Prije četiri godine sve oči bile su uprte na Emeli Sande, škotsku pjevačicu čiji se debi album „Our Version of Events“ našao na prvom mjestu britanske top liste i tu ostao deset sedmica.
R'n'B pjevačica iz Aberdina postala je zvijeza, krasila naslovnice magazina, nastupila na Olimpijadi, osvajala nagrade...
Ali kao da ju je ova nagla slava brzo umorila, Emeli je u jednom intervjuu kazala kako bi voljela da nestane sa vidika javnosti i to je učinila.
U međuvremenu je nakratko postala crnogorska snajka, kada se udala za Nikšićanina Adama Guragina, sa kojim je u braku bila samo godinu dana.
U novembru se konačno vratila novim albumom „Long Live the Angels“, na kojem je uhvatila svoje intimno, spiritualno putovanje.
O iskustvima koje je imala kao žena Crnogorca nije nam bilo omogućeno da razgovaramo, ali je Emeli Sande ekskluzivno za „Vijesti“ pričala o novom albumu koji je do sada pokupio uglavnom pozitivne reakcije.
- Šta ti je bila inspiracija za album “Long Live the Angels“?
Mislim da je svijet postao veoma drugačije mjesto i možda ja više nisam toliko naivna, ali mislim da je trenutno veoma teško i mračno vrijeme i osjećam da želim da podstičem optimizam, nevinost i istinu. Iako ne idu svi moji tekstovi pjesama u tom smjeru, sve na albumu je iskreno i veoma istinoljubivo.
- Šta je drugačije na novom albumu u odnosu na prethodni?
Svakom aspektu albuma prišli smo dajući sve od sebe. Bez oklijevanja. Koristili smo gospel hor, gudače i trube i mislim da sam vokalno zaista otišla do svog maksimuma. Mislim da će nove pjesme donijeti mnogo slobode i iskrenosti tokom nastupa uživo. Radila sam sa različitim fantastičnim muzičarima i svaka pjesma počinje ili zvukom gitare ili klavira.
Upravo ovo donosi mnogo slobode prilikom izvjedbe uživo. Mislim da tako stvaramo još jaču vezu sa publikom.
- Da li si do sada izvodila nove pjesme, kakve su reakcije publike?
Da, izvodila sam “Hurts“, prvu pjesmu sa novog albuma, u Berlinu i u Londonu.
Kada izvodim tu pjesmu, a i kada sam je pisala osjećala sam se vrlo osnaženo i oslobođeno, zaista sve vrijeme moraš da daš sve od sebe, posebno na posljednjim strofama jer su visoke do neba i kada ih najzad dostigneš osjećaj je fantastičan, a i reakcija publike.
- Kako je tekao proces stvaranja albuma?
Da budem iskrena, proces pisanja albuma je bio veoma... hm ... sporadičan. Postoji studio koji se zove „Angelic Studio“ u kome možete da odsjednete, tamo smo bili oko mjesec dana. Mislim da nam je to napokon dalo fokus i mir koji nam je bio potreban da bismo utvrdili zvuk albuma. Sve je bilo sređeno, mogli smo samo da se probudimo i cijeli dan posvetimo pisanju i najsitnijim detaljima onoga na čemu smo radili.
- Sa kim si sve sarađivala i na koji način?
Na ovom albumu sam radila sa nevjerovatnim producentima i muzičarima.
Naughty Boy, sa kojim sam sarađivala i na prvom albumu, sa mnom je napisao “Shakes“ što je jedna od prvih pjesama koju smo stavili na album. Uvijek je zabavno raditi sa njim i mislim da je taj dio najvažniji u radu - zabaviti se. Potrebno mi je da nađem nekog na koga mogu da se oslonim i kome mogu da podijelim svoje najdublje misli i osjećanja, neko ko će me pustiti da odradim svoju stvar.
Zatim Shakaveli, Mojam, takođe i Chris Loco koji je bio jedan od prvih ljudi koje sam upoznala kada sam se preselila u London.
Onda Jonny Coffer koji je izvanredan muzičar. Kada neko svira sa toliko duha, on inspiriše, budi emocije i upravo to čini melodiju toliko zaraznom.
Mac & Phil su genijalni. Zaista sam uživala u radu sa njima. Phil je multiinstrumentalista, na primjer kada sam mu rekla da bi trebalo da ubacimo ukelele u jednu pjesmu, on je za nedjelju dana naučio da svira (smijeh) - mislim da je neverovatan tip. Najviše sam sa njim bila u našoj „Angelic Farm“ kući.
Uvijek postoji razlog za slavlje
Da li planiraš neku turneju u budućnosti?
Da, turneje su, za mene, najbolji dio posla. Možeš na licu mjesta da vidiš koliko su se pjesme dobro povezale sa publikom.
Loše je, što je potpuno moja krivica, samo to što može postati veoma nezdravo. Uvijek postoji razlog za slavlje. Najbolja stvar je to što možeš da vidiš ljude i pogledaš ih direktno u oči i kažeš “Ovo je moja priča, da li možeš da se povežeš sa njom, da li ona u tebi budi osjećanja?”
Galerija
Bonus video:
