Hrvatski muzičar Alen Slavica 70-ih i 80-ih godina bio je jedna od najvećih zvijezda pop muzike tadašnje Jugoslavije. Veliki broj hitova, duge koncertne turneje krase karijeru ovog muzičara, koji posljednjih godina nije toliko diskografski aktivan. Sa karijerom dugom nekoliko decenija Slavica tvrdi da nije za penziju, što potvrđuje i njegov prošlogodišnji singl "Nevere".
“Nastojim da godišnje izdam dva singla. Pjesma 'Nevere' koja je posvećena Arsenu Dediću, je predstavljena na mnogim portalima i uopšte medijima. Izvedena je na šibenskoj tvrđavi prošlo ljeto premijerno na koncertu za Arsenov rođendan uz pratnju pijaniste Matije Dedića i gitariste Miroslava Tadića”, prisjeća se Slavica uz konstataciju da je danas teško ispratiti “gdje ko pjeva i gdje se ko nalazi”.
“Radim ja i dalje, to što me u Crnoj Gori duže nije bilo, ne znači da se možda idućeg ljeta nećemo vidjeti. Ne možete prestati da radite nešto što vam je život, a imate i obavezu prema ljudima koji vas vole i slušaju”, smatra Slavica koji je u muzičke vode uplovio vrlo mlad, a prvi album snimio je kao šesnaestogodišnjak, nespreman za ono što ga je tada čekalo.
“Ne možete biti spremni nikad na neke stvari u životu. Planirate, ali po nekoj inerciji idete dalje, snimate i izdajete albume, singlove, sarađujete sa najboljim kompozitorima i producentima, idete na festivale, prisutni ste u medijima, radite turneje i kad se okrenete prošlo je 30 godina, ali dobro je što su ostale pjesme da svjedoče o tom vremenu”, ističe Slavica koji je bio veoma popularan širom bivše Jugoslavije.
- IZ DOBRE PORODICE
Popularnost često nosi i poročan život, no Slavica nije imao problema sa tim.
“Imam sreće, da sam iz dobre familije, koja me dobro vaspitavala. Moji su bili vezani uz sport, tata je igrao profesionalno fudbal za Šibenik, pa Karlovac, dok je mama bila atletičarka. Kao mali trenirao sam tekvando, veslao, igrao fudbal, košarku, klizao, a imao sam i treće vrijeme u bivšoj Jugoslaviji na 100 metara”, pohvalio se Slavica. Popularnost mu je, priznaje, prijala.
“Kad ste popularni imate razne privilegije, pa je lakše, recimo, dobiti vizu za Kanadu jer je gotova za deset minuta ili, ako u avionu nema mjesta, možete se voziti sa pilotom. Danas kad prelazim granicu iz Hrvatske za Srbiju granična policija odmah zapjeva neku moju pjesmu”, kroz smijeh priča Slavica i dodaje da tu popularnost, kad su žene u pitanju, nikad nije koristio.
“Imao sam uvijek stalnu djevojku, valjda sam takav tip. Bilo je, naravno i perioda sa kraćim vezama, a bilo je i 'slobodnih dana' kad sam bio u potrazi za dobrom curom”, prisjeća se Slavica.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri uspio je da objavi 14 albuma, ima milion prodatih ploča, međutim posljednjih 11 godina objavljuje isključivo singlove i kompilacije, a planira da izda akustični album sa novim, ali i odabranim starim pjesmama.
“Singlovi su nekako isplativiji, jer kod albuma imate puno troškova, a na kraju ljudi i ne čuju sve pjesme. Samo veliki fanovi koji i danas kupuju albume slušaju i imaju orginalan albume. Sad kad sve imate na interentu, ljudi muziku slušaju na mobilnim telefonima, to je valjda nuzni tok i sljed vremena”, iskren je on.
- “DAO SAM TI DUŠU” DIO OPŠTE KULTURE
U svojoj karijeri Slavica je imao veliki broj hitova, počev od “Bolestan sam, seko moja”, preko “Ispod tvog jastuka”, “Rijeko moja zelena”, “Kada bi se ti mene sjetila”, “Dao sam ti dušu”, “A ja ludujem” i mnoge druge...
“Sve svoje pjesme volim. Onima koje sam napisao, a to činim posljednjih 28 godina ne bih promijenio nijednu notu”, tvrdi Slavica i dodaje da je posabno ponosan na jednu svoju pjesmu. “Numera 'Dao sam ti dušu' ušla je među 50 najboljih ikad snimnjenih balada na prostorma ex Yu. Postoji bezbroj pokušaja i bezbroj raznih snimljenih stilova na tu pjesmu, od kućne radinosti, pa do klapa, tehno, roka, i ona se svira svuda, po restoranima, klubovima... Ta pjesma postala je dio opšte kulture i jednostavno je morate znati”, pohvalio se pjevač. Slavica je najčešće pjevao o ljubavi jer je smatra “neizbježnom”, mada u njegovim pjesmama sadržane su i neke životne.
“U modi je bilo 80-ih da se snimaju pjesme sa ženskim imenima I imao sam ih dosta: Snježana, Gordana, Anđelina, Merien, Jelena, Slađana...trebalo bi napraviti album samo sa imenima žena i njemu dodati još pjesme sa imenima moje supruge i kćerke”, razmišlja Slavica. Posljednjih godina snimio je dosta numera “sa posvetom”. “Imam singl 'Stari moj' posvećen ocu, pa 'Nevere' za Arsena, a snimio sam svoju verziju kompozicije 'Ne klepeći nanulama' koja je omaž Huseinu Kurtagiću (autor pjesme). Numeru 'Učiniću sve', posvetio sam kćerki i ženi, a sad nešto radim za svoj grad Karlovac”, otkriva Slavica.
- PJESME KOJE TRAJU
Posljednjih godina Slavica se rijetko pojavljuje u medijima, no njegove pjesme žive zahvaljujući radio stanicama i prenose sa, kako kaže “sa generacije na generaciju”, pa ga ne čudi što se dešava da mlađa publika iako voli njegove pjesme, a ne znaju da ih on pjeva.
“Ne znaju i da Erik Klepton nešto pjeva i to je normalno. Svaka generacija sluša nešto svoje. Moja Ema slusa Ališu Kiz, Šakiru, Adel, Lejdi Gagu. A opet, lijepo je kad imate ljude koji vas vole, slušaju i prate vaš rad. Arsen je znao reći: 'Dobro je što se smanjuje publika'”, kroz smijeh se prisjeća Slavica. Kada je on počinjao, nije lako bilo postati zvijezda čije će se numere slušati širom bivše Jugoslavije. “Nekad je isključivo kvalit prolazio, a dokaz je što te numere i danas žive. Pratim današnju muzičku scenu koliko mogu, ima puno talenata, koji dobro rade, ali je puno više onih koji zauzimaju prostor sa nečim prolaznim”, kritikuje Slavica.
Kao najveći problem navodi to što su svi produkcijski vrlo slični, posebno u pop muzici.
Pored supruge i kćerke, Alen je imao veliku podršku i od svog tasta, Arsena Dedića sa kojim je proveo mnogo vremena.
“On je bio poseban čovjek, jedan od najvećih na našim prostorima. Nikad nijesam insistirao na našoj saradnji jer su ga non-stop zvali mnogi, pa je bio prenatrpan željama drugih i raznim saradnjama za film, pozorište, serije, knjige, tesktove”, tvrdi Slavica.
- NA LJETO DOLAZE U HRVATSKU
Alen sa porodicom već godinu dana živi u Los Anđelesu, za kćerku Emu kaže da uveliko govori engleski kao da je tu rođena, a informacija iz Hrvatske saznaju zahvaljujući internetu.
“Hrvatska nam nedostaje posebno u periodu oko Božića i ostalih praznika. Sa prijateljima i rodbinom smo u kontaktu, a na ljeto dolazimo u Šibenik i Karlovac gdje se mora proslaviti Emin rođendan. Baka Đurđa (moja mama) ne može da dočekati ljeto”, ponosan je Slavica. Slavica se i u Americi bavi muzikom, iako priznaje da nije lako.
“Nastupam često za naše ljude okolo, od Sjedninjenih Američkih Država, preko Kanade, a nedavno sam bio na autralijskoj turneji. Sad me čeka Florida. U slobodno vrijeme pišem pjesme za druge muzičare”, otkriva on. Američkom način života prilagodila se i njegova kćerka, na šta je posebno ponosan.
“Zezam je da je američka Dalmatinka jer se za sekund prešalta i priča engleski. Kad joj kažem da ne razumijem sve mi ponovi na hrvatskom”, priča Slavica, dodajući da djeca lakše prihvataju promjene, a najvažnije je što su joj našli dobru školu, kao i miran i siguran kvart.
- SREO VONDERA I DEPA
Slavica je prije 20-ak godina već jednom živio u Los Anđelesu i radio u “Guitar centru” gdje je imao priliku da upozna neke holivudske zvijezde.
“Guitar centar je bio zanimljiv i dobro iskustvo prije 15-ak godina. Centar kroz koji prodefiluju mnoge svjetske zvijezde muzike i filma. Jednom je Stivi Vonder došao pred zatvaranje radnje, malo svirao klavir i rekao da svi koji sad nešto kupuju, on im plaća i to im je božićni poklon od njega. Sjećam se i posjete Džonija Depa koji je pričao engleski sa španskim akcentom sa svima, pa sam mislio da se skriva, a u stvari je vježbao za neku ulogu”, prisjeća se Slavica. Ipak, najsimpatičnija anegdota desila se da sinom gitariste Edija van Halena.
“Došao je u radnju i tražio 100 pari čepića za uši, a kad sam ga pitao šta će mu toliko, rekao je 'Van Halen nam svira na rođendanskom partiju, i sva djeca moraju imati čepiće'”, zaključuje Slavica.
Ni Bon Džovi ne bi bio to što je da je rođen u Karlovcu
Tokom svoje dugogodišnje karijere snimio je duet sa kanadskom pjevačicom Karolom Medinom, sarađivao sa Majklom Tomsonom, producentom Johano Satejom, a priznaje da voli da radi sa provjerenim muzičarima.
“Možda sam mogao biti svjetska zvjezda da sam se orijentisao samo na to, kad je bilo vrijeme, no, međutim kad imate karijeru kući, nemate potrebu da počinjete sve ispočetka. U jednom razgovoru sam otkrio da više zaradim za doček Nove godine, nego klavijaturista Stivija Vondera (smijeh)”, ispričao je Slavica. “Kad sam ja pokušavao da napravim svjetsku karijeru, velike kompanije su gubile novac sa svjestskim zvjedama, vjerovatno je to bilo neko krivo vrijeme. Ne bi ni Bon Džovi bio to što je da je rođen u Karlovcu. Uskoro ću opet uraditi nešto na engleskom, pa možda i sad kad sam zreliji se dogodi čudo (smijeh)”, nada se Slavica.
Boris Novković je samo trebalo da mi javi da će da obradi moju staru pjesmu, to je dio bontona
Prije dvije godine, Boris Novković iskoristio je melodiju i dio teksta Alenovog velikih hitova “Kada bi se ti mene sjetila” koju je davno pisao za njega. O tome kako mu se nova verzija koja nosi naziv “Još sam uvijek tvoj” svidjela, kaže:
“Volio bih da me je informisao kad se radila nova verzija pjesme. Mi muzičari smo malo i tašti. Tako sretnem jednom momka iz klape u Šibeniku i ispriča mi da su obradili moju pjesmu 'Dao sam ti dušu' i kažem “Ok, nek' vam je srećno”, iako me nijesu pitali. Dženan Lončarević je obradio pjesmu 'Ja ludujem' koja mu je napravila karijeru, ali je pitao i dobio moju dozvolu”, priznaje Slavica. Novkovićevu pjesmu “Kada bi se ti mene sjetila”, Slavica je dobio od Borisovog oca Đorđa 80-ih godina.
“Kada se pojavila Borisova verzija zvali su me sa raznih radio stanica da pitaju da li je to plagijat ili je Borisova obrada. Objasnio sam im da je to njegova pjesma koju je pisao za mene davno, i da ima apsolutno pravo da je snimi kako želi, ali trebalo je da mi javi, to je po bontonu. No, lijepo je oživjeti staru pjesmu u svakom slučaju”.
Prodat tiraž “Životnog autoputa”
Slavica je objavio autobiografiju “Životni autoput”, a o tome postoji li mogućnost da uporedo sa muzičkom gradi i karijeru pisca, kaže:
“Prvi tiraž autobiografske priče 'Životni autoput' sam uspio da rasprodam. Kako volim da čitam, i imam svoju malu biblioteku autora i pisaca koje volim i pratim, padaju mi razne teme na pamet, pa svako malo objavim na Fejsbuku neku priču vezanu za neku intimnu ili socijalnu temu. Volim te neke istorijski važne događaje, priče koje sam pisao u svojoj knjizi ticale su se najviše mene, ali su bile vezane i za ljude iz mog života. Što se tiče dalje karijere pisca, možda jednom napišem nastavak te moje knjige, zasad je ona zapis jednog vremena”.
Galerija
Bonus video:
