U planinskoj regiji Južnog Sulavesija u Indoneziji bebe i djeca se sahranjuju u drveću, a pokojnike, koji su mrtvi decenijama, šetaju lokalni stanovnici, pa sve podsjeća na grad zombija.
Etnička grupa Toraja živi u planinskoj regiji Južnog Sulavesija u Indoneziji, a veliki broj njih živi u “zemlji Toraja” u centru ostrva. Ovi ljudi su naklonjeni ritualima animizma, što znači da kod njih postoji vjerovanje da sve što nema ljudski oblik, kao što su životinje, biljke, ili čak predmeti i pojave imaju duh i dušu.
Oni su osmislili najraskošniji ali i najčudniji pogrebni obred na svijetu. Najbizarnije su sahrane beba i male djece u drveću, kao i parade mumija koje su umrle decenijama ranije.
Sahrane su vrlo važni društveni događaji na kojima učestvuju čitave porodice koje se okupljaju sa seljacima, kako bi svi zajedno obnovili vjerovanja i tradiciju predaka. Ovakvi događaji traju i po nekoliko dana, pod imenom “Rambo Soloka”.
Ceremonije se ne odvijaju odmah poslije smrti, jer Toraja porodicama često fali novac koji je potreban za plaćanje troškova sahrane. Oni čekaju nedjeljama, mjesecima, ponekad i godinama kako bi prikupili dovoljno sredstava za sahranu. U međuvremenu, balsamovano tijelo pokojnika je skladišteno u tradicionalnoj kući pod istim krovom sa porodicom. Dok se bizarna pogrebna ceremonija ne završi, ta osoba se ne smatra mrtvom već samo bolesnom.
Neki od rituala na sahrani su klanje bivola i svinja koje je praćeno plesom i muzikom, dok mladi momci isisavaju krv grančicama bambusa. U zavisnosti koliko je moćna osoba koja je umrla, toliko bivola se pripremi za ovaj “praznik”. Nekad taj broj dostigne desetak bikova i stotine svinja. Nakon žrtvovanja, meso se prosleđuje gostima na sahrani.
Rijetki su slučajevi kada pripadnici Toraja plemena sahranjuju svoje bližnje u zemlji, češće su to pećine ili kameniti djelovi planine, kao i drveni sanduci koji vise sa litica. U drveću su sahranjene bebe i mala deca jer se vjeruje da će na taj način sve biti zaliječeno i da će se duša dece apsorbovati. Nekada se desi da čak desetak djece bude sahranjeno u istom drvetu.
“Ma Nene” se odvija u avgustu na nekolko godina, kada se tela pokojnika peru, dotjeruju i oblače u novu odeću, a zatim se mumije prošetaju gradom pa liče na kolonu zombija.
Ovo ostrvo svake godine posjeti oko hiljadu turista i antropologa koji žele da vide njihove neobične rituale.
Bonus video:
