Zvaničnici grada Rino u Nevadi najavili su da će iduće jeseni organizovati trodnevni festival u čast grada u kome su "rođene" današnje farmerke.
Krojač iz Rina Džejkob Dejvis u svojoj radnji je 1871. sašio prvi par pantalona od teksasa. Dvije godine kasnije on i kompanija Livaja Štrausa (Levi Strauš) patentirali su izdržljive pantalone sa nitnama na džepovima koje su bile omiljena odjeća rudara, šumara i kauboja koji su tada "krotili" Divlji zapad. Festival "Blue Genes Jam" će iduće godine od 2. do 4. oktobra pokazati uticaj ovih pantalona na popularnu kulturu uz pomoć koncerata, modnih revija, izložbi i mini filmskog festivala na kome će biti prikazani filmovi koji su za istoriju farmerki bili prekretnica, poput "Buntovnika bez razloga" sa Džejmsom Dinom u glavnoj ulozi.
Takođe, stručnjaci će držati predavanja na temu "džinsologije".
Istorija kaže da je bavarski imigrant Livaj Štraus na vrhuncu zlatne groznice 1853. stigao u San Francisko iz Njujorka u pokušaju da proširi svoj porodični biznis.
(Iako bi pravilno trebalo izgovarati “livajsice”, u našem jeziku odomaćio se izraz “levisice” pa čak i “leviske”)
Među robom koju je donio sa Istoka bila su ćebad, metraža i izdržljive radničke pantalone koje je nazivao "džins pantalonama".
Štrausu je 1871. Dejvis ponudio nešto što će uticati ne samo na njihovo bogatstvo već i na način na koji će se Amerikanci, a potom i cio svijet, oblačiti.
Dejvis je od Šrausovog plavog teksasa sašio "tregeruše" i očvrsnuo ih sa nitnama na džepovima i krajevima, nitnama koje je uzeo sa ćebadi koja su se stavljala ispod sedla. Nevoljan da sam finansira patentiranje svog izuma sa 68 dolara, Dejvis je predložio Štrausu da on plati patentiranje u zamjenu za polovinu udjela u poslu. Štrausova kompanija je patent dobila 1873. i uzbro potom otvorena je prva fabrika u San Francisku koja je proizvodila džins. Originalni dizajn jednostavno nazvan "XX" kasnije je dobio serijski broj 501. Konkurencija je bila žestoka. Uz njujoršku kompaniju "Sweet Orr" koja je osnovana 1871. i za koju se vjeruje da je zapravo bila prvi komercijalni proizvođač farmerki, postojale su i brojne regionalne kompanije. Godine 1911. kompanija H.D. Lija iz Kanzasa počela je da pravi svoje farmerke "tregeruše" - "Lee Dungarees".
Uz Vrangler (Wrangler) koji je osnovan 1904. godine, Levisice i Li farmerke "preživjele" su Drugi svjetski rat i postale "sveto trojstvo džinsa", kaže Džejms Salivan, pisac knjige "Jeans: A Cultural History of an American Icon".
Bez obzira na marku, farmerke su odražavale raspoloženje u zemlji od trenutka kada su se prvi put pojavile.
"Prešli ste put od podvrnutih farmerki pedesetih, do izbledjelih i zvoncara šezdesetih i sedamdesetih, do dizajnerskih komada disko doba, vrećastih pantalona hip hop ere i ekskluzivnih "premijum" farmerki koje se prodaju za 300 dolara", rekao je Salivan.
I kao i svi istinski revolucionarni proizvodi, džins je inspirisao u podjednakoj mjeri obožavanje i prezir.
I dok je Iv Sen Loren jednom prilikom izjavio: "Volio bih da sam izmislio džins", Džejms Braun je odbijao da primi ljude koji su nosili farmerke, Džordž Buš stariji ih je zabranio u Ovalnoj sobi, uticajni novinar Džordž Vil rekao je da su farmerke "infantilna uniforma nacije".
Bonus video:
