Novinar Žak Pereti je šest mjeseci živio sa raznim bogatašima u svrhu snimanja serijala "Superbogati i mi" koji je emitovan na BBC-ju.
U seriji od dva dijela Pereti je istražio kako bogati transformišu Veliku Britaniju, a za Independent je napisao šta je otkrio o razlikama koje u društvu stvara novac.
"Dakle, šta su superbogati: jesu li pokvarenjaci? Jesu li, kao što je Hemingvej tvrdio, baš poput nas, samo sa 'više novca'? Hoće li nas spasiti? Hoće li nas uništiti? Jesu li oni korporativne psihopate koji su svoje instinkte ubica usmjerile u zarađivanje novca umjesto u serijska ubistva? Ili su usamljeni i željni ljubavi, ali zatočeni u zlatnom kavezu napravljenom od Bentlija i privatnih aviona?", piše Pereti.
"Nisu ništa od navedenog. Proveo sam šest mjeseci sa njima za šou koji sam napravio za BBC, nazvan 'Superbogati i mi'. Putovao sam u razne dvorce i penthauseve širom svijeta, susreo sam se sa multimilionerom Tomom Hanterom na njegovom raskošnom posjedu. Otišao sam u Dorčester da se sretnem sa Vangom Đijanlinom, najbogatijim Kinezom koji se pravi da ne razumije engleski kad mu je dosadno. Nakon mene se susreo sa nekim tipom Borisom (Džonsonom, prim.aut) koji želi da mu proda pola Londona, i onda sa nekim tipom Dejvidom (Kameronom prim.aut) koji vodi državu. To se dešava kad vrijedite 21,4 milijarde dolara".
Vladari svemira s posebnom mantrom
A šta je naučio iz svih tih susreta?
"Superbogati jako brzo postaju odvojena vrsta. I to je biološki i psihološki tačno. To je sudbina koju su sami skrojili. Oni vjeruju da su vladari svemira, a čini se da ih činjenice podržavaju u tome. Oni u rukama drže moć na skroman način koji je Sun Cu opisao kao 'onaj koji ne govori. Onaj koji drži sve karte u rukama'".
"I to kod njih uzrokuje nešto što ne mogu spriječiti: netoleranciju na slabost", piše Pereti i nastavlja: "Čak i oni poput Bila Gejtsa, liberalni i filantropski nastrojeni milijarderi, koji plaćaju biblioteke i programe za vakcinaciju u Africi, ne mogu da shvate zašto svi na svijetu ne žele da budu toliko uspješni kao oni. A ta njihova mantra 'uspij ili propadni' nešto je što prihvataju vlade. Čak se uči u školama. Ali ne mogu svi da budu preduzetnici, to je razlog zbog kojeg ljudi širom Evrope dižu ustanke...
A ono što je započelo kao jednostavno skupljanje novca u globalnom selu pretvorilo se u biološku raznolikost. Bogati sada žive u svojoj biosferi. U plutajućem balonu iznad Zemlje, spajajući London, Njujork, Šangaj i Dubai preko poslovne klase visoko na nebu.
Nezavisno od toga da li su li u privatnim avionima, helikopterima, penthausima, zauzimaju prostor koji je nama smrtnicima dostupan samo virenjem sa uličnog nivoa. Zbog svoje odvojenosti njima je lakše da prihvate nejednakost kojih su dio - i to ih bukvalno stavlja izvan svačijeg domašaja".
Život u posebnoj biosferi stvara posebnu vrstu
"U toj svojoj biosferi oni jedu bolju hranu, idu u bolje škole, nose bolju odjeću, piju bolje lijekove i samim time i stvaraju čišće, bogatije pleme. Čak udišu čišći vazduh. Nekoliko milijardera ima svoje sopstvene mobilne zalihe vazduha koje se prenose sa njima gdje god idu. Ako imate posjed u Šangaju, naprimejr, to što ste jako bogati omogućava vam da izbjegnete onaj odvratan vazduh ispunjen smogom koji udiše ostalih 14 miliona stanovnika grada.
Ako posjetite taj Elizij, kao što sam ga ja posjetio, shvatićete da razlog nejednakosti ne leži u novcu, već u ideji bogatstvom uobličene eugenike. U njihovim umovima, oni nisu samo bogatiji od nas, oni su 'bolji'. A riječ 'bolji' je jako važna jer se obmana moralnog poboljšanja koje dolazi sa novcem koristi kako bi se opravdala nejednakost. Bogati u to stvarno vjeruju i žele da i mi u to iskreno vjerujemo i znate šta? I vjerujemo. Ako ne dostignemo nedostižno, nismo uspjeli. Okrutna je to igra.
Ipak, bogati nisu zli. Oni su avatari za nejednakost, ali sa dozom čovječnosti u njima, zbog koje se žele povezati sa ostatkom društva.
Pitao sam multimilioneraTonija Fernandeza što će raditi nakon što obavimo razgovor: 'Napraviću doručak za djecu', kazao je.
Toliko je bogat da je napravio puni krug i mijenja sjaj luksuza za prividnu realnost.
Otuđeni su, ali ne treba ih žaliti
Ali onda sam pričao sa milijarderom Džonom Kodvelom koji mi je pokazao svoje avione i ogromnu podzemnu pećinu koju želi da izgradi - bila je prazna osim jedne male zlatne figurice u centru. 'To sam ja', rekao je. I znate šta? Bilo mi ga je žao. Malo.
Koliko god se trudili, superbogati žive u hermetički zatvorenom balonu. Kad sam vidio kako žive to me podsjetilo na pacijenta oboljenog od ebole, zatvorenog u karantinu, koji zuri u spoljni svijet. Osjećaju se kao da bi trebalo da budu dio njega, ali provode živote neuvjerljivo parodirajući stvari koje rade obični ljudi. Bogatstvo ih je učinilo sumnjičavima i dalekima. Dehumanizovalo ih je i oni ne mogu ništa da učine u vezi toga.
To je njihova tragedija. Ali ona se nikako ne može uporediti sa tragedijom majke koja žonglira osam poslova na bijednim ugovorima. Pa bu-hu, jadni, mogli biste reći.
Trebalo bi da ih žalimo zbog otuđenosti od 99 odsto čovječanstva. Ali ipak ne previše", zaključuje Pereti.
Bonus video:
