Budvansko društvo za zaštitu životinja Arka Montenegro pokrenulo je juče peticiju kojom od nadležnih institucija traži uvođenje Montijevog zakona, te hitnu primjenu zakona kojima se na bilo koji način tretira pitanje životinja.
Peticija je pokrenuta nakon što je prije tri dana uginuo pas Monti. Tog psa su početkom godine na Ćemovskom polju, kod Stočne pijace u Podgorici, pronašli Arkini volonteri. Pas je imao temperaturu, bio izuzetno mršav i imao je ogroman otok na vratu.
O psu su, osim Arke, brigu kasnije preuzeli i u Društvu Ruka-šapi. Montija su vodili kod više veterinara, dobijali različite dijagnoze - od “agresivnog malignog tumora”, do “običnog apcesa”. Pas je prošao dvije operacije, ali je, iscrpljen, nakon druge uginuo.
Nakon Montijeve smrti, na blogu cemovsko.me je objavljena priča o njemu, u kojoj se navodi da je taj pas samo jedan u moru primjera nesavjesnog vlasništva, te da bi, da u Crnoj Gori postoji obaveza registracije (čipovanja) ljubimaca, kao i centralni registar pasa i vlasnika, u njegovom i sličnim slučajevima bilo jednostavnije identifikovati i sankcionisati nesavjesne vlasnike.
“Njegovi vlasnici su onog dana kad su ga bolesnog ostavili na ulici, nastavili sa životima, bez griže savjesti. Da je Monti imao čip, grizlo bi ih makar po džepu. Lično želim da njih i njima slične što prije počne stizati Montijev zakon, po kojem bi svaki vlasnik za patnje i smrt životinje odgovarao kao za ljudsko biće. Ne simbolično, kao onaj Baranin Dragan Asović, što je savjest za svoja četiri mrtva bobtejla umirio sa 200 eura. Ne. Po Montijevom, morao bi da odgovara za njih kao za ubistvo četiri čovjeka. Sa predumišljajem”, navodi se na blogu cemovsko.me.
Monti je bio rasan pas, argentinska doga.
“Ne znam čiji je bio, nadam se saznaće se, ali pas poput Montija se nikako nije mogao roditi na ulici. Njegovi vlasnici bi vam sigurno rekli da su ga voljeli. Nisu. Nisu ga voljeli, ako su ga, onda kad se razbolio, mogli izbaciti iz kuće. Mogli bismo da nagađamo da im je Monti pobjegao, da je išetao iz dvorišta, da je otrčao za kakvom ženkom. Naivni ste ako vjerujete u tu priču. Čak i da je bilo tako, nema šanse, ali NEMA J****E ŠANSE da do njih nije došla priča o Montiju, o kojem je brujao Facebook, na kojem je pola Crne Gore! Jednostavno imamo situaciju u kojoj vlasnike ZABOLJE za psa. Razbolio se, šta će im, koji moj?!”, navodi se na blogu.
Bolesni i veliki psi poput Montija su skupi ljubimci, kazao je za cemovsko.me Predrag Stojović, iz veterinarske klinike Montvet. Na ulici, kako je rekao, završavaju i psi oboljeli od lajšmanioze, koje vlasnici ostavljaju na ulici zbog skupog tretmana i nemogućnosti nalaska ljekova u Crnoj Gori. Na ulici završavaju i zdravi rasni psi, koje vlasnici, posebno pred početak ljetnje sezone, ostavljaju zbog godišnjih odmora.
Stojović je mišljenja da su za takvo, kako ga opisuje, haotično stanje, krivi i lokalne vlasti i i država.
"Problem mora biti rješavan na nivou ili države ili u najmanju ruku lokalne samouprave, gdje bi trebalo formirati službu koja bi se bavila ovim, već sada se može reći, velikim problemom. U okviru takve službe, pored odjeljenja za životinje, treba formirati i veterinarsku službu za napuštene životinje (državnu veterinarsku službu) i policiju za životinje, što postoji u zemljama u okruženju”, rekao je on za blog cemovsko.me.
Na toj stranici podsjećaju da je Crna Gora 2007. donijela Zakon o identifikaciji i registraciji životinja.
“Krave i ovce su dobile svoje oznake, one žute minđuše, pa ako se izgube, vlasnici ih ostave… lako ih je, na osnovu broja markice, povezati. Mještani Starog aerodroma su prije dvije godine uzbunili medije i javnost, kada su u tom podgoričkom naselju pronašli ovcu. Zahvaljujući markici, ovca je brzo vraćena kući”, navodi se na blogu cemovsko.me i dodaje da Crna Gora još nema jedinstvenu bazu podataka vlasnika i pasa, da ne postoji obaveza čipovanja ljubimaca, te da ni cijene čipova nisu pristupačne i da u podgoričkim ambulantama iznose između 20 i 25 eura.
"...pored odjeljenja za životinje, treba formirati i veterinarsku službu za napuštene životinje (državnu veterinarsku službu) i policiju za životinje, što postoji u zemljama u okruženju"
Projektom IPA 2011 “Jačanje veterinarske službe” čija je realizacija počela 3. marta prošle godine i koji će trajati 18 mjeseci, pored ostalih aktivnosti, “predviđeno je proširenje postojeće baze podataka vezano za identifikaciju i registraciju pasa”.
“Identifikacija životinja – pasa i mačaka je neophodna i mora se sprovesti što prije i na nivou države“, kaže Stojović.
"Ako imate registrovanu životinju, njen čip sadrži podatke o vlasniku. Kad na ulici nađete psa, provjerite čip i tana-na-na, našli ste vlasnika! Nakon prošlogodišnjih poplava u Srbiji, mnogi su vlasnici mogli lakše da nađu svoje pse, zahvaljujući čipovima i jedinstvenoj bazi. Osim toga, postojanje baze bi olakšalo identifikaciju nesavjesnih vlasnika poput Montijevih, pa oni ne bi mogli izbjeći odgovornost prema životinji”, podsjećaju na blogu cemovsko.me.
Veterinar Stojović kaže da bi “samo tako odgovarajuće državne službe mogle preduzeti i sprovesti odgovarajuće mjere prema neodgovornim vlasnicima i drugim osobama koje su dovele do ovakvog stanja”.
“A tako bi se izbjegla i prepucavanja između državnih službi i institucija oko nadležnosti za preduzimanje odgovarajućih mjera”, dodao je on.
Stojović je kazao da bi za vlasnike pasa (i konja) identifikacija trebalo da bude po nekoj simboličnoj cijeni ili potpomognuta od države– tokom prve dvije, tri godine, kako je to bio slučaj u zemljama u regionu.
"Nakon završene identifikacije, vlasnici bi plaćali ekonomsku cijenu. Na ovaj način je urađena identifikacija goveda, ovaca i koza, ove godine počinje i identifikacija svinja, pa ne vidim razlog da se na sličan način ne odradi i identifikacija kućnih ljubimaca i konja”, kazao je Stojović.
Galerija
Bonus video:
