Ništa se u muzičkoj industriji ne dešava u vakuumu. Prošlog mjeseca je ozloglašeno ratoborni menadžer brojnih umjetnika Irving Azof obezbijedio podršku 180 muzičara kako bi u Vašingtonu lobirao za promjenu zakona pod nazivom "Digital Millennium Copyright Act" koji reguliše protok podataka u doba smartfona i optičkog interneta. Ono što su pobunjeni umjetnici zaista željeli je da natjeraju Jutjub da im plaća više novca na ime autorskih prava, kao i da umanje privilegije ovakvih servisa koji se ne smatraju pravno odgovornim ukoliko njihovi korisnici prekrše autorska prava.
Jutjub tvrdi da je njihov sistem identifikacije sadržaja danas toliko dobar da muzičari lako i brzo mogu da otkriju i blokiraju korisnike koji na nelegalan način rukuju njihovim djelima. Umjetnici, sa druge strane, tvrde da nije dovoljno striktan, te da zbog toga možda gube i milione.
Više od hiljadu muzičara prošle nedjelje obratilo se zajedničkim pismom Evropskoj komisiji tražeći od nje da skreše krila Jutjub servisu, koji optužuju da nepravedno izvlači korist iz njihovih djela. Slične žalbe stižu i od trgovačkih udruženja izdavačkih kuća koje ističu da im po sadašnjem stanju stvari prijeti istrebljenje. I dok tvrde da im nije želja da napadaju samo Jutjub, vrlo je jasno koga smatraju za najveću prijetnju.
Ova pobuna pretvorila se u najveći napad muzičke industrije na neku kompaniju ikada. Postoje razlozi zašto treba podržati muzičare, s obzirom da je muzika u posljednje dvije decenije drastično izgubila na vrijednosti, ali postoji problem sa načinom na koji oni traže svoja prava.
Kada milioneri poput Tejlor Svift i Bona Voksa traže da budu više plaćeni, oni rijetko kad poberu simpatije javnosti. Paradoks je da im njihova slava donosi naslovnice, ali jednako negativno utiče na publiku.
Brojke su ipak zastrašujuće. Tokom 2015. 68 miliona korisnika sajtova za strimovanje muzike donijelo je dvije milijarde dolara izdavačkim kućama. Sa druge strane, 900 miliona korisnika servisa koji se finansiraju putem reklama, poput Jutjuba, sakupili su samo 634 miliona dolara. Predstavnici izdavački kuća tvrde da to nije fer.
No ni izdavačke kuće nisu poznate po moralnoj uzvišenosti, budući da ih muzičari redovno tuže zbog nepoštovanja ugovora i neisplaćivanja novca. Muzičke kompanije i ranije su bile neprijateljski raspoložene prema Jutjubu. Tako je "Warner records" 2008. povukao sav svoj materijal sa servisa i vratio ga tek kad je dobio zadovoljavajuće uslove. Sindikat kantautora je uradio nešto slično 2009. No dok muzičari i izdavačke kuće kukaju zbog toga što po njima ne dobijaju dovoljno novca od Jutjuba, izvjesno je da bi mnogo više kukali ako bi Jutjub sjutra nestao.
U pitanju je kompleksna veza, puna zajedničkog antagonizma, ali i zavisnosti. Zato muzičari i muzičke kuće moraju oprezno da postupaju, a sigurno je da nije slučajno da se ovaj posljednji bunt dešava tačno uoči pregovora koje bi tri velike izdavačke kuće trebalo uskoro da vode sa Jutjubom.
Ono što svi znaju, ali niko ne želi javno da prizna je da bi Jutjub mogao da preživi bez muzike. Teže pitanje je da li bi muzička industrija sada mogla da preživi bez Jutjuba.
Bonus video:
