Osam godina od smrti Bojana Bajramovića neki od najpoznatijih crnogorskih muzičara odali su na koncertu u KIC-u počast poznatom pjevaču i nekadašnjem predsjedniku Udruženja estradnih umjetnika. Mada koncert nije, kao neki prethodni u KIC-u, organizovan u sklopu proslave decenije nezavisnosti Crne Gore, ima simbolike što je veče posvećeno Bajramoviću došlo na kraju ovog serijala, jer se radi o čovjeku koji je možda više nego iko ulagao napore da se sa obnovom državnosti i muzička scena uzdigne na viši nivo i njeni akteri izađu iz sjenke kolega iz bivših jugoslovenskih republika.
Velika sala KIC-a bila je krcata, toliko da je bilo onih koji su bili spremni i da stoje na nogama cijelo veče samo da bi ispratili koncert koji je, kao i Bajramović svojevremeno, okupio i stariju i noviju gardu domaćih muzičara - od Žutog Serhatlića do Ivana Čanovića.
Koncert je otvorila Andrijana Božović izvjedbom Bajramovićeve pjesme "Nije muški", a zatim su voditelji Dušica Vugdelić i Sabrija Vulić podsjetili na početke karijere podgoričkog pjevača, koji je u muzičke vode, kako su saopštili, uplivao 1975.
Ređali su se na bini pjevači koji su izvodili Bajramovićeve numere uz pratnju benda Crveno i crno, uglavnom bez mnogo priče između pjesama koje su, kako su rekli, pričale umjesto njih.
"Boki, hvala ti što si nas okupio u ovolikom broju večeras", poručio je Bato Vujošević, dok je Božo Bulatović kazao da mu je drago što je dio ove priče, jer kao i svi ostali prisutni ne želi da se Bajramovićevo ime zaboravi.
Između blokova pjesama prisutni su u nekoliko navrata gledali snimke prijatelja i saradnika podgoričkog pjevača (Renata Perazić, Predrag Drecun, Dino Kapetanović...) koji su se prisjećali raznih anegdota vezanih za njega, voditelji su podsjetili na Bajramovićevu biografiju i diskografiju, a više puta se naglašavalo koliko su pripadnice ljepšeg pola bile slabe na njegov šarm, pa je preminuli muzičar u jednom momentu opisan i kao prvi crnogorski "homme fatale".
U publici su uglavnom bili stariji, Bajramovićevi savremenici, koji su većinom vremena pljeskali rukama u ritmu pjesama, dok su pjevanje ostavili za kraj kada su se zaređali i najveći hitovi.
"Odavno nisam imao ovoliku tremu, jer dugujem veliku zahvalnost Bojanu, on mi je od početka bio vjetar u leđa", kazao je Danijel Alibabić prije nego što izvesti "Kad se prijatelji rastaju", tokom koje se grupa žena u publici uhvatila za ruke i zapjevala, a nekadašnji član No Name-a dobio ovacije.
Bilo je zanimljivo vidjeti za mikrofonom ponovo neka lica koja dugo nismo vidjeli u toj ulozi poput Stevana Fedija i Bojana Marovića, a svi akteri koncerta izrazili su nadu da će ovaj događaj postati tradicionalan.
"Da je meni da me grliš kao vjetar sa Gorice, ja bih brže ozdravio, željo moja Podgorice", orilo se sinoć u Velikoj sali. Podgorica je još jednom zagrlila Bajramovića, možda ga nije mogla ozdraviti, ali je pokazala da ga neće zaboraviti.
Galerija
Bonus video:
