne budem, ali to je jače jer bih i ja volio da me Dejo Savićević zovne i kaže:” Zeko 'ajde sastavi ekipu da odemo na Svjetsko prvenstvo”.
A što bi mi bilo bolje da imamo 11 Savićevića na terenu kad nam pola države ne voli tu reprezentaciju. Mrzi himnu, mrzi sve što je crnogorsko, i zato i mrzi ovu pjesmu i njenog izvođača. Unaprijed ne voljeti nekog ili nešto je problem kompleska koji nismo prevazišli odrastanjem. Potreban nam je jedan kolektivni hipnotizer koji će nas podsjećati da budemo ljudi.
Iako je jasno da uz 'Space' može odlično da se đuska, radi aerobik, vozi biciklo i auto, radi posao, je*e, generalno da bude dobro, lakše je prići gomili bez hipnotizera i nositi i rezati riječima umjesto srednjovjekovnih vila i bodeža.. Moje kolege počev od Slavena i Minja u oba navrata, Andree Demirović, pa preko Who See, Sky Wiklera i Zonja, Ramba, grupe Highway, Kneza i Joksimovića, Sergeja imali su odlične pjesme i nisu nam valjali. Nismo im davali vjetar u leđa. Kao što ga ne damo nikad nijednom sportisti, nijednom predstavniku naše male zemlje u bilo kojoj disciplini. Ne cijenimo nijedan uspjeh, tj. zaboravljamo ga veoma brzo, jer ne uspjevamo nikad da oprostimo što je neko u nekom trenutku ili zauvijek uspješniji od nas.
Smetaju nam najbolji fizičari, matematičari, glumci, slikari, najbolji roditelji, sportisti, djeca, sve nam smeta jer ne umijemo da volimo. A Space kaže “We can be as one” i to je mnogo značajniji stih od svega drugog što sam naveo. A i to smo pokazali fala Bogu prvim crnogorskim Teletonom. To su prave vrijednosti ovog naroda. Bili smo ponosni. Mi znamo da se okupimo oko pravih stvari. Vjerujem da ćemo prepoznati reprezentaciju koja zna što radi. I da ćemo Slavku uključiti motore svemirskog broda koji će poletjeti sa bine u Kijevu.
Niko nije kontaktirao “Perper” povodom Eurosonga
- Kada je na Eurosong otišao Knez, tadašnji direktor Rade Vojvodić otkrio je da je u razmatranju bila i grupa “Perper”. Jesi li ikad vidio svoj matični bend kao predstavnika Crne Gore na ovom takmičenju?
Reći ću da nas te godine apsolutno nije niko kontaktirao. Ali pomenuo jeste predstavnik RTCG na samoj pres konferenciji. Valjda da bude lakše. Nismo reagovali na tu dezinformaciju. Nekom je odgovaralo da to kaže i “porazi” “Perper” koji eto navodno nije bio odabran. Rade to sa “Perperom” mnogi, evo 26 godina jako često. Navikli smo. To su bile gluposti! Godinu ili dvije prije toga smo zahvalili na pozivu koji nam je uputio direktor Rade Vojvodić. Mi smo svi bili jako zauzeti i nismo mogli da odgovorimo na taj poziv na valjani način. Zahvalili smo na povjerenju.
Određeni novinari, anonimusi i slični ogadili su mi slova
- Slavko je prije nekoliko dana priznao da ga negativne kritike ne dotiču, već ga tjeraju da bude bolji. Kako utiču na tebe?
Moram priznati da sam prije nekoliko godina, dok sam sa kolegama slao molbu Onom gore da nam spasi brata po pjesmi prestao da čitam komentare na portalima. Određeni novinari, anonimusi i slični ogadili su mi slova. Brat je živ, hvala nebesima. Da li se pojedinci stide, vjerovatno da oni to ne umiju. Dakle, zaista više ne čitam komentare na taj način.
Galerija
Bonus video:
