Prelećeo Đukanović Milo
Na sokolu duraluminijskom,
Prelećeo Atlantsku Moraču
Biznis-klasom sa povratnom kartom,
Slećeo u katun vošingtonski
Bajden Džou da oči u oči
Što je činjet na Balkanu kaže –
„O jes!“ Džou, a Putinu „Nou!“.
Sluša Bajden Đukanović Mila
S oba uha, su šest savjetnika,
Đe mu mudro i pametno zbori
Da s Putinom šale ne imade,
Jer će Putin, ako ga se pušti,
Od Pljevalja Donjeck učinjeti,
Od Stefana Svetog Sevastopolj,
Ter Otrantska zamandalit vrata
I Otrantske zazidat pendžere.
Čita Milo svojih riječi titl
Na kiśelu licu Bajdenovu,
Ter mu veli: „Podigni brkove,
Makar nikad puštija ih nijesi,
Da ti viđu toke na prsima,
Da ti viđu volju da Rusima
Silu skršiš i trag im zatriješ,
Ter bi NATO dalje NATO-m bio!“
Osokoli Đukanović Milo
Bajden Džoa i Amer-nahiju
Viješću da se i Crna mu Gora
Na Rusiju sankcijama digla
Od kojih će Volga presuśeti,
U ribi se ikra usmrđeti,
Pa će propast berba kavijara;
Od sankcija gas će da se gasi,
Južnom toku rđati će cijevi,
Svi MiG-ovi i svi Tupoljevi
Lećeti će kol'ko kokoš leti…
Tako reče Đukanović Milo
Ter uzleti na sokolu svome,
Dur-sokolu aluminijskome
Da preleti Atlantsku Moraču.
Dok je sokol krilima mahao,
Elektronski golub pismonoša –
Il' tačnije: esemesonoša –
Sitnu knjigu Milu isporuči
Od nekoga pisca iz Rusije,
Sergej jeste, al' Jesenjin nije,
No se Lavrov taj preziva pisac.
Knjiga sitna, al' beśede teške,
Drug Serjoža tupom stranom noža
Čvrste veze s Crnom Gorom reže,
Navodeći Đukanović Milu
Svako slovo štono ga je reko
Bajden Džou u Dači Bijeloj,
Ter ga pita: „Je li nam to hvala
Za sve rublje što ih potrošismo
Crnu Goru kupujuć' na lizing?!“
Sleće soko, a sa njim i Milo,
Na tivatski sokolodrom ravni,
A kad tamo otvori se paljba
Retorička i metaforička
Kalašnjikovijeh džeferdara:
Iz jednoga Radunović Slaven,
Iz drugoga Miliću Srđane,
Oba rusku pročitala knjigu,
Ter je svojim r'ječ'ma recituju:
„Sram te bilo, Đukanović Milo,
Što si Crnu obrukao Goru,
Svadivši je sa Rusijom majkom
Zbog koje smo devetsto četvrte
Rat japanskom caru objavili,
Ter bi i dan-danas ratovali
Protiv gejši, protiv samuraja,
Da ti nijesi dv'je hiljade šeste
Kukavičko primirje potpiso!
Kako može jedan Crnogorac
Da postane tol'ki Ukrajinac
Zbog Kijeva Rusiju da izda?!
Kako može pravoslavac biti
Veći Turčin i od Turčinova,
Onog tamo ukrajinskog Leksa
Što ga zovu 'Đe si, Oleksandre?',
Ne znaš je li Oca ili Aca?!
Da l' su vrane, Đukanović Milo,
Il' śenice popile ti mozak,
Pa si pomoć prebrisao bratsku,
U zaborav stjero Deripasku?
Zar si, jadan, sa uma smetnuo
Gostovanje Đeparđe Žerara
Što na filmu igrat te je šćeo
I od tebe napravit junaka?
Dabogda te, Đukanović Milo,
Sad igrale Femenke đevojke!
Dabogda ti onaj Pusi Rajot
'Rujnu zoru' na uho pjevao!
Slušajder nas, Đukanović Milo:
Da spasimo obraz Crne Gore,
Poslaćemo svoje delegate
Da se drugu Putinu izvinu
I sankcije Moskvi da ukinu
Bar u ime one Gore Crne
Koja srpskim jezikom govori!“
Uzvraća im Đukanović Milo:
„Da nećete ko i Ukrajinci
Što jezikom ruskijem beśede
Referendum svoj da raspišete
Pa da taj svoj jezik materinji
Za zubima slobodno držite?
Da nećete u sastav Srbije,
Pa da vas u NATO mjesto mene
Sve povede Vučić Aleksandar?
Shvatate li o čemu se radi:
Đe god kreneš, NATO ti pozadi!?
Nijeste valjda tol'ki diletanti
Da ne znate đe sam svuđe bio
I da još se nijesam prevario
Kada treba i uz koga stati,
A kad od kog zeman se rastati!
Vazda pali ona ista finta:
Nikne kinta usred lavirinta!
Kom ne paše, za džabaka rinta,
Ko ne iđe đe ga Milo zove
Taj je slamka među vihorove,
Taj je Lada među Bemveove,
Papiroska među Marlborove!“
Bonus video:
