Proslave, crveni tepih uvijek su događaji kada je jedna od bitnih stavki kako si obučen.
O kreacijama koje su nosile javne ličnosti na nekoj manifestaciji pričalo se mnogo duže nego o samom događaju. A ono što je uvijek bitno je biti primijećen. Upravo je sa jednom takvom kreacijom koja nosi potpis crnogorske dizajnerke Milene Đurđić svjetski top model Bruna Gadelha bila primijećena i to na crvenom tepihu Forbsove proslave decenije u Brazilu. Tako je Milena dokazala da ne mora živjeti u svjetskom modnom centru da bi njene kreacije nosili svjetski top modeli.
Od kako se pojavila 2011. godine samostalnom revijom “Skarlet” komadi sa potpisom Đurđić odišu prefinjenošću i elegancijom. Svakom novom kolekcijom Milena ljubiteljima mode ponudi nešto novo i drugačije, te njene kreacije polako osvajaju svijet.
O modi, saradnji sa Brunom, svjetskoj karijeri, planovima Milena priča za Magazin...
Nedavno je na Forbsovoj ceremoniji u Brazilu svjetski top model Bruna Gadelha nosila tvoju haljinu. Hoće li ti ovo nakon revije u Dubaiju otvoriti neka nova vrata?
Da, prelijepa Bruna je ljetos, dok je boravila u Crnoj Gori, kupila haljinu iz naše posljednje kolekcije i veoma sam ponosna i počastvovana činom “prisutnosti” moje kreacije na velikom eventu u Brazilu. Dobra sudbina je bila kreaciji, fusie boje sa mašnom, jer se Bruna odlučila da je ponese na prestižnom i bitnom događaju kakav je Forbsov, najpoznatijeg svjetskog biznis magazina. Dalji tok ovog momenta je išao nekako očekivano i prirodno, s obzirom na “volumen” jednog ovakvog jubileja, je medijski bio veoma dobro ispraćen. To je za mene, kao dizajnerku, veoma značajno, ali, nadam se i jedan glasan input za modnu industriju Crne Gore.
Pomenula si da će Bruna, ukoliko joj to obaveze dozvole biti gošća na tvojoj reviji koju planiraš za kraj ove, početak naredne godine. Svojevremeno je Verica Rakočević prije jedno 20-tak godina na svojoj reviji dovela tada jednu od najpopularnijih manekenki u svijetu, Jasmin Gauri i to joj je značilo u daljoj karijeri. Ako se Bruna pojavi, hoćemo li znati da cijenimo i na kraju iskoristimo to, čak i kao država, s obzirom na to da upravo odavde potiču i Marija Vujović i Emina Činmuljaj, pa do sada nijesmo to iskoristili?
Kao što sam rekla, hoću da vjerujem da je ovo ne samo lijep momenat za moju radnu biografiju, već i pokazatelj za ekonomske mogućnosti Crne Gore u oblasti tekstilne (modne) industrije. Sa Brunom sam se čula nakon događaja, pozvala sam je da bude gost na mojoj narednoj reviji, a ona je poželjela više od toga - da nosi moje kreacije tu noć, tj. da nosi reviju. Ako na to dodamo da ćemo raditi i na tome da gosti budu i neki važni ljudi koji su direktno ili indirektno povezani sa Forbsovim listama, onda bi “paket” sa Brunom, trebalo da da određene benefite i meni kao dizajnerki, ali, maker u simboličnoj ravni i našoj državi.
Moj tim, prije svega PR (moja Sofija) će se truditi da na najbolji način valorizujemo pruženu mogućnost, jer smatram da svako od nas, kome se pruže ovakve prilike, treba nesebično da radi na osnaživanju jednog novog ambijenta u državi, u ovom slučaju za modnu industriju, zatim tekstilnu industriju, a dalje, to ide lančano, i turističke promocije Crne Gore, dakle, privrednog razvoja države.
Zašto se svjetski top modeli, Marija Vujović i Eminja Čunmuljaj, nijesu “iskoristile”, dodala bih “ne koriste”, za jedan takav angažman ili tačnije više korisnih angažmana u Crnoj Gori, pitanje je kojim treba neko ozbiljno da se pozabavi. Nažalost, to je slika naše političke scene, gdje se kreativnim, razvojnim projektima ne pruža ni minimum pažnje. U fokusu su neki drugi prioriteti, neke druge agende, vođeni ličnim i partijskim interesima. Podatak da crnogorski Fashion Week nema svoje kancelarije, kvalitetan tim, koji će raditi, ne samo dva puta godišnje na organizaciji samog događaja, već i suštinski bitnim stvarima za razvoj modne industrije na svim poljima, onda je dovoljno jasno koliko kaskamo za svjetskom modnom scenom, time i modnom industrijom. Činjenica je utoliko poraznija, ukoliko imamo u vidu da je modna industrija jedna od najprofitabilnijh u svijetu.
Da će se nešto, ipak, promijeniti ohrabrilo me saznanje u neformalnom razgovoru sa predsjednicom Privredne komore Crne Gore dr Ninom Drakić, da je Komora u procesu formiranja Koordinacionog odbora za kulturne i kreativne industrije, sa ciljem unapređenja poslovnog ambijenta za bavljenje ovim industrijama, te dodatne valorizacije kulturnog i umjetničkog potencijala. Povezanost kulture i privrede, kao vid novog pristupa umjetnosti, jeste dobitna kombinacija koncepta kreativnih industrija, koja Crnoj Gori i njenim autorima može donijeti izlazak na šire tržište.
Bruna je tvoju kreaciju kupila još dok je boravila u Crnoj Gori. Posljednjih godina kod nas su se otvorila luksuzna ljetovališta, a upravo u tim “malim gradovima” ima dosta svjetskih brendova. Koliko je teško domaćim kreatorima koji možda i dobiju prostor da izlože svoje modele u nekim konceptualnim radnjama, da se izbore sa konkurencijom koja je već na svjetskom tržištu itekako prepoznata?
To je dio slagalice naprijed iznesene. Ako se suštinski ne bavimo našim modnim tepihom, nego smo usmjereni na tuđi, u tom smjeru stvari će se i odvijati. Naravno, uslov svih uslova je da dizajner mora biti kvalitetan. Stvarati originalno, promišljeno, drugačije, sa vizijom, cjelokupnim konceptom, prateći svjetske tendencije, ali biti i ostati svoj, prepoznatljiv. Govorim o domaćim dizajnerima, i načinom kako kreativno i pametno možemo parirati svjetskim modnim diazjnerima. Sa revije u Dubaiju pola moje kolekcije je ostalo u tom gradu, te su moje kreacije sada u plakarima uspješnih žena Emirata. Takođe, prodaju imam u jednom našem prestižnom risortu, u poznatoj marini, u konceptulanoj radnji, gdje moje kreacije imaju fantastičan prijem od strane gostiju iz mnogih zemalja svijeta. Za pohvalu je, da menadžnment tog resorta daje priliku domaćem, podržava nas, ali svakako, vodeći računa o visokim estetskim kriterijumima eminentnih gostiju i konceptu jedne ozbiljne radnje u kojoj izlažu poznati svjetski dizajneri.
I sama si najprije studirala u Italiji, a onda si kroz ovaj posao imala priliku da vidiš i kako se moda razvija u svijetu. Kod nas, još od 90-tih godina mnogo je bitniji potpis kreacije nego sama kreacija, a često ćemo vidjeti komade koji ne stoje onima koji ih nose, ali su u trendu. Sa takvim odnosom prema modi, koliko gubi ona sama?
Gubi mnogo. Tačnije gubi sve što moda jeste. Nemam ništa protiv hiperprodukcije “dizajnera”, ali stvaranje ozbiljne modne scene zahtijeva stroga modna načela. Sa tim u vezi mislim, da treba postojati platforma koja će dati priliku svima koji smatraju da se mogu baviti modnim dizajnom, ali jedan ozbiljan događaj kao sto je Fashion Week, mora da ima ozbiljne, stroge, propozicije za učesnike. To je jedan od glavnih nosilaca koji će nas na određen način pozicionirati u modnom svijetu. Nema prolaza za copy paste dizajnere, ne može se raditi sa materijalima koji su bili aktuleni prije nekoliko godina. Revija mora biti inovativna, promišljena... I, ono što više puta ponavljam, na revijama treba da prisustvovuju bajeri kojima će naše kreacije, eventualno, biti zanimljive i oni će biti naš “kanal” u svijet. Ima tu mnogo stvari koje treba poboljšati.
Svih ovih godina koliko si na modnoj sceni bilo je poziva sa svih strana - Berlin, Pariz, Milano, Njujork..., međutim nijesi se pojavljivala na manifestacijama koje su tamo organizovane. Zašto, s obzirom na to da bi mnogi iskoristili takvu priliku?
Tačno, bilo je više poziva za prezentaciju svog rada vani, međutim tek prije tri, četiri godine sam formirala jedan dobro koncipiran i visokokvalifikovan produkcijski tim. Nažalost, pandemija koronavirusa koja traje već dvije godine, odrazila se i na (ne)mogućnost moga inostranog predstavljanja. Posljednjih pola godine iskoristila sam za uspostavljanje dobrih međunarodnih kontakata, koji su obogaćeni nekim novim, ostvarenim nastupom na prestižnom modnom eventu u Dubaiju. Imamo dobre reakcije na našu produkciju u regionu i vjerujem da sada predstoji interesantan i uzbudljiv put ka prepoznatljivim svjetskim modnim destinacijama.
Od kako kod nas postoje modne manifetsacije, sve je više dizajnera koji predstavljaju svoje modele. Međutim, ono što je primjetno, rijetko koja kolekcija ima koncepciju, da se tokom iste može vidjeti sama razrada ideje dizajnera. Zato su uglavnom takve kolekcije sačinjene od večernjih haljina. Jesu li upravo te večernje haljine siguran prolaz na tržištu za dizajnere bez ideje?
Ne bih htjela da se dublje bavim modnom kritikom, o modnoj sceni kod nas, kao dizajnerka, dovoljno sam rekla, ostalo je uloga druge profesije. Modne kritike prije svih.
Koliko je bitno da sam dizajner negdje eksperimentiše i sa materijalima, kombinuje nešto što naizgled ne može da se kombinuje. Jesi li ti hrabra po tom pitanju, jer moda je zapravo igra?
Modni dizajn, kao i svaki stvaralački kreativni rad, zahtijeva konstantan rad. Moda je toliko dinamična, promjenjiva, nepredvidiva da traži stalni, veoma posvećen i studiozan rad.
U mojoj polaznoj tački kreiranja, kosmosu maštarija, smjelog lutanja, nadolaze ideje, konture skica, silueta... Sa svim ovim, morate biti smjeli da eksperimentišete. U tom kreativnom naboju, ništa nije strano, velik i složen je mozaik koji stavljam ispred sebe, ali samo tako jaki i drugačiji izazovi u meni bude dobre ideje, rješenja koja spajam sa inspiracijom. Svaka i iluzija ima svoje ostvarenje u temama koje obrađujem. Da se ponovim, vizija je umijeće, mašta je dar, ako to dvoje vješto uparite, naravno, sa trendom, kao začinom koji ćete konzumirati po svom ukusu, onda dobijate jednu dobru dizajnersku priču.
Dosta radiš po narudžbi. Kad neko dođe u tvoj atelje, koliko si spremna da svoju ideju prilagodiš karakteru osobe koja tu kreaciju treba da nosi, jer ne stoji baš sve svima?
Tako mora u odnosu klijent i dizajner, tj. kada se radi nešto po porudžbi. Ličnosti kao i anatomije su različite. Moramo ih dobro upoznati, prepoznati njihov karakter da bi odjeća zaista bila njihov “produženi karakter”. Naravno, moja klijentela se vrlo brzo iskristalisala, negdje na početku moga rada, tako da sad nema šokantnih zahtjeva, tj. onih koji ni u kom slučaju ne pripadaju mom načinu rada, stilu.
Osjećam ogromno zadovoljstvo i radost zbog činjenice da moje kreacije nosi impozantan broj ostvarenih, uspješnih žena i muškaraca iz različitih sfera rada i života.
Uglavnom su ti komadi koji se rade po narudžbi unikatni. No, kod nas unikatno nazivamo i ono što definitivno nije. Koliko je to doprinijelo da se upravo onaj pravi unikatni model manje cijeni?
Da, uglavnom su unikatni. U ateljeu radimo kreacije za posebne prilike (vjenčanja, mature, određene događaje itd.), i na taj segment smo itetako ponosni, ali radimo i odjeću za svaki dan, za posao, slobodno vrijeme, večernje izlaske…
S tim u vezi, sa zadovoljstvom želim da kažem da je u pripremi otvaranje radnje u Podgorici sa linijom Everyday by Milena. Imamo proizvodnju i u sklopu proizvodnje show room, ali mislim da je sada vrijeme za prvu samostalnu radnju u glavnom gradu. Kao i sam naziv što kaže, kolekcija pod ovom etiketom biće pristupačnijih cijena - trenerke, haljine, pantalone, jakne, sakoi, košulje ...u konfekcijskim brojevima. To smatram svojom obavezom s obzirom na stalni rast broja klijenata (i žene i muškarci) koji svakodnevno nose naše kreacije.
Nažalost, kod nas se često unikatom nazivaju komadi koji to u stvari nijesu. Korijen problema opet leži u pogrešno postavljenom sistemu tačnije kategorisanju odjevnih komada i načinu njihove izrade. Na našim prostorima mnogi svoje kreacije nazivaju visokom modom. Da biste postali proizvođač visoke mode morate da ispunite stroge zahtjeve propisane od strane Chambre Syndicale de la couture Parisiene, između ostalog da imate radionicu u Parizu sa najmanje petnaest stalno zaposlenih radnika, kompletan dizajnerski tim, sa kreativnim direktorom itd.
Danas postoji luksuzna ready to wear odjeća i ona dominira tržištem dok je visoka moda zadržala samo mali procenat tržišnog učešća.
S obzirom na tvoju bogatu karijeru, šta bi danas kad je moda u pitanju bio izazov za Milenu Đurđić?
Sa završetkom jednog projekta, uvijek i iznova se rađaju nove ideje, inspiracije, teme…Novi izazovi. Trenutno završavam jednu specifičnu modnu kolekciju “Roze zima”, koju ću samostalnom revijom prikazati oko Nove godine. Uporedo radim na multimedijalnom megaprojektu, koji će, konačno, nadam se, biti realizovan na proljeće sljedeće 2023. godine.
Strategija je da ovu, najzahtjevniju kolekciju do sada, odnosno projekat u cjelini, poslije crnogorske premijere, bude prikazan u nekim drugim kulturno i modno značajnim destinacijama.
Talentovan i plodan dizajner ima nepresušan izvor ideja
Imala si priliku da radiš kreacije za uniforme, zatim kostime za serije, predstave. Koliko kroz takve komade jedan dizajner može da ispolji svoju kreativnost?
Talentovan i plodan dizajner ima nepresušan izvor ideja, koje može uvijek ispoljiti nezavisno da li radi na komadima koje ste naveli, ili vođen nekom svojom temom inspiracijom, koja nalazi svoje ishodište u kolekciji, kao nekoj novoj modnoj priči.
Scenski kostim je izuzetno kompleksan, to je rad na zadatu temu koji zahtijeva dobru pripremu (iščitavanje teksta, upoznavanje sa kulturno-istorijskim okolnostima, ličnostima), punu koordinaciju i rad režiserom, piscem scenarija, scenografom, glumcima…
Radne uniforme su, takođe, interesantan program koji gajimo u ateljeu. Uniforme su jedan od najefikasnijih načina da se brend determiniše od konkurencije. Naš visokostručni tim krojača i šivača, po idejnim rješenjima koja definišemo u skladu sa logom i bojama kompanije i drugim važnijim detaljima, po mjerama svakog zaposlenog, individualnom, a ne serijskom, konfekcijskom, proizvodnjom, radi osobene, uvijek različite uniforme, koje primarno određuju vizuelni identitet brenda.
Bonus video:
