Anonimni Sarajlija je jedan od onih koji vraćaju vjeru u humanost ljudi, a to je pokazao zbrinuvši dugogodišnjeg beskućnika sa Baščaršije.
E.E. je u garsonjeru smjestio Bogdana koji je godinama na Baščaršiji spavao na klupama, u stan uveo grijanje i potpuno ga namjestio.
"Svaki dan mu odnese ručak, voće i cigarete. Čovjek se zove Bogdan i godinama je prisutan na Baščaršiji. Neko mu da marku, neko dvije, a godinama je spavao po klupama na kartonu. I ljeti i zimi. Sada se ne može nadiviti svom novom stanu", ispričala je za portal Klix.ba čitateljica koja je novinare i obavijestila o ovoj priči.
Bogdan je rođen u Sarajevu i vrlo je rano ostao bez roditelja. S bratom Jovanom je jedno vrijeme živio u domu, no kad mu je brat preminuo, Bogdan je ostao sam. U mladosti je radio po čaršijskim radnjama i pekarama, te obavljao razne fizičke poslove, a život je uglavnom provodio na Baščaršiji za koju je mnogo vezan.
Centar za socijalni rad, navodi u razgovoru za Klix.ba E. E., je vodio računa o njegovom slučaju, te su učinili onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći, međutim, kako kaže, nije bilo dovoljno smjestiti ga u neko prihvatilište za beskućnike daleko od grada, budući da je on svoj život vezao za Čaršiju i te ljude.
"Ipak, godine je provodio na ulici, spavajući na otvorenom, na klupama, kartonima, u dvorištima... mnogo se napatio", govori E. E., te dodaje kako su mu "ljudi i zanatlije s Baščaršije dosta pomagali".
Za Bogdana je, kaže, saznao slučajno, od svoje djevojčice koja ga je zapazila na ulici poslije škole.
"Uočila ga je na ulici kako sjedi i izgledao joj je kao papa Štrumpf. Svaki nam je dan dolazila i govorila kako nosi kolače papi Štrumpfu, kupuje mu kifle...", priča E. E., koji je odlučio i lično se upoznati i s njim popiti kafu.
"On nije prosjak, to sam zapazio sam, a i drugi su mi rekli kako nikad ni od kog ništa ne traži. Ako mu kupite dvije kutije cigareta, prekoriće vas jer se radi o dvije – 'To je skupo, dosta je jedna'. Bogdan ni od kog ništa ne traži i ne moli i zato mi se svidio", govori E. E. koji mu je osigurao smještaj u svojoj garsonijeri u Starom Gradu.
Bogdan sada ima osnovne uslove za život i srećan je što ima prostor u koji se može skloniti, budući da je dosad u nekoliko navrata bio žrtva pojedinaca koji su ga tjerali i napadali.
E. E. na kraju razgovora priznaje kako ne bi volio da ova priča bude nacionalno obojena, budući da je "danas ljudima zanimljivo sve što je nacionalno".
"Ovo je jedna priča o tome kako je čovjek pomogao čovjeku. Ne mislim da sam uradio išta specijalno, to sam uradio radi sebe, jer se ja bolje osjećam. Ja ću mu dati sklonište dok je živ, a ta će garsonjera svakako ostati mojoj djeci, on je neće ponijeti gore...", zaključuje E. E. u razgovoru za Klix.ba.
Bonus video:
