Poznato je da hobotnice sakupljaju ljuske od kokosa i od njih stvaraju pokretna skloništa što je dokaz da koriste oruđe. Imaju vrlo sofisticiranu prostornu navigaciju i pamćenje. U divljini znaju tačno da procijene koliko kamenja treba da prikupe da bi suzile otvor u kome se skrivaju. Moguće ih je uvježbati da razlikuju brojne oblike i uzorke. Uče opažanjem, a znaju i da se igraju – u akvarijumima će, recimo, puštati boce u kružne struje i ponovno ih hvatati. Sposobne su da odvrnu poklopac tegle da bi došle do neke slasne hrane. Ribari tvrde da im se ponekad penju na čamce, otvaraju skladišta i odnose ulov. Imaju izuzetno razvijene oči i vid. Jedan je eksperiment pokazao da više vole da gledaju televizor visoke rezolucije nego običan. U akvarijumima bez zanimljivih sadržaja znaju da padnu u depresiju.
Hobotnice su jedine životinje iz grupe beskičmenjaka kojima su naučnici 2012. priznali da posjeduju svijest. Odnos veličine mozga i tijela veći im je nego kod većine kičmenjaka.
U novoj studiji predstavljenoj u časopisu Nature naučnici su, istražujući kalifornijsku hobotnicu Octopus bimaculoides, neočekivano otkrili da ima skoro istu količinu gena kao ljudi. Gena odgovornih za kodiranje proteina imaju čak i više - 33.000, a mi imamo 25.000.
"To je prvo sekvencioniranje genoma nečega nalik na vanzemaljce", našalio se koautor studije neurobiolog Klifton Ragsdejl sa Univerziteta Čikaga u Ilinoisu.
Posebno je zanimljivo otkriće to da ovi osmokraki glavonošci imaju čak 168 gena iz grupe koja se naziva protokaderini (Pcdh), što je dvostruko više nego što imaju sisavci. Ti geni regulišu razvoj nervnih ćelija i interakcije među njima. Ova činjenica je vjerovatno povezana sa neobično velikim i složenim mozgom hobotnice koji ima oko pola milijarde neurona, šest puta više od mišjeg. Dvije trećine njenih neurona smješteno je u krakovima, a hobotnica nema duge nervne ćelije kakve imaju kičmenjaci u kičmenoj moždini.
Jedno od otkrića ukazuje na osnov inteligencije hobotnice. Naime njen genom sadrži sisteme koji tkivima omogućavaju da brzo modifikuju proteine kako bi im promijenili funkcije. To bi moglo da objasni kako prilagođavaju svojstva svoje nervne mreže što im omogućava izuzetne sposobnosti učenja i pamćenja.
Genom hobotnica krije i brojne druge zanimljivosti. Na primjer, sadrži oko 1.800 gena povezanih sa razvojem. To je druga najveća zabilježena grupa gena nakon grupe od oko 2.000 koja je kod slonova zadužena za čulo mirisa. Takođe ima na stotine gena koji su svojstveni samo njoj, a jako su izraženi u različitim tkivima. Na primjer, jedna grupa gena koja kodira receptore omogućava im izuzetnu sposobnost da osjete ukus svojim hvataljkama.
Naučnici su otkrili i šest gena odgovornih za sposobnost hobotnice da mijenja refleksiju svjetlosti na koži što joj omogućava da se savršeno uklopi u okolinu i postane praktično nevidljiva.
Beni Hokner sa Jervrejskog univerziteta u Jerusalimu kaže da su hobotnice fascinantna ilustracija moći evolucije.
"Sa jedne strane tu su vrlo jednostavni mekušci poput školjki koje samo sjede u mulju i filtriraju hranu. A onda imamo veličanstvene hobotnice koje su ostavile svoje ljušture i razvile najsloženije oblike ponašanja u vodi", rekao je on.
Bonus video:
